Petak, NOVEMBER 28, 2014
tekstovi_logo

Sultan Sulejman i starica


Sultan Sulejman, jedan od najmoćnijih Osmanlijskih sultana , želio je da sagradi najveću i najljepšu džamiju, kakvu niko nikada do tada nije sagradio, kako to i dolikuje njegovoj slavi i njegovom imenu. Što je naumio, to je i učinio.

Izabrao je najljepše mjesto u cijelom Carigradu i, počeo graditi veliku džamuju sa četiri minareta. Nazvana je njegovim imenom, Sulejmanija džamija..

Priča se kako je sultan Sulejman našao najbolje graditelje i sve ih uredno plaćao, čak i više nego što su tražili, kako bi imao što više sevaba od ovoga hairli djela. Često je i sam učestvovao u gradnji džamije. Danima je nadgledao majstore kako rade, a znao je i sam nositi teško kamenje koje je ugrađivano u zidove džamije. Taman kada je džamija bila gotova i, kada će četiri mujezina sa četiri minareta proučiti prvi sabahski ezan i oglasiti poziv na sabah-namaz, sanja on te noći kako od svoga hajrata ima samo polovicu sevaba. Trgne se sultan, začuđen i pomalo ljut, i tako dočeka zoru i prvi ezan. Čim se malo razdani, naredi on da se sazovu njegovi veziri i najučeniji ljudi kako bi se s njima posavjetovao. Kada sultan ispriča svoj san, oni mu rekoše da u gradnji džamije, zasigurno ima još neko udjela. Sultan posla svoje glasnike da se raspitaju je li ko mimo njegova znanja nešto plaćao ili darivao za gradnju džamije. Tek nakon nekoliko dana, dovedoše pred sultana jednu skromnu staricu. Objasniše mu da ona živi sama u jednoj trošnoj kućici, i da se prehranjuje tako što svaki dan prosi po carigradskim ulicama.

- Pa zašto ste mi, onda, doveli ovu staricu? - upita sultan.

- Čestiti padišahu, ona kaže da je jednoga dana, kada je vidjela da se pravi nova džamija, kupila dvije-tri kile kreča i ubacila ih u carsku krečanu, eto, zato smo je doveli - rekoše njegovi stražari.

- A, od čega živiš, čestita starice? - blago je upita sultan.

- Od Allahove milosti, i milostinje dobrih ljudi - majčinskim glasom reče starica.

- A koliko si ubacila kreča u carsku krečanu? - ponovo će sultan.

- Eh kad bi ja to znala, plemeniti gospodaru. Bila su tri grumena, a svaki je mog'o biti veći od dvije ljudske šake kad se ovako sastave.

Sultan ustade, prošeta malo po svojoj carskoj odaji, pa strogim glasom naredi svojim stražarima da mu odmah donesu tri kese zlata. Kada se sluge vratiše, sultan priđe starici, pruži joj tri kese dukata i tiho reče:

- Uzmi ovo, od mene na dar. Od danas više nemaš potrebu da prosiš.

Starica podiže oči, blago ga pomilova svojim pogledom i, tiho reče:

- Plemeniti padišahu, neka ti Allah podari svako dobro i još više blaga, ali nema bogastva na ovome svijetu za koje bi ja prodala svoj hajrat. Zar ti ne znaš da Allah nagrađuje prema nijjetu i uloženom trudu. Insan treba da se trudi onoliko koliko je to u njegovoj moći. Ja sam dala koliko sam mogla i imala , a i ti si. Zato nas je Allah nagradio isto.

Sultan obori glavu i duboko uzdahnu. Toga dana, dugo je stajao sam pored prozora zagledan u prelijepu džamiju. Na mjestu gdje je bila starica, i dalje su stajale su kese dukata.
 

Muhammed sallallahua lejhi ve sellem  je rekao:

Ko sagradi džamiju, makar tako malehnu kao što je ptičije gnijezdo, Allah će mu sagraditi kuću u Džennetu.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

POUKE I PORUKE

POSJETITE N-UM.COM

  • Lijek za sve brige i strahove

    Draga braćo, došao mi je jedan mladić prije određenog vremena, i počeo se žaliti na svoje probleme koje ima većina omladine. Rekao je: "Žalim...

  • Ne mješaj se u Božije

    Subhanallah, potresao me neki dan haber o jednom bratu, Pakistancu, koji sa svojom porodicom živi ovdje u malom južnonjemačkom gradu blizu Štuttgarta. Naime, prvih...

  • Najljepše što sam čuo o dobročinstvu prema roditeljima!

    Piše: hfz. Dževad Gološ

    -Oni koji ne izvršavaju što im roditelji kažu-oni su nepokorni!
    -Oni koji izvršavaju, ali im je to mrsko-oni nemaju nikakva sevapa...