Pitanje: Poznato mi je da se talkinom umrli podsje?a i opominje na kelime i šehadet. Ako je umrli živio kao mu‘min i u skladu sa imanom i kao takav preselio na ahiret, zašto ga treba kada umre opominjati na šehadet, a ako umrli nije živio kao mu‘min i nije sa šehadetom preselio, kakvih dosta ima, što mu mrtvom koristi doti?na uputa, odnosno opomena. Svrsishodnije bi bilo da se živima upu?uju opomene iz talkina. Želim da mi odgovorite zašto se u?i talkin umrlome, je li to adet ili fikhski propis i da li još negdje u svijetu postoji takva pojava?

Odgovor: Svrha talkina jeste da se osoba koja je na samrti podstakne da izgovri šehadet kako bi joj zadnje rije?i bile La ilahe illallah, s obzirom da osoba kojoj te rije?i budu zadnje na ovom dunjaluku odlazi sa ovog svijeta kao vjernik (mu‘min) i u?i ?e u džennet, bilo odmah ili nakon što iskusi kaznu u džehennemu koja ?e biti u skladu sa grijesima doti?ne osobe, ukoliko joj Allah, dž.š, ne oprosti. Otuda je logi?no da se talkin u?i živoj osobi, dakle da se živa osoba nenasilno podsti?e na izgovor šehadeta, jer samo živoj osobi to može pomo?i s obzirom da se pokajanje prima dok duša ne po?ne izlaziti. Nakon što duša po?ne izlaziti meleki prestaju pisati i knjige se zatvaraju. To što neki muslimani kod nas, a i u mnogim dijelovima svijeta u?e talkin na kaburu rezultat su pogrešnog razumjevanja hadisa u kom se kaže: ”Podsti?ite svoje umrle da kažu La ilahe illallah.” (Sahihu Muslim, ”Kitabu-l-dženaiz”, br. 916), a možda i nekih drugih razloga. ?injenica je da doslovno zna?enje upu?uje na u?enje talkina umrlome. Me?utim, ?injenica je tako?er da nema pokajanja nakon što duša po?ne izlaziti. Prema tome, takvo razumjevanje o?ito nije ta?no. Otuda trebamo potražiti odgovaraju?e tuma?enje. Njega možemo na?i u praksi Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada umrlu osobu, bilo prije ukopa ili nakon toga, nagovarao da izgovara šehadet, nego je podsticao osobe koje su bile na samrti da izgovore te rije?i. To se jasno vidi iz mnogobrojnih hadisa. (Vidi poglavlja o dženazi u hadiskim zbirkama.) Na osnovu prethodno re?enog, a imaju?i u vidu da kod nas postoji praksa da se talkin u?i umrloj osobi, obi?no nakon što se umrla osoba ukopa, preporu?io bih našim imamima da podu?e džematlije da talkin treba u?iti osobi koja je na samrti, a ne kada osoba umre. Bilo bi dobro kada bi Rijaset Islamske zajednice u tom pogledu uputio tuma?enje koje bi pomoglo imamima I njihovim džematlijama da lakše prevazi?u novotarije i prihvate se sunneta, po ovom pitanju I mnogim drugim pitanjima u vezi sa dženazom, jer ?injenica je da u vezi s dženazom ima dosta novotarija koje naši muslimani prakticiraju. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da slijedimo praksu Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer njegova praksa je vjera koju smo dužni prakticirati.

Na pitanje odgovorio: Šukrija Rami?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites