Pripremio: Hajrudin Tahir Ahmetovi?, prof.

Stanovnici Ejke su, ta?nije, stanovnici grada Medjena. �Medjen� je ime plemena a i grada u blizini oblasti Me'ana u �amu, na putu iz Hid�aza i u blizini mora Lutovog naroda. �ivjeli su neposredno nakon Lutovog naroda. Bili su Arapi i poti?u od Medjena sina Medjanova sina Ibrahimova, alejhi selam. Stanovnici Medjena su bili nevjernici. U Ejki je bilo jedno drvo. Ka�e se da je to drvo bilo gusto, isprepletenih i zamr�enih grana, kao �bun, brlog. Oni su ga obo�avali. Pored toga, po svojim djelima i me?usobnim odnosima ubrajali su se me?u najgore ljude. Bavili su se drumskim razbojni�tvom, ugro�avanjem prolaznika. Krivo su mjerili i zakidali na vagi. Uzimali su preko mjere, a pla?ali ispod cijene. Zato im je Allah, subhanehu ve te'ala, kao poslanika poslao jednog ?ovjeka od njih, �uajba, alejhi selam. Neki su mu povjerovali, ali ih je ve?ina ostala kao nevjernici.

Allah, subhanehu ve te'ala, u Svojoj plemenitoj Knjizi govori nam o �uajbu, alejhi selam, njegovom narodu i njegovim metodama u pozivu svoga naroda. Pa, krenimo i upoznajmo se s ovim narodom kroz Allahovu, subhanehu ve te'ala, Knjigu uzimaju?i pouku iz ovoga kazivanja jer:

�U kazivanju o njima je pouka za one koji su razumom obdareni. Kur�an nije izmi�ljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i obja�njava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.� (Prijevod zna?enja Jusuf, 111.)

�UAJB, alejhi selam, POZIVA SVOJ NAROD U OBO�AVANJE ALLAHA, SUBHANEHU VE TE'ALA

A Medjenu � njegova brata �uajba. �O narode moj�, - govorio je on � �Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim njega nemate! (Ovako su svi poslanici pozivali.) Dolazi vam jasan dokaz od Gospodara va�eg.

�UAJB ZABRANJUJE SVOME NARODU LO�A DJELA

Zatim ih je on savjetovao da ispravno mjere na litri i na vagi i da ne varaju ljude zakidaju?i ih u njihovoj imovini, odnosno da ih ne obmanjuju i ne potkradaju prilikom mjerenja na litri i vagi.

�Zato pravo na litri i na kantaru mjerite i ljudima stvari njihove ne zakidajte, i red na Zemlji ne remetite kad je ve? na njoj uspostavljen red. To je bolje za vas ako vjerujete.

Zatim, nastavljaju?i govor o �uajbu � koji je zbog svoje rje?itosti nazvan govornikom me?u poslanicima � Uzvi�eni ka�e:

I ne postavljajte zasjede na putu, prijete?i (tj. ucjenjuju?i ljude da ?ete ih ubiti ako vam ne predaju svoje blago,)

i od Allahova puta odvra?aju?i one koji u Njega vjeruju, �ele?i krivi put. (odnosno �ele?i da Allahov put bude kriv.)

I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umno�io, (tj. dok vas je bilo malo bili ste potla?eni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste mo?ni, pa se prisjetite Allahove blagodati koju vam je podario u tom pogledu)

a pogledajte kako su skon?ali oni koji su nered pravili.� (tj. biv�i narodi, i kakve su ih kazne snalazile zato �to su se usu?ivali biti nepokorni i ne vjerovati. )

Dakle, �uajb, alejhi selam, odvra?ao je svoj narod od:

PRVO: ZAKIDANJA NA VAGI

DRUGO: ZAKIDANJA LJUDSKIH PRAVA

TRE?E: ?INJENJA NASILJA

?ETVRTO: POSTAVLJANJA ZASJEDA NA PUTU

PODSTICANJE I ZASTRA�IVANJE U �UAJBOVOM POZIVU

Iz spomenutog ajeta vidimo kako �uajb, alejhi selam, koristi metodu podsticanja ali i zastra�ivanja u svome pozivu, tj. rije?i:

I sjetite se kada vas je bilo malo i da vas je On umno�?io, a pogledajte kako su skon?ali oni koji su nered pravili. Tj. dok vas je bilo malo bili ste potla?eni, a poslije, kada vas je bilo puno, postali ste mo?ni, pa se prisjetite Allahove bla-godati koju vam je podario u tom pogledu.

DRUGI PRIMJER PODSTICANJA I ZASTRA�IVANJA

Drugi primjer takve metode nalazimo u rije?ima Allaha, subhanehu ve te'ala:

�O narode moj, neka vas neslaganje sa mnom nikako ne dovede do toga da vas zadesi ono �to je zadesilo Nuhov narod ili Hudov narod ili Salihov narod. (tj. Neprijateljstvo i mr�nja prema meni ne odvedu u tvrdoglavost nevjerstva i smutnje, pa da vas stigne kazna koja je stigla Nuhov, Hudov, Salihov i Lutov narod. ) A i Lutov narod nije mnogo prije vas ?�ivio. (�to zna?i da su koliko ju?er propali pred vama.) I tra�?ite oprost od Gospodara svoga, (od prija�njih grijeha) i onda Mu se pokajte! (za va�e budu?e grijehe.) � Gospodar moj je, uistinu, samilostan i pun ljubavi.� (za onoga ko se pokaje.)

TRE?I PRIMJER

I, tako?er, tu istu metodu vidimo u rije?ima Svevi�njeg Allaha:

�Vidim da u obilju ?�ivite (tj. vidim obilje u va�em �ivotu, pa se bojim da vam ne bude oduzeto to �to imate, zbog kr�enja Allahovih zabrana.) i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna, pa da svi nastradate.� Tj. na budu?em svijetu.

U �uajbovom, alejhi selam, pozivu svoga naroda nalazimo i drugu metodu a ona je:

BLAGOST U DOSTAVLJANJU POZIVA I OTKLANJANJU NEJASNO?A

Kad im �uajb re?e: �Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslu�ni meni! Za ovo od vas ne tra?�im nikakve nagrade, mene ?e Gospodar svjetova nagraditi.�

Tako?er, nailazimo i na:

RASPRAVU �UAJBA S NARODOM

Tako, �uajb, alejhi selam, diskutuje sa svojim narodom i ubje?uje ih da:

PRVO: ALLAH JE TAJ KOJI ?E PRESUDITI IZME?U VJERNIKA I NEVJERNIKA

�I ako jedni od vas vjeruju u ono �to je po meni poslano, a drugi ne vjeruju, (tj. ako se razilazite o meni) pa pri?ekajte dok nam Allah ne presudi, (odnosno dok nas On ne razdvoji), jer On je sudija najbolji!� (Zato �to je najbolji, On ?e spasiti bogobojazne, a uni�titi nevjernike.)

Ubje?uje ih da:

DRUGO: MALO DOZVOLJENOG BOLJE JE OD MNOGOG ZABRANJENOG

�Bolje vam je ono �to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ho?ete da budete vjernici; (Ibn-D�erir ka�e da je to zarada od po�tene trgovine, koja je bolja od zakidanja tu?eg imetka.) a ja nisam va� ?uvar.� (tj. radite to u ime Allaha, a ne da vas ljudi vide.)

Govori im da:

TRE?E: JA �ELIM POPRAVAK KOLIKO SAM U STANJU

�O narode moj�, - govorio je on � shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj (tj. potpuno mi je jasno ?emu pozivam) i da mi je On dao svega u obilju. (tj. vjerovjesni�tvo i halal-dozvoljenu opskrbu) Ja ne �?elim da ?inim ono �to vama zabranjujem; (Katade ka�e da to zna?i: Nisam vam zabranio ono �to sam ?inim), jedino ?�elim da u?inim dobro koliko mogu (tj. sve �to vam nare?ujem i zabranjujem, cilj mi je va�e dobro koliko mi moje mogu?nosti dozvoljavaju.), a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam (u svim svojim poslovima) i Njemu se obra?am (tj. vra?am, kako ka�e Mud�ahid).

Imam Ahmed, rahmetullahi alejh, prenosi od Ebu-Usejda, radijallahu anh, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: (596) �Kada ?ujete hadis od mene, prepoznat ?e ga va�a srca, a va�i osje?aji i va�a srca ?e se prema njemu raznje�iti... i vidjet ?ete da vam je blizak, a ja sam mu jo� bli�i. A ako ?ujete hadis od mene koji odbijaju va�a srca, tijela i osje?aji, i vidite da vam je daleko ja sam od njega jo� dalji.� Lanac prenosilaca ovog hadisa je sahih (pouzdan), a njegov pravi smisao Allah najbolje zna, bio bi: �Koliko god vam ja donio dobra, ja sam mu privr�eniji od vas, a koliko god bilo ru�nog, ja sam dalji od toga nego vi!�

?ETVRTO: LA�LJIVAC ?E BITI OTKRIVEN I NAGRA?EN ZA SVOJU LA�

Nakon �to je Allahov poslanik  �uajb izgubio nadu da ?e ga njegov narod prihvatiti, rekao je:

O narode moj, ?inite sve �to mo�?ete, (tj. Na svoj na?in, �to je �estoka prijetnja,) a ?ini?u i ja (na svoj na?in). Vi ?ete sigurno saznati koga ?e kazna sti?i koja ?e ga osramotiti i ko je la?�ac (tj. Ja ili vi). Pa, ?ekajte i ja ?u s vama ?ekati!�

PETO: NAROD PRIJETI �UAJBU DA ?E GA PROTJERATI IZ GRADA

Narod �uajba, alejhi selam, nije se zadovoljio samo odbijanjem istine, ve? su po?eli prijetiti �uajbu, alejhi selam, i njegovim sljedbenicima. Prijetili su im progonstvom, ubistvom, ismijavali su ih, govorili �uajbu da je ludak i sl. Allah, subhanehu ve te'ala, govori nam o tim postupcima �uajbova, alejhi selam, naroda.

Glave�ine naroda njegova, one koje su bile ohole, reko�e: �Ili ?ete bezuvjetno vjeru na�u prihvatiti, ili ?emo mi, o �uajbe, i tebe i one koji s tobom vjeruju iz grada na�eg istjerati.� � (Ovdje Uzvi�eni govori o tome kako su nevjernici prijetili �uajbu, alejhi selam, i vjernicima uz njega: ili da se vrate u njihovu vjeru, ili ?e ih oni protjerati. Zatim, Allah Uzvi�eni ka�e):�Zar i protiv na�e volje?� � re?e on (tj. �uajb je upitao: Zar i ako nam se ne svi?a ono ?emu nas pozivate?). �Ako bismo vjeru va�u prihvatili nakon �to nas je Allah spasio nje, na Allaha bismo la?� iznijeli (tj. nakon �to nas je spasio od �irka. Time je on iskazao odvratnost prema slije?enju njih). Mi ne treba da je prihva?amo, to ne?e Allah, Gospodar na�, jer Gospodar na� znanjem Svojim sve obuhva?a; u Allaha se uzdamo! Gospodaru na�, Ti presudi nama i narodu na�em, (tj. pomozi nam protiv njih,) Ti si sudija najpravedniji! (Ti si pravedan i nikako ne grije�i�, pa nam pomozi protiv i Tvojih i na�ih du�mana.)�

�ESTO: ISMIJAVANJE NARODA SA �UAJBOM

Govorili su, izruguju?i se, Allah ih unakazio:

�O �uajbe�, - govorili su oni � �da li vjera tvoja (tj. tvoje u?enje) tra?�i od tebe da napustimo ono ?emu su se na�i preci klanjali (tj. kipove i idole) ili da ne postupamo sa imanjima na�im onako kako nam je volja (pa da na tvoje rije?i napustimo zakidanje. To je na� imetak, s kojim radimo �to ho?emo)? E ba� si �pametan� i �razuman�! (To je, ka�u Ibn-Abbas i drugi komentatori, ismijavanje, Allah ih unakazio!)�

SEDMO: �UAJBE DA NIJE TVOJE PORODICE KAMENOVALI BISMO TE

�O �uajbe�, - reko�e oni � �mi ne razumijemo mnogo toga �to ti govori� (tj. Mnoge tvoje rije?i), a vidimo da si ti me?u nama jadan (tj. Sam, poni�en, jer ni tvoja rodbina nije prihvatila tvoju vjeru); da nije roda tvoga, mi bismo te kamenovali, ti nisi nama drag (tj. Mi prema tebi nemamo nikakve simpatije) �.

�O narode moj�, re?e on, �Zar vam je rod moj dra�i od Allaha? Zar ?ete me ostaviti na miru zbog moje rodbine, a ne iz ljubavi i po�tovanja prema Allahu, Gospodaru Uzvi�enom?�, tj. Koga sasvim odbacujeti, nepokorni i nezahvalni. �Gospodar moj dobro zna ono �to vi radite�, tj. On zna sva va�a djela i On ?e vas nagraditi za njih, dobrim ili zlim.

OSMO: GOVOR NARODA: �O �UAJBE, TI SI, UISTINU, OP?INJEN!�

Uzvi�eni obavje�tava o odgovoru �uajbovog naroda njemu, sli?no kao �to je odgovorio narod Semud poslaniku koji im je poslan. Njihova srca bila su sli?na, pa su rekli:

Reko�e oni; �Ti si samo op?injen; i ti si samo ?ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la?�ac pravi (tvrdimo da nas svjesno i namjerno la�e� i ti nisi poslan); zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govori�!�

�Gospodar moj dobro zna �ta vi radite� � re?e on. �, tj. Allah vas dobro zna i zna kakvu kaznu zaslu�ujete, pa ih je zadesilo ono �to su tra�ili, odgovaraju?a kazna.

STRADANJE �UAJBOVOG NARODA

A glave�ine naroda njegova, one koje nisu vjerovale, reko�e: �Ako po?ete za �uajbom, bi?ete sigurno izgubljeni.� I zadesi ih potom stra�an potres i oni osvanu�e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi?ni. Oni koji su smatrali �uajba la�cem � kao da nikada u njoj nisu ni bili; oni koji su smatrali �uajba la�cem, oni su nastradali.

Ovdje Uzvi�eni govori o �estini njihovog nevjerovanja i prkosa istini, zbog ?ega su se zakleli i rekli:

�Ako po?ete za �uajbom, bit ?ete sigurno izgubljeni.� Ali, zato Uzvi�eni odmah iza toga ka�e:

�I zadesi ih potom stra�an potres i oni osvanu�e u zemlji svojoj mrtvi, nepomi?ni.� Sli?an je tome slu?aj u suri Hud, kada su oni zaprijetili �uajbu i njegovim sljedbenicima progonom, pa je Uzvi�eni rekao:

�I kada je pala naredba Na�a, Mi smo, iz milosti Na�e, �uajba i vjernike s njim spasili, a one koji su zlo ?inili pogodio je u�asan glas i oni su u zemlji svojoj mrtvi, nepomi?ni osvanuli.� (11: 94)

Veza izme?u ovih ajeta je � a Allah opet najbolje zna � to �to su oni njega ismijavali:

�Da li namaz tvoj tra�i od tebe da napustimo ono ?emu su se preci na�i klanjali...?�(11:87), pa im je do�ao stra�an krik, koji ih je u�utkao. Zatim Allah Uzvi�eni ka�e: �Oni koji su smatrali �uajba la�cem � kao da nikad nisu u njoj ni bili�, tj. nakon �to ih je zadesila kazna, izgledalo je kao da nikada nisu ni boravili na tom prostoru iz kojeg su htjeli istjerati poslanika i njegove sljedbenike. Zatim Allah Uzvi�eni, nasuprot njihovim rije?ima, ka�e: �...oni koji su smatrali �uajba la�cem, oni su nastradali.�

Katade ka�e: �Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, ka�e: 'Allah, subhanehu ve te'ala, im je poslao toplotu i ni�ta im nije moglo napraviti hlada. Zatim je Uzvi�eni Allah poslao oblak i jedan od njih se uputio prema njemu i sklonio se u njegov hlad. Tu je osjetio udobnost i hlad a onda je pozvao svoj narod i oni su se svi sklonili; a onda ih je zahvatila golema Vatra.'� Ovako prenose 'Ikrime, Se'id b. D�ubejr, El-Hasan, Katade i drugi, a Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, ka�e: �To je dan kazne iz oblaka, bio je to dan velike kazne.�

GOVOR �UAJBA POSLIJE STRADANJA NJEGOVOG NARODA

Nakon �to ih je zadesila kazna, �uajb, alejhi selam, okrenuo se od njih i kore?i ih, rekao im:

A on ih je ve? bio napustio i rekao: �O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga, i savjetovao vas (tj. ja sam izvr�io svoju obavezu i ne?u se �alostiti zbog onoga �to vas je zadesilo), pa za�to da tugujem za narodom nevjerni?kim?!�

POUKE I PORUKE IZ KAZIVANJA O �UAJBU, ALEJHI SELAM, I NJEGOVOM NARODU

1. Vjernik u Allaha, subhanehu ve te'ala, mora popravljati stanje ma gdje god da se nalazio, mora upozoravati na zlo i otklanjati ga �koliko je u mogu?nosti- u ma kojoj god zajednici ljudi �ivio, jer vjernik ne mo�e �eljeti osim dobro. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: �Niko od vas ne?e biti pravi vjernik sve dok ne bude �elio drugom ono �to �eli i sebi.� Iz ovoga kazivanja vidimo da je i �uajb, alejhi selam, �ivio u nevjerni?koj, vi�ebo�a?koj sredini, ljudima koji su bili ogrezli u nasilju i nepravdi ali ga to nije upla�ilo i odvratilo od poziva ka ostavljanju svih tih grijeha.
2. Vjernik koji poziva dobru, kao i onaj koji ostavlja zlo i kre?e prema dobru, sve to mora ?initi radi Allaha, subhanehu ve te'ala, s ubje?enjem da to Svevi�nji Allah tra�i, da je On time zadovoljan a da grijehe i nevjerstvo ne �eli Svojim robovima. Samo s takvim ubje?enjem posti?i ?e se ostavljanje zla. Ukoliko li se pak, zlo ostavi zbog nemogu?nosti njegova ?injenja u doti?nom vremenu, ?im se uka�e prilika, grijeh i zlo ?e se ?initi. Zbog toga ostavljanje zla i ?injenje dobra mora da bude samo radi Allaha, subhanehu ve te'ala.
3. Za popravljanje globalnog stanja, za saradnju na tome, potrebne su dvije strane: u?eni koji savjetuju i ukazuju na dobro i drugi koji se odazivaju tome, slu�aju i postupaju po savjetu. Bude li nedostajala neka od dvije spomenutih strana, popravak ?e biti neznatan ili ?e se samo uspostaviti dokaz protiv nepostoje?e skupine.
4. Zajednica koja ogrezne u nevjerstvu, vi�ebo�tvu, nemoralu, porocima, nasilju i nepravdi, neminovno mora lo�e skon?ati.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites