Slika o islamu kao nasilni?koj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Po?ela sam se kajati za mnoge stvari u svom životu. Kajala sam se zbog svog odijevanja. Neislamski odjevena privla?ila sam pažnju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da želim postati muslimanka. Moj tadašnji dje?ko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se

privikavam i da sve ?eš?e nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uop?e nije svi?alo, mislio je da je to nešto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram što brže da po?nem, jer možda sljede?i dan ne?u biti više živa. Primijetila sam da mi dje?ko ne pomaže u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da održim vezu još neko vrijeme, ali sam vidjela da mi to samo smeta u donošenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da ?e mi promijeniti cijeli život. Tako sam odlu?ila da prekinem svaki kontakt s njim.

Sve je po?elo u 2005. godini. U to vrijeme ?ula sam dosta negativnih izjava o islamu, što me navelo na razmišljanje. Po?ela sam se pitati zašto se o islamu govori toliko negativno, a moji prijatelji muslimani su skroz druga?iji i uop?e nisu onakvi kao što se o njima govori u medijima. Sve moje dugogodišnje prijateljice muslimanke, koje sam ?esto posje?ivala, ostavljale su sasvim druk?iji dojam i nikada nisu pokazivale ništa od svih tih negativnosti. Sve to navelo me da se zapitam: Da li je islam stvarno toliko nasilni?ka vjera ili je nešto drugo posrijedi? Ovo pitanje odvelo me u pravcu upoznavanja islama. U to vrijeme imala sam dje?ka Marokanca, muslimana, ali kako on nije prakticirao vjeru, od njega nisam mogla puno toga saznati. Ponosio se time što sam ja samoinicijativno po?ela tražiti informacije o islamu, ali to je bilo sve.

Moje tadašnje znanje o islamu svodilo se na poznate ?injenice, ali i predrasude. Naime, znala sam da se Bog zove Allah, a i o poslaniku Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, ?ula sam neke stvari. ?ula sam da se žene ne poštuju i da djevojke prisiljavaju na nošnju hidžaba. Tada sam po?ela ?itati knjige u kojima se govorilo o pet islamskih šartova i saznala sam da ima više poslanika koje spominje Kur'an, da žene treba poštovatii da one nose hidžab kako bi se zaštitile. Tako?er, nau?ila sam više o smrti, Džennetu, Džehennemu i o mnogim drugim stvarima za koje do tada nisam znala ni da postoje. ?itala sam knjige, slušala predavanja i svaki put kad bih to radila, bila bih emotivna, a ponekad bih po?ela i plakati. Ovo sve izazvalo je u meni neki osje?aj koji ne mogu opisati. To nikad dotad nisam osjetila. Osje?ala sam se kao da ?itav život tragam za ne?im i da sam to kona?no našla. Izgledalo mi je kao da sam popunila neku prazninu u sebi. Bila sam ubije?ena da je to istina i da je nešto što je dio mene. Islam me zvao da ga prihvatim. Sve više sam htjela da znam i ?itam o ovoj prelijepoj vjeri. To je potrajalo mjesecima i cijelo naredno ljeto bavila sam se time. Svaki dan sam ?itala i u?ila o islamu. Slika o islamu kao nasilni?koj vjeri promijenila se u sliku vjere pune ljubavi, mira i zadovoljstva. Po?ela sam se kajati za mnoge stvari u svom životu. Kajala sam se zbog svog  odijevanja. Neislamski odjevena privla?ila  sam pažnju na svoje tijelo, a ne na sebe kao osobu. Htjela sam da prestanem da jedem svinjsko meso i, elhamdulillah, uspjela sam. Od tog trenutka bila sam sigurna da želim postati muslimanka. Moj tadašnji dje?ko vratio se iz Maroka sa odmora. Kad je vidio da se privikavam i da sve ?eš?e nosim mahramu, naljutio se na mene. To mu se uop?e nije svi?alo, mislio je da je to nešto za kasnije, kad budemo u braku. Ja se nisam slagala s njim, jer sam mislila da moram što brže da po?nem, jer možda sljede?i dan ne?u biti više živa. Primijetila sam da mi dje?ko ne pomaže u svemu ovome. On mi je zapravo odmagao, udaljavao me od mog puta, od vjere. Probala sam da održim vezu još neko vrijeme,

ali sam vidjela da mi to samo smeta u donošenju moje odluke. A odluka koju sam htjela da donesem je ozbiljna i znala sam da ?e mi promijeniti cijeli život. Tako sam odlu?ila da prekinem svaki kontakt s njim. Nešto prije po?etka nove školske godine, jedna moja dobra prijateljica vratila se iz Maroka i ispri?ala sam joj o svom traganju za islamom. Ona mi je još više pomogla, dala mi je razne knjige iz kojih sam još više nau?ila. Sa njom sam nekoliko puta otišla u džamiju i gledala kako druge muslimanke klanjaju, u?e Kur'an, razgovaraju o svemu i druže se u predivnoj atmosferi. Ramazan se bližio, a ja sam odlu?ila da ?u ispostiti taj mubarek mjesec ramazan kako bih imala iskustvo u tome. Na moje iznena?enje, bilo je mnogo lakše nego što sam o?ekivala. U tom mjesecu ramazanu, kada sam istovremeno po?ela postiti, odlu?ila sam da 8. oktobra 2008. izgovorom šehadet i tako postanem muslimanka. Ta no? u kojoj sam htjela da pre?em na islam nije bila tek onako neka no?, nego je bila no? Lejletul-kadr, no? vrednija je od 1000 mjeseci: ''No? kadr je bolja od hiljadu mjeseci“ (prijevod zna?enja El-Kadr, 3 ajet). Tog dana bila sam vrlo uzbu?ena. Moja drugarica i ja smo zajedno otišle u džamiju u kojoj sam, pred imamom i džematlijama, izgovorila najljepše rije?i koje sam ikad izgovorila: ''Ešhedu en la illahe illallah, ve ešhedu ene Muhammeden Resulullah!“ – ''Svjedo?im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik.“ Tekbiri su odzvanjali u džamiji, a moje drugarice i ja zajedno smo plakale. Tek mi je tada bilo jasno da sam postala muslimanka. Toliko sam žudjela za time i, elhamdulillah, došlo je vrijeme da mi se san ispuni. Mojim roditeljima teško je palo kad su saznali da sam postala muslimanka, jer su o islamu znali samo ono što su vidjeli na vijestima i ?uli od drugih neznalica. Me?utim, kasnije su uvidjeli da islam nije nasilni?ka vjera. Uvjerili su se da osje?am dobro kao muslimanka, da sam sretna i da mi islam odgovara. Danas su to sve prihvatili, tako da im ni moja mahrama nije više ?udna. Puno se bolje osje?am otkako sam izgovorila svoj šehadet, sigurnija sam u sebe, u svoje stavove i kona?no moj život ima smisla. Sad drugim pogledom gledam na stvari koje su mi prije bile sasvim normalne. Na prvom mjestu mi je moja vjera islam, pridajem veliku pažnju propisnom obla?enju i ?injenju dobro?instva svojoj familiji. Allahu zahvaljujem na svim Njegovim nebrojenim blagodatima. Razmišljam kako ljudi olahko razmišljaju, naprimjer ovdje je normalno re?i ''vidimo se sutra'', a ko nam je dao garanciju i obe?anje da ?emo zaista do?ekati sutra. ?udni su mi tako?er oni muslimani koji stalno odlažu pokajanje i svoj povratak Allahu. Kroz potragu za istinom spoznala sam mnoge stvari, a najgore su laži medija i iskrivljivanje istine o islamu, a tako?er i da ekstremizam najviše štete nanosi islamu i obi?nim muslimanima.  

Hvala Allahu što me uputio na put islama. Bez Njegove upute bila bih niko i ništa, ne bih bila ova osoba. Sva slava pripada Njemu, Jedinome.

Prevela sa holandskog: Amina Curi?