Utorak, DECEMBER 10, 2024
tekstovi_logo


dzamija_x'Allahu najdraa mjesta (na Zemlji) su damije...''  (Muslim, Sahih, br. 671, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu) Tvrdnja koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao u ovom hadisu, matemati?kim rje?nikom kazano je aksiom, tj. jasna i neupitna istina koju muslimanima, upu?enim barem u osnove svoje vjere, uop?e ne treba dokazivati. Svaka gra?evina na kugli zemaljskoj koja je podignuta s iskrenim nijjetom da se u njoj obavlja namaz i veli?a ime Uzvienog Allaha, Njemu je draa od bilo kojeg drugog objekta na Zemlji, bez obzira koliko on visoko kotirao na popisu naj?uvenijih i najmonumentalnijih gra?evina na svijetu.

Tako istinskom vjerniku odlazak u ''najobi?niju'' i najskromniju damiju u gradu ili selu u kojem ivi, donosi ve?u radost, duevni uitak i na koncu i dunjalu?ko-ahiretsku korist, od obilaska bilo koje od mnogobrojnih poznatih i u svijetu arheologije najvrednijih gra?evina razasutih po ?itavom svijetu. Turisti iz svih zemalja svijeta, mjesecima pa ?ak i godinama planiraju putovanja u udaljene zemlje kako bi li?no posjetili ostatke velikih svjetskih civilizacija i kultura, i u tu svrhu troe ogromne koli?ine novca, truda i ivaca, dok iskreni vjernik svaki svoj odlazak u damiju ubraja u vrstu izleta koji ga u materijalnom smislu ne kota gotovo ni centa, a u isto vrijeme donosi mu mnogostruke koristi. Hvale?i one koji obilaze damije i u njima Ga hvale i veli?aju,

Uzvieni Allah kae: ''U damijama koje se Allahovom voljom podiu i u kojima se spominje Njegovo ime hvale Njega, ujutro i nave?er, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kojem ?e srca i pogledi biti uznemireni, da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i vie dao. A Allah daje kome ho?e, bez ra?una.'' (En-Nur, 36-38) Kako bi shvatili koliki su gubitnici oni koji bez ikakvog erijatski validnog razloga ne posje?uju damije, ovdje ?emo navesti samo mali broj hadisa koji govore o vrijednosti odlaska u damije i nagradama koje o?ekuju one koji su redovni damijski posjetitelji.

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ko god ujutro ili nave?er ode u damiju, Allah mu pripremi mjesto u Dennetu, i to svaki put kada ujutro ili nave?er ode u damiju.'' (Buhari, Sahih, br. 662, Muslim, Sahih, br. 669)

- Isto od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Onaj ko se o?isti u svojoj ku?i (uzme abdest), a zatim se zaputi u jednu od Allahovih ku?a (damija) kako bi u njoj obavio jednu od Allahovih strogih naredbi (farzova), sa svakim jednim korakom koji napravi brie mu se jedno loe djelo, a sa drugim mu se podie stepen (u Dennetu).'' (Muslim, Sahih, br. 666)

- Burejde, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''One koji po no?nim tminama hode do damija obradujte potpunom svjetlo?u na Sudnjem danu.'' (Ebu Davud, Sunen, br. 561, Tirmizi, Sunen, br. 223. ejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim. Vidjeti: Albani, Sahihul-dami'a, br. 781)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Ho?ete li da vam ukaem na ono ?ime Allah brie grijehe i podie stepene (u Dennetu)?' Oni rekoe: 'Svakako da ho?emo, Allahov Poslani?e!' On re?e: 'Upotpunjavanje abdesta u tekim uvjetima, mnogo koraka do damije, i?ekivanje novog namaza nakon namaza (onog tek obavljenog), a to vam je ribat bdijenje na granicama (na Allahovom putu), to vam je ribat bdijenje na granicama (na Allahovom putu).'' (Muslim, Sahih, br. 251.)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Svako od vas je u namazu sve dok ga samo i?ekivanje namaza (u damiji), i nita osim toga, bude spre?avalo da se vrati svojoj porodici.'' (Muslim, Sahih, br. 649)

- Tako?er, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Meleki donose salavat na nekoga od vas sve dok se nalazi na mjestu na kojem je obavio namaz, i sve tako dok ne izgubi abdest. Meleki govore: 'Gospodaru, oprosti mu, Gospodaru, smiluj mu se.''' (Buhari, Sahih, br. 659)

- Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Kada bi ljudi znali ta se sve (od vrijednosti) krije u jaciji i sabah-namazu (obavljenim u damiji u dematu), oni bi na njih dolazili pa makar puu?i.'' (Buhari, Sahih, br. 721, Muslim, Sahih, br. 437)

 

Ko ne ide u damije?

Zbog svih navedenih vrijednosti i koristi odlaska u damije i obavljanja zajedni?kog namaza u njima, iskreni vjernici su od vremena poslanstva pa do danas, redovno posje?ivali damije, a ?esto ih ni teka bolest, ni sljepo?a, ni gluho?a, ni gubitak udova, nije spre?avala da svakodnevno odlaze u Allahove ku?e i potpuno besplatno uivaju u blagodatima koje one nude. Naravno, uvijek je u ummetu bilo i onih koji su se na?elno deklarirali kao muslimani, ali koji damijama nisu pridavali mnogo zna?aja niti su ih redovno obilazili. Sagledamo li islamsku povijest barem povrno, do?i ?emo do zaklju?ka da je ove ljude, dakle one koji se zovu muslimanima a koji damije ne posje?uju nikako ili ih posje?uju vrlo rijetko, mogu?e svrstati u dvije grupe.

Neznalice i neupu?eni

U jednom dokumentarnom filmu koji se bavio pitanjem zlata i njegovih najpoznatijih nalazita na svijetu, iznesen je podatak da je veliku ameri?ku zlatnu groznicu sredinom devetnaestog vijeka pokrenuo jedan sasvim neobi?an doga?aj. Navodno je devetogodinji dje?ak, sin jednog od mnogobrojnih evropskih doseljenika na ameri?ko tlo, u potoku blizu ku?e pronaao povelik kamen u?kaste boje. Dje?aku je kamen bio zanimljiv upravo zbog svoje specifi?ne boje, te ga je uz mnogo truda (jer je teio desetak kilograma), dokotrljao do ku?e. Jedno vrijeme se s kamenom igrao u dvoritu, a kasnije su ga roditelji unijeli u ku?u te im je vie od tri godine sluio kao potporanj za vrata. Porodi?nom prijatelju koji je dje?akovoj obitelji doao u posjet, za oko je zapeo ovaj kamen i njegova neobi?na boja, te je posumnjao da bi se moglo raditi o nekom plemenitom metalu. Sutradan su ga odnijeli u grad do zanatlije koji se izme?u ostalog bavio i preprodajom zlata, te im je, nakon to ga je pogledao, u zamjenu za ''kamen'' ponudio tadanja tri ameri?ka dolara, na to je dje?akov otac oduevljeno pristao.

Prije svega, smatrao je da se radi o sasvim obi?nom kamenu pa mu je svaka cijena bila prihvatljiva, ali i zbog toga to je dolar u tom vremenu bio daleko vredniji od dananjeg. Naravno, vrijednost tog ''kamena'' bila je nemjerljivo puta ve?a jer se radilo o ?istom zlatu! Obi?ni zanatlija je munjevito postao novope?eni bogata, a dje?akova porodica je nakon spoznaje da su deset kilograma zlata prodali za tri dolara, od muke, jada i ?emera, grizla vlastite prste. Vijest se brzo pro?ula ?itavim krajem pa su desetine hiljada ljudi iz okolnih mjesta pohrlile na to podru?je to je i bio po?etak dugogodinje takozvane ''zlatne groznice'', tj. opsesivnog i fanati?nog traganja za zlatom kojem su svoje ivote, naj?e?e uzalud, posvetile desetine, a moda i stotine hiljada ljudi iz cijeloga svijeta. Vijest o tom kamenu stigla je i do Evrope, to je i bio jedan od povoda da hiljade avanturista krene put obe?ane zemlje Amerike ''u kojoj se zlato iz rijeka i potoka vadi lopatama i grabljama'', kako su naivno mislili mnogi.

Ovaj slu?aj najbolje pokazuje koliko neznanje moe biti pogubno za ?ovjeka i koliku mu tetu moe nanijeti. Da je dje?akova porodica (prepo)znala da je kamen u?kaste boje ustvari velika gromada ?istog zlata, preko no?i bi postala jedna od najbogatijih porodica u Sjevernoj Americi, ali na putu do ostvarenja tog sna, isprije?ilo se ''samo'' neznanje i ostavilo ih u siromatvu u kojem su ivjeli i do tada. U ovom slu?aju ipak se radi samo o materijalnoj teti koja je na neki na?in nadoknadiva, me?utim, ukoliko ?ovjek ne poznaje ono ?ime ga je zaduio njegov Uzvieni Stvoritelj, posljedice te vrste neznanja su daleko pogubnije i vode u istinsku propast na oba svijeta. Kako da damiju posje?uju oni koji ne poznaju njene vrijednosti i oni koji ne znaju nita o koristima namaza obavljenog u njoj?

Kako da se pozivu mujezina odazove onaj ?ije je srce, u nedostatku znanja i spoznaje, i gluho i slijepo i koje ne vidi nita osim bljetavila ovog prolaznog svijeta, niti ?uje ita drugo do zveket gvozdenog i ukanje papirnog novca? Ovakvi su poput onih ?ije je o?i, njihovim ili tu?im nemarom, zapahnula velika koli?ina praine te su privremeno oslijepili. Oni lutaju uokolo, nanose povrede i tetu i sebi i drugima, i hitno im je potreban neko ko ?e im pomo?i da ponovno progledaju. Ovakvima treba ukazati na Pravi put i pou?iti ih i to na lijep i pristojan na?in, ba onako kako nam je to naredio Uzvieni Gospodar: ''Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepi na?in raspravljaj!'' (En-Nahl, 125), a svojom praksom nebrojeno puta potvrdio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ko zna, moda bi oni koji danas ne dolaze u damije i Uzvienom Allahu ne padaju na seddu pa im zbog toga ?esto i zamjeramo, u damijama bili redovniji od nas, i pred Allahom ponizniji, skromniji i bogobojazniji, samo da znaju sve ono to mi znamo.

Znaju, al' ne haju

Za drugu kategoriju muslimana koji ne dolaze u damije ne moe se re?i da su neznalice, nego ba naprotiv, oni vrlo dobro poznaju erijatske tekstove koji govore o vrijednosti damija i odlaska u njih. Poha?ali su mektebe, erijatske kurseve i seminare, odgojeni su u porodicama u kojima se dralo do namaza i u kojima je damija bila destinacija koju su sami, ili u drutvu svojih o?eva, bra?e i ro?aka posje?ivali gotovo svakodnevno i to vie puta na dan.

Me?utim, damija im je odjednom ''isparila'' iz prsa, i to naj?e?e zbog vreline grijeha kojoj su uporno i dugo (ne)svjesno izlagali svoja srca. Umjesto damijom, prostor u njihovim srcima sada je u najblaoj varijanti ispunjen Facebookom, TV-om i danono?nim pra?enjem sportskih natjecanja, gledanjem filmova i raznih isto?nih i zapadnih sapunica, ili jo gore od toga, kafanama, disko-klubovima, kladionicama i razli?itim vrstama poroka i grijeha. Naalost, u ovoj skupini ponekad se moe prona?i i odre?eni broj onih koji su zavrili srednje islamske kole ili ?ak islamske fakultete, i koji u nekim slu?ajevima obnaaju dunost imama ili vjerou?itelja,

me?utim, i pored toga oni u damije svra?aju vrlo rijetko, naj?e?e samo slubeno. Pretpostavljam da ?e mnogi pomisliti kako ti ljudi za svoje distanciranje od damija vjerovatno imaju erijatsko opravdanje i da nije nae da tragamo za razlozima njihovog nedolaska na namaz u dematu, me?utim, ukoliko se radi o osobama koje se godinama ogluuju na ezan, a sjede na terasama oblinjih slasti?arni ili ?ak kafi?a koji su od damije udaljeni samo nekoliko desetina metara, onda je sasvim jasno da nije posrijedi opravdan razlog ve? definitivno manjak bogobojaznosti i stida pomijean sa vikom bahatosti i bezobzirnosti.

Da li je ovdje posrijedi er-ran hr?a grijeha koja je prekrila ovakva srca? Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ''Kada vjernik u?ini grijeh, na njegovom srcu se pojavi jedna crna ta?ka. Ukoliko se pokaje, sustegne (od vra?anja grijehu) i (od Allaha) zatrai oprost, njegovo srce se ulati (i crna mrlja bude uklonjena), me?utim, ukoliko nastavi grijeiti do te mjere da mu srce bude prekriveno (crnim ta?kama), u tom slu?aju to je er-ran, hr?a grijeha koju je Uzvieni Allah spomenuo u Kur'anu: 'Ono to su radili prekrilo je (hr?om) srca njihova' (El-Mutaffifun, 14).'' (Ahmed, Musned, 2/297)

Ovoj vrsti osoba vrlo je teko pri?i i s njima na temu islama ikako razgovarati, a o upu?ivanju iskrenog savjeta ili konstruktivne kritike glede spomenutih propusta, da i ne govorimo. Poznato je da je zabluda nakon znanja i Upute mnogo dublja i gora od zablude koja je utemeljena na neznanju i neupu?enosti, pa je ova skupina ljudi koji ne dolaze u damije sigurno kriti?nija od prve koju smo spomenuli. Me?utim, i prema njima se treba lijepo ophoditi i na najljepi ih na?in, i rije?ima i djelom, pozivati da se vrate u Allahove ku?e i napomenuti ih da su oni najpre?i da budu me?u prvima koji ?e se odazvati ezanu i pohitati u damije. Ukoliko, pak, ustraju u svom izbjegavanju damija i bestidnom etanju i sijeljenju u njihovoj blizini dok se u njima obavlja zajedni?ki namaz, neka znaju da su im srca postala gluha i slijepa, i da je samo pitanje vremena kada ?e ih Uzvieni Allah javno osramotiti, i kada ?e me?u ljudima nestati i zadnja mrvica potovanja koju su prema njima neko? osje?ali.

Imaju?i u vidu da nikome od nas Dennet nije zagarantiran i da niko nije siguran da jednog dana ne?e skrenuti sa Pravoga puta, pronicljivi vjernici vrlo ?esto u?e sljede?u kur'ansku dovu: "Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kada si nam ve? na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!'' (Ali Imran, 8), kao i dovu koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vrlo ?esto upu?ivao Allahu: ''O Ti koji prevr?e (ljudska) srca, u?vrsti moje srce u Svojoj vjeri.'' (Tirmizi, Sunen, br. 2140)

Kome je odlazak u damije ''grijeh''?

Obje skupine koje smo spomenuli, u manjem ili ve?em procentu, u ummetu egzistiraju od vremena Objave, tako da one i nisu neto to ?e vjernike mnogo ?uditi niti neto nad ?im ?e se mnogo ibretiti. Me?utim, pojava tre?e skupine koja u dananjem zemanu ne zalazi u damije neto je sasvim novo i originalno, te se moe smatrati fenomenom koji vjerovatno do dana dananjeg, u historiji islama nikada nije ni zabiljeen.

Naime, me?u muslimanima dananjice su se tu i tamo po?eli javljati pojedinci, a ponekad jo uvijek, hvala Allahu, relativno malobrojne grupe sa vrlo ?udnim idejama i stavovima koje u damije ne idu iz navodne bogobojaznosti i ''vjerskih razloga''. Ovakvi su ubije?eni da je namaz obavljen u dananjim damijama, ili barem u ogromnoj ve?i njih, neispravan, ili u najmanju ruku ''sumnjive validnosti'', pa je stoga iste obaveza zaobilaziti i u njima ne klanjati! U cijeloj stvari ne bi bilo nita mnogo ?udno niti intrigantno da se pobornici ovakvih ideja ne smatraju istinskim sljedbenicima sunneta i autenti?nim nosiocima zastave tevhida, a vrlo ?esto i jedinim ispravnim interpretatorima univerzalne islamske poruke i tradicije Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Vie uop?e nije ?udno ?uti za muslimane (ili ih vidjeti vlastitim o?ima!),

nazovimo ih prakti?are (jer u ivotu prakticiraju islam i islamske propise) koji godinama (barem sezonski) ive u bosanskim ?arijama u kojima, na relativno maloj udaljenosti od damija, posjeduju vlastite ku?e ili stanove, me?utim, ovakve niko od redovnih posjetitelja oblinje damije ne poznaje iz jednostavnog razloga to ih u damiji nikada nisu ni vidjeli. Ako su ih i vi?ali, to je bilo nekada davno, prije nego su zakora?ili stazom koju smatraju ispravnom, a koja u stvarnosti ne vodi nigdje drugo do u o?itu zabludu. Bez obzira ta ovakvi govorili ili na koji na?in opravdavali svoje bjeanje od damija, ono to ?ine je neislamski, neerijatski i nesunnetski, i u to ne sumnja niko ko iole poznaje islamsku doktrinu s jedne, i njihove navodne ''argumente'' s druge strane. Ovaj, nazovimo ga suludi trend, nije fabriciran od strane istinskih i eminentnih u?enjaka islamskog ummeta niti ga je kao takvog podrao iko od njih, ve? je on uglavnom proizvod plasiran od strane ili totalnih neznalica koji su sami sebi uzeli za pravo da tuma?e primarne izvore erijata i shvataju ih na na?in kako oni smatraju da treba, ili od ljudi koji pri sebi imaju osnove erijatskog znanja, ali su daleko od toga da mogu i smiju biti autoriteti za kojima se treba povoditi.

Najja?i adut u rukama ovih propovjednika uz pomo? kojeg omasovljuju svoje pristalice koji umjesto da hrle u damije, oni od njih bjee kao od kuge, jeste njihova rje?itost, gorljivost i sposobnost da svojom pri?om jednostavno hipnotiziraju mase, bez obzira o ?emu pri?ali i u to druge pozivali. Drugi, nita manje bitan faktor zahvaljuju?i kojem spomenuti misionari za svoje ideje lahko pronalaze plodno tlo, svakako je ograni?enost, neinformiranost i povodljivost publike kojoj se obra?aju, a primjera koji tome svjedo?e ima napretek. Iskreno se nadamo da ?e ovom, u historiji islama nikad vi?enom trendu, uskoro do?i kraj i da ?e se naa islamska bra?a koja ga slijede to prije vratiti u damijske saffove. Isto tako se nadamo da ?e glavni promotori ovakvih ideja kona?no posluati savjete koje im godinama, direktno ili indirektno, iz svih dijelova islamskog svijeta upu?uju oni koji su od njih u?eniji, znaniji i iskusniji. U suprotnom, neka budu spremni da na Sudnjem danu ponesu teret odgovornosti za ono to su ?inili njihovi sljedbenici, oni koji su bjeali od damija Allahu najdraih mjesta na Zemlji, i vjerovali da ?ine dobro i Allahu drago djelo.


El-Asr, br. 51.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

DAWA

POSJETITE MINBER.BA

  • Pohvalno je nazvati selam pri ulasku u svoju kuću
    Rekao je Uzvišeni Allah: “A kada uđete u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61) Ovaj ajet prokomentirali...
  • Emotivna obazrivost i suosjećanje
    Priredio: Mr. Osman Smajlović Dobročinstvo ima svoje stepene i vrste. Jedna od tih vrsta je ono što se naziva emotivna obazrivost i suosjećanje, što u...
  • Rad i prava radnika u islamu
    Islam je vjera, ali i sistem života. Privredni sistem u islamu sastavni je dio sveobuhvatnog sistema života, utječe i potpada pod utjecaj drugih sastavnih jedinica...