Pie: Mr. Semir Imamovi?/ Saff.ba
Post Dana aure ustanovio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah po dolasku u Medinu, nakon to je iz razgovora sa Jevrejima, koji su postili Auru, saznao da je, na taj dan, Allah, delle enuhu, spasio Mus?a, alejhi selam, od faraona i njegove vojske, obrazloivi to ?injenicom da su muslimani (kao autenti?ni batinici poslani?ke tradicije) pre?i Musau od jevreja (koji su njegov vjerozakon u mnogome izmjenili, oskvrnuli i prilagodili ga svojim prohtjevima). (Tj. mi smo pre?i da, postom i zahvalom Allahu, delle enuhu, obiljeimo dan u kojem je spaen jedan od ulu-l-azm-odlu?nih Poslanika). Sve do propisivanja ramazanskog posta, post Aure je bio farz (stroga vjerska dunost), a nakon to je islamski ummet po?astvovan ramazanom, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je svakom pojedincu prepustio da sam odlu?i ho?e li taj dan postiti ili ne, ali je jasno naglasio da post Aure brie grijehe po?injene u prethodnoj godini.
To je jedina istina o ovom mubarek (blagoslovljenom) danu, u koju je obaveza vjerovati i u skladu s njom djelovati. Stavljanje Aure u bilo koji drugi kontekst (oplakivanje smrti Poslanikovog unuka, Husejna, radijallahu anhu), za kojeg ne postoji validno erijatsko obrazloenje i argumentacija, je, sa stanovita islamske akaidske i pravne nauke, neprihvatljivo i neodrivo, makar se radilo o izraavanju ljubavi prema Poslanikovoj uoj porodici (ehlu-l-bejt), pa i prema samom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kroz posebne ceremonije i rituale. To su nam svojom praksom potvrdili poslanikovi najblii i najvjerniji ashabi i njegovi duhovni i svjetovni nasljednici, el-hulefai-r-raidun (pravovjerne halife), koji i pored beskrajne ljubavi i potovanja koje su gajili prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nisu posebno obiljeavali dan u kojem je umro njihov habib-miljenik, u?itelj i najve?i ?ovjek, koji je ikada hodio zemljom.
Zar bi ashabi, koji su, doslovno, slijedili svaki njegov korak, brino sluali svaku njegovu rije? i sprovodili je u praksu, uivali u svakom trenutku provedenom u njegovom prisustvu, nestrpljivo ?ekali da se iz pustinje pojavi beduin i pita ga o onome o ?emu ga oni nisu smjeli (iz strahopotovanja i stida) pitati i voljeli ga vie nego to vole sebe, svoju djecu i ene, propustili takvo dobro da mu se, na prikladan na?in, onako kako dolikuje velikanima njegovog kova, makar simboli?nim okupljanjem u njegovoj damiji, i kratkim podsje?anjem na njegov lik i djelo, zahvale na svemu to je uradio za islam, muslimane i ?ovje?anstvo u cjelini. Zato postoji samo jedno obrazloenje: kao dobri poznavaoci i tuma?i Allahove knjige i poslani?ke tradicije, bili su svjesni da se potovanje prema Poslaniku, njegovom liku i djelu, moe jedino iskazati na propisan na?in i u okvirima koje je zacrtao njegov i njihov Gospodar i Zakonodavac, Allah, delle enuhu. Kur'an i Sunnet, ne samo da ne podsti?u i ne afirmiu oplakivanje i alost za umrlim (poslanicima, dobrim ljudima, roditeljima, bliom rodbinom), nego naprotiv najstroije osu?uju takvu praksu a njenim poklonicima i zagovornicima, negiraju pripadnost islamskom ummetu, u mjeri koliko je ta praksa popra?ena unutarnjim ubje?enjem i vjerovanjem.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu, kae: Nije od nas (ne pripada nam) onaj ko se (zbog alosti za umrlim) udara po licu, trga sa sebe odje?u i kuka i nari?e kao to to pagani rade. (Hadis su zabiljeili Buharija i Muslim). Aura, kao i drugi odabrani dani i no?i u godini, svoju vrijednost (blagoslovljenost) crpe iz autenti?nih zakonskih tekstova, u kojima je eksplicitno naglaena njihova odabranost (vrijednost ibadeta u njima), i niko nema pravo, ma ko on bio, mijenjati i prekrajati tu ?injenicu, u korist svojih mezhepskih, sektakih i ideolokih svjetonazora, a naro?ito ne svjetonazora koji se u osnovi kose sa doktrinom ?istog tevhida (iskrene vjere u Jednog Boga). Kada sam prije nekoliko dana, u?estvuju?i u jednoj raspravi na internetu o razli?itim pristupima Auri, napisao da se ljubav prema Husejnu, radijallahu anhu, i ehlu-l-bejtu ne moe manifestirati na na?in koji je suprotan islamskim doktrinarnim, pravnim i moralno-eti?kim normama (samoozlje?ivanjem, samokoanjavanjem, naricanjem i oplakivanjem), jedan od u?esnika u raspravi, pokuavaju?i po svaku cijenu braniti takvu praksu, mi je odgovorio: Vjerovatno su Husejn i ehlu-l-bejt, zbog njihove vanosti i bliskosti sa Poslanikom, izuzetak iz ovog pravila.!
To me podsjetilo na jednu predaju u kojoj se navodi da je sin jednog uglednog ashaba doao, sav radostan i ushi?en, svome ocu, i pohvalio mu se kako provodi vrijeme sa ljudima, koji, kada u?e Kur'an, padaju u nesvjest od skruenosti i bogobojaznosti, nata mu je on mudro kazao: Sine moj, ja sam imao priliku druiti se sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu-Bekrom i Omerom, radijallahu anhuma, i sluati njihovo u?enje Kur'ana, a nikoga od njih nisam vidio da, dok u?i Kur'an, pada u nesvjest, ili neto sli?no tome. Nego, kloni se ti tih ljudi. Dakle, istina i dobro je u slije?enju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih pravovjernih halifa (Ebu-Bekra, Omera, Osmana i Alije), ma koliko nam to nekada djelovalo pojednostavljeno i strogo, a zlo je u slije?enju vlastitih uvjerenja i razumijevanja erijatskih propisa, ljudskih hirova (prohtijeva) i narodne tradicije (koja je u koliziji sa erijatskim propisima), ma koliko nam se to, u datom trenutku, ?inilo logi?nim i prihvatljivim. Nije li nas ovom rezonu, upravo nau?io, Husejnov otac, i veliki poznavalac Poslanikovog Sunneta, Alija, radijallahu anhu, kada je rekao: Da se vjerski propisi ustanovljavaju (izvode) racionalnim promiljanjem i zaklju?ivanjem, bilo bi logi?nije da se mesh uzima po donjem a ne po gornjem dijelu mestvi, ali ja sam vidio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako potire gornji dio mestvi.
Izuzimanje jedinke iz op?eg erijatskog propisa, rekao sam mu, je erijatsko-pravna kategorija za koju mora postojati jasno utemeljenje u zakonskom tekstu, a koliko mi je poznato takav izuzetak ne postoji, tako da ostaje primjena gornjeg hadisa na sve situcije i slu?ajeve. Osim toga, zar Husejn, radijallahu anhu, i ?asna porodica kojoj je pripadao, nisu najpre?i da ih se sje?amo dostojanstveno, onako kako to prili?i poslanikovom rodu, i u skladu sa propisima, a ne udaranjem lancima i otvaranjem krvi na tijelu? Ljubav prema Husejnu, radijallahu anhu, i njegovoj ?asnoj porodici, je vjerski imperativ, neupitna istina i Allahu drago djelo, i upravo zbog toga bi je, u potpunosti, trebalo izvu?i iz konteksta Aure, ljudskih ceremonija i rituala, jer joj to, osim to nema nikakvog uporita u vjeri, samo umanjuje vrjednost, sputa deredu i liava smisla, zbog kojeg je i ustanovljena. Allahu moj u?ini nas od onih koji iskreno vole ehlu-l-bejt i slijede put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu-Bekra, Omera, Osmana, Alije, Muavije, Hasana i Husejna, radijallahu anhum edmein.
< « | » > |
---|