Posmatraju?i udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika ve?ina njih udaljava od nas, a tako?er i jedna od druge. Logi?kim razmi�ljanjem unazad - zami�ljaju?i kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaklju?ka da se ove galaksije ovakvim vra?anjem kroz vrijeme, pribli�avaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj ta?ki spajanja. Dana�nja fizika ne mo�e objasniti stanje ovolike materije (sve postoje?e u kosmosu) u ta?ki nulte zapremine...

Gledaju?i u nebo prilikom vedre no?i uo?avamo mnoge svijetle ta?ke na duboko crnoj pozadini. Neke su svjetlije, neke tek mo�emo primjetiti stoje?i u mraku neko vrijeme, ?ekaju?i da se na�e o?i naviknu na tamu. To su prete�no zvijezde, udaljene milijardama kilometara od nas. Raznolike su. Neke su ogromne, neke su manje, neke su crvene, neke �ute, neke plave. Neke zvijezde su mlade, neke u svom starosnom dobu, dok neke umiru, druge se ra?aju. Raznolikost i bogatstvo. Ovo je tek jedan si?u�ni dio kosmosa, cjeline koja sadr�ava ogromnu koli?inu raznolikih stvorenja - od si?u�nih asteroida do planeta, pa sve do nevjerovatno velikih grupa galaksija.

Dana�nji pogled

Kako astrofizi?ari danas gledaju na razvoj kosmosa? Kada je kosmos po?eo, kako se razvija i kuda ide? Odgovore na ova pitanja su poku�ali i poku�avaju dati kroz intenzivne studije informacija koje nam dolaze iz kosmosa u vidu elektromagnetnih talasa. Naime, svako tijelo �alje talase, odnosno zra?enje, pa tako i zvijezde u na�oj galaksiji ili iz drugih galaksija, a tako i same daleke galaksije (svjetlo koje vidimo je jedna vrsta zra?enja). Ovo zra?enje, odnosno elektromagnetni talasi sadr�e informaciju o brzini kretanja objekta, sastojcima objekta kao �to su atomi hidrogena, helijuma i sl., udaljenosti objekta, te njegovoj okolini (planete u orbiti, interakcija sa drugim objektima i sl.) i ostalim va�nim informacijama. Elektromagnetni talasi se prostiru od visokoenergetskih gama-zraka do dugih, niskoenergetskih radio zraka.

Za detaljnu analizu kosmosa, sve talasne du�ine su va�ne. Danas se govori o vi�e ?injenica koje opisuju na� kosmos, a mi ?emo navesti i objasniti najva�nije. U ovo se ubraja po?etak materije i vremena u takozvanom Big-Bang-u, ekspanzija kosmosa, stvaranje prvih zvijezdai stvaranje uslova za nastanak va�nih sastojaka u kosmosu, te budu?nost kosmosa. Svaki od ovih fenomena ovde ukratko obja�njavamo, a kratko?a ne bi trebala biti razlog nijhovog nedovoljnog vrijednovanja, a �to nam Allah, subhanehu ve te'ala, obja�njava u sljede?em ajetu: "Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno ve?e nego stvaranje roda ljudskog,ali ve?ina ljudi ne zna."(Prijevod zna?enja Al-Mu'min, 57.)

Po?etak materije i vremena

Posmatraju?i udaljene galaksije, astronomi su otkrili da se velika ve?ina njih udaljava od nas, a tako?er i jedna od druge. Logi?kim razmi�ljanjem unazad - zami�ljaju?i kakva je situacija bila prije milion godina, pa prije deset miliona, pa prije milijardu itd., dolazimo do zaklju?ka da se ove galaksije ovakvim vra?anjem kroz vrijeme, pribli�avaju jedna drugoj dok se ne sudare u jednoj jedinoj ta?ki spajanja. Dana�nja fizika ne mo�e objasniti stanje ovolike materije (sve postoje?e u kosmosu) u ta?ki nulte zapremine.

Prora?uni su izvodljivi do jedne odre?ene granice koja se naziva Planck-ova du�ina (0.000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 0162 metra). S tim se misli na minimalnu veli?inu kosmosa u kojem zakoni nama poznate fizike jo� uvijek daju logi?ne rezultate. U stanju kosmosa veli?ine manje od Planck-ove du�ine fizika do�ivljava kolaps i ostavlja nas u neznanju. Radi usporedbe i "shvatanja" ove veli?ine, otkri?emo da je ona manja 1020 puta od dijametra jednog protona! Ovo je granica od koje fizi?ari danas defini�u po?etak vremena, a tako?er i po?etak kosmosa. Ipak, nemogu?nost ?ovjeka da odgonetne sve misterije nauke nije garancija da su na�e granice, granice i za druge.

U ovom slu?aju nam Uzvi�eni Allah obja�njava da je kosmos stvorio iz ni?ega. Zbog nemogu?nosti nauke danas da pre?e granicu Planck-ove du�ine, ne bi trebali ni mi ograni?avati po?etak kosmosa na Big-Bang. Naime, Big-Bang, kako ga poimamo danas, nije "ni�ta", ve? je obja�njen kao stanje u kojem je sva energija i materija kosmosa zgnje?ena u jednu jedinu ta?ku nemogu?e male zapremine. Radi ovoga, musliman bi trebao biti oprezan pri zaklju?ivanju da je Big-Bang direktno stvaranje iz ni?ega, iako je fascinantni fenomen Big-Bang-a jedan od koraka u stvaranju kosmosa onakvog kakvog ga danas poimamo. A Uzvi�eni Allah najbolje zna."...onoga Dana kada smotamo nebesa kao �to se smota list papira za pisanje. Onako kako smo prvi put iz ni?ega stvorili, tako ?emo ponovo iz ni�ta stvoriti, - to je obe?anje Na�e, Mi smo doista kadri to u?initi."(Prijevod zna?enja Al-Anbija, 104.)

Stvaranje prvih zvijezda i uslova za �ivot

Poslije odre?enog vremena nakon po?etka kosmosa (govorimo o nekoliko minuta), do�lo je do stvaranja materije koja je glavni sastojak svega �to vidimo oko nas, pa i nas samih. Iz prvobitne mase kvark-gluon plazme nastale iz Big Banga, stvoreni su nukleoni (protoni, neutroni), te smo spajanjem njih i elektrona dobili neke osnovne atomske elemente. Hidrogen je sa?injavao ne�to vi�e od 70% materije u kosmosu, dok je helijum sa?injavao ne�to vi�e od 20% materije. Neki elementi poput litijuma i berilijuma sa?injavali su ostatak jedna?ine. Ovo su bili sastojci prvih zvijezda koje su nastale iz "oblaka" materije ovih elemenata nekoliko stotina miliona godina poslije.

Radi nepostojanja te�ih elemenata (�to je atomski broj ve?i, to je atom te�i- litijum je broj 3 od vi�e od stotinu razli?itih atoma), prve zvijezde su bile ogromne, te su te�ile i do 300 puta vi�e nego �to je na�e Sunce. Takva te�ina je bila prisutna, radi manjeg gravitacionog pribli�avanja "lagane materije hidrogena i helijuma", te �to ve?eg stvaranja pritiska i temperature u njenim unutra�njim dijelovima - s ciljem "zapaljivanja" zvijezde, odnosno zapo?injanja fuzijskog procesa - spajanja atoma hidrogena, odnosno fuzije hidrogen atoma u atom helijuma. Ovakva je bila prva generacija zvijezda. �ivjele su kratko, i naglo zavr�avale svoje �ivote. Ipak, kroz fuzijske procese, od hidrogena, helijuma pa do te�ih elemenata kao �to su ugljenik i �eljezo, obogatile su kosmos koji je postajao sve zanimljiviji, sa sve raznovrsnijim "stanovnicima".

Druga generacija zvijezda je ve? mogla koristiti te�e elemente u svom �ivotu i sagorijevanju, tako da su one ve? postajale druga?ije nego svoja prethodna generacija. Sada je ve? bilo mogu?e stvaranje planeta, neutronskih zvijezda, crnih rupa, a sve u grupacijama zvanim galaksije. Bez zvijezda i njihove prirode sagorijevanja ne bi postojali. Ne bi postojalo ni�ta osim laganih atoma kao �to je hidrogen i helijum. Ni planete, ni komete, ni mjesec, pa ?ak ni vrsta zvijezda kao na�e Sunce.

Ovde naravno mislimo na dunjalu?ki uzrok, jer Uzvi�eni Allah je izvor svega i On stvara i radi �ta ho?e. Sljede?i put kada pogledamo na nebo i zvijezde na njemu, mo�emo se sjetiti va�nosti koju im je Allah, subhanehu ve te'ala, dodijelio. U hadisu kojeg ovde navodimo i u komparaciji sa ovom va�no�?u zvijezda, mo�emo zaklju?iti da je va�nost aktivnog vjernika za ?ovje?anstvo, za svoju familiju, susjede, prijatelje, kao va�nost zvijezda za kosmos.A Uzvi�eni Allah najbolje zna.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites