Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahovog poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama!

Allah, dž.š., je u Kur'anu rekao: "I Allahu se klanjte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! a roditeljima dobro?instvo ?inite, i ro?acima, i siro?adi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima-namjernicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvališu." (En-Nisa', 36) Posljednji Božiji poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Musliman je muslimanu brat, ne ?ini mu nasilje, ne izdaje ga. Ko pomogne svome bratu muslimanu - Allah ?e njemu pomo?i, ko otkloni nevolju od brata muslimana - Allah ?e otkloniti njegovu nevolju na Sudnjem dana, ko pokrije sramotu brata muslimana - Allah ?e pokriti njegovu sramotu na ovom i onom svijetu. Allah ?e pomagati svome robu sve dok on pomaže svome bratu muslimanu". (Buharija i Muslim)

Poštovani džema'ate! Više puta smo do sada govorili da islam zna?i uspostavljanje ispravnog odnosa prema Uzvišenom Bogu, ispravnog odnosa prema drugima i ispravnog odnosa prema samome sebi. Sva tri ova odnosa su važna za vjernika. Ako ?ovjek nema ispravan odnos prema Bogu, onda ne?e imati ne prema drugima i samome sebi. I obrnuto. Danas, ponovo, govorim o našim me?uljudskim odnosima. Biti dobar musliman podrazumijeva da ?ovjek u svom svakodnevnom životu ima lijep odnos prema onima s kojima živi. Nije ?ovjek dobar musliman onda kada svojim postupcima ili rije?ima stavlja u nevolju druge ljude. Nije dobar musliman ni onda kada se raduje tu?oj nevolji, pa makar je on sam nije izazvao.

Ne?e biti dobar musliman ni onda kada je spram tu?e nevolje ravnodušan. Božiji poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao da su muslimani me?usobno kao jedno tijelo i kada se razboli samo jedan organ i svi ostali organi trpe (Buharija i Muslim) i kako god nije normalno da se ?ovjek namjerno samopovre?uje, tako nije prihvatljivo da musliman povre?uje drugog muslimana. Kako god se ?ovjek ne može radovati vlastitoj bolesti, tako se ne smije radovati tu?oj nevolji i boli. Kako god ?ovjek ne može biti ravnodušan spram bolesti jednog svog organa, tako musliman ne može biti nezainteresovan za nevolju drugog muslimana. Prvi muslimani su dobro razumjeli ovu poruku Božijeg poslanika, sallallahu alejhi ve sellem Bratski odnos ensarija - domicilnih stanovnika Medine, prema muhadžirima - doseljenicima iz Mekke, onda kada muhadžiri nisu imali ništa, samo je jedan primjer kako su prvi muslimani prihvatali naloge islama.

Današnje vrijeme je, me?utim, karakteristi?no po tome da mnoge, nazovi, muslimane tu?i problemi i nevolje, uglavnom ne interesuju. Koliko je oko nas ljudi sa nevoljama, bolestima, siromaštvom, raznim potrebama a mi ih uglavnom ne vidimo i prolazimo pored njih kao da nas se ne ti?u. ?esto možemo pomo?i - a ne?emo. Vodimo svoju brigu. Kao da nismo društvena bi?a koja su upu?ena na druge ljude. Kao da ?emo sami, kada do?emo u neku sli?nu situaciju, mo?i iza?i na kraj sa svim problemima. Nema tog ?ovjeka koji nekada ne zatraži pomo? i uslugu drugog.

Vjerovatno je svako od nas iskusio da nam je tu?a jedna rije?, tamo gdje je bila potrebna, puno koristila. Da nije bilo te rije?i, postupka ili pomo?i, vjerovatno bi teže prošli. Više bi se namu?ili i truda uložili. Ispravna je ona izreka u kojoj se kaže: "pomozi mi da ustanem, da se pridignem, pasti mogu i bez tebe." ?esto i mi svojom rije?ju ili postupkom, koji nas uglavnom ništa ne koštaju, možemo puno pomo?i drugima da se pridignu, da uspiju. ?ak i onda kada pomaganjem drugima nešto žrtvujemo, bilo da je to novac, vrijeme, fizi?ki trud ili nešto drugo, opet imamo razloga da pomognemo. Ono što se, prema narodnoj poslovici, baci nizvodu - na?i ?e se uzvodu. Možda ?e nama sutra biti potrebna pomo? onoga kome mi danas pomažemo. ?ak iako nam nikada ne zatreba pomo? na dunjaluku, ima?emo koristi od pomaganja drugima na ahiretu. Pravi vjernici tako razmišljaju. Poznati pobožnjak i u?enjak Hasan El-Basri je, u tom kontekstu, rekao: "Volim pomo?i svom bratu (po vjeri) kad mu je moja pomo? potrebna nego ?etrdeset dana ibadetiti u džamiji."

?udno je današnje vrijeme, odnosno ?udni su današnji muslimani. ?ak i neki koji praktikuju islam, a da ne govorim o onima koji nemaju nikakve veze s vjerom i koji imaju materijalisti?ki pogled na svijet, spremni su pomo?i drugima samo ako ?e zauzvrat nešto dobiti ili ukoliko ?e imati kakvu ovodunjalu?ku korist. Prve rije?i mnogih su: gdje sam ja tu, ili ima li mene tu, pa ako vide kakvu vidljivu ra?unicu - pomažu, ako je ne vide, odustaju. Nije rijetkost vidjeti licemjerno ponašanje ili licemjerno nu?enje pomo?i, naprimjer, radnika svome nadre?enom. Ne bi mu sigurno pomogao da se ne nada njegovim simpatijama ili konkretnim pogodnostima. ?udni su oni ljudi koji vjeruju da ih dobra djela mogu spasiti na Sudnjem danu, a sve ho?e da naplate na dunjaluku.

Naravno, nije vjera kriva što su oni takvi, nego njihovo neiskreno ili nepotpuno prihvatanje vjere. Ne smijemo se otu?iti od vjere samo zato što me?u nama i onih neiskrenih. Iskreno prihvatanje vjere nam, ustvari, pomaže da budemo osjetljiviji spram problema i potreba drugih. Poštovani džema'ate! Hvala Bogu, još uvijek ima ljudi koji nas fasciniraju i zadivljuju svojim nesebi?nim i bezinteresnim pomaganjem drugih. Još uvijek ima onih koji ispravno razumijevaju vjeru. Trudimo se da i mi budemo jedni od njih i trudimo se da svojim ponašanjem zaslužimo i dunjaluk i ahiret. Molim Boga da nam na tom putu pomaže. AMIN.

mizbihac.com

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites