PITANJE:
Neki ljudi, kada im neko od bližnjih oboli od ludila, odlaze narodnim “ljekarima” koji prizivaju džine izvode?i ?udne radnje. Nakon što se bolesnik zadrži kod njih odre?eno vrijeme, saop?e mu da je uzrok bolesti džin; tj. sihr. Zatim po?nu sa lije?enjem bolesnika i on “ozdravi”. Za takav poduhvat,  njima se daju ogromne svote novca. Kakav je stav Šerijata o ovome i o zapisima sa kur'anskim ajetima,  koji se kasnije stavljaju u vodu i piju?
 

ODGOVOR:
Lje?enje oboljelog od ludila kur'anskim ajetima i ljekovima je dozvoljeno, ukoliko je onaj ko to radi, nosilac ispravne akide (vjerovanja) i dosljedan sljedbenik Šerijata.
Što se, pak, ti?e onih koji za sebe tvrde da znaju nešto od gajba (samo Allahu, subhanehu ve te’ala,  poznatog) ili koji prizivaju džine, kao i nepoznatih i sumnjivih osoba (o kojima se ništa pouzdano ne zna), kao što je i na?in njihovog “lije?enja” nepoznat; svima njima nije dozvoljeno odlaziti, pitati ih nešto, niti se “lije?iti” kod njih. Ovo kažem zbog rije?i Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao:
"Ko ode vra?aru i pita ga o ne?emu, ne?e mu se primiti namaz ?etrdeset dana."
Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je tako?er rekao:
"Ko ode vra?aru, pa povjeruje u ono što on govori, po?inio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.”
 Hadisi koji govore o zabrani odlaska i pitanju vra?ara za savjet su mnogobrojni. Vra?ari su svi oni koji tvrde da znaju gajb i koji se pomažu džinima, kao i oni iz ?ijih se postupaka može zaklju?iti da ?ine nešto od toga.
Povodom takvih se prenosi poznat hadis kojeg bilježe imam Ahmed i Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca (džejjid) od Džabira – Allah, dželle šanuhu, neka je njime zadovoljan - u kojem kaže:
"Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o nušreti, pa je rekao: ‘To je od šejtanskoga posla.’”
U?enjaci su za nušret rekli da su predislamski Arapi sihr lije?ili sihrom. Ovome se pridodaje svako lije?enje u kojem se pomo? traži od vra?ara.
Treba znati da lije?enje svih bolesti (kao i sve vrste duševnih bolesti) treba biti na dozvoljen i šerijatski utemeljen na?in. Kao što je to u?enje nad bolesnikom, upu?ivanjem dove i sl. Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
"Rukja je dozvoljena ako nije širk."
Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao:
"O Allahovi robovi, lije?ite se, ali se nemojte lije?iti haramom (onim što je zabranjeno)."
Dozvoljeno je pisanje ajeta i šerijatski utemeljenih dova šafranom po ?istom tanjiru ili ?istim listovima, koji se zatim saperu, a bolesnik to popije. Onaj koji tako lije?i mora biti poznat po svom dobru i ustrajnosti u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri. Ovakav na?in lije?enja se prenosi od velikog broja selefa (ispravnih prethodnika ovog ummeta), kao što to bilježi Ibn – Kajjim - Allah, subhanehu ve te’ala, mu se smilovao - u svome djelu “Zadul mead”.  Uspjeh je od Allaha, dželle šanuhu.
ŠEJH  IBN BAZ
(Fetve u?enjaka dvaju harema – 72 str.) 

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites