Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova, lijepa završnica pripada bogobojaznima, neka je selam i salevat na pe?ata svih vjerovjesnika i poslanika našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem njegovu porodicu i sve ashabe, a zatim.

Zaista je namaz najveli?anstveniji uzrok sre?e, spokojstva, smiraja i umne rastere?enosti. Otuda je najve?e zadovoljstvo i užitak Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nalazio upravo u namazu, a doslovno (kurretu ajn) radost oka je iznad ljubavi i voljenja, jer ne postiže se užitak i radost oka sa ljubavlju prema bilo kome, ve? se radost i užitak oka postiže ljubavlju prema Najuzvišenijem Voljenom a to je Allah Slavljeni i Uzvišeni i sve ono što približava Njemu. A upravo je namaz ono najveli?anstvenije što približava Allahu Uzvišenom, i ono najvažnije što duši rahatluk donosi i sretnom je ?ini.

Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, ?esto bi govorio Bilalu: „O Bilale, rastereti nas, odmori nas, razrahati nas namazom.“

(Bilježi ga: Ahmed, Ebu Davud, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim).

 

O tužni ?ovje?e kojeg su brige opteretile, tvoje rastere?enje i rahatluk su u namazu.

O uznemireni insanu kojeg je strah savladao, tvoja sigurnost je u namazu.

O ti ?ovje?e koji tjeskobu u prsima osje?aš, tvoja sre?a je u namazu.

 

Uzvišeni Allah kaže: „Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veli?aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok si živ, gospodaru svome se klanjaj.“ (Prijevod zna?enja, El-Hidžr: 97-99).

 

Brate moj kako se možeš žaliti na usamljenost a namaz je najbolji prisni prijatelj.

Kako se možeš žaliti na samo?u a Allah Uzvišeni je sagovornik onome ko Ga spominje, i prisni prijatelj onome ko Ga tiho doziva.

Ima li iko sli?an tebi, dragi brate, ti možeš u?i kod Vladara svih vladara u koje god vrijeme želiš bez traženja dozvole od bilo koga, za tebe nema zastora niti vratara i stražara, i ti si onaj koji odre?uje završetak i samo trajanje posjete, a vrata su stalno otvorena i nijedno dobro ti nije uskra?eno.

U hadisi kudsijju Uzvišeni Allah je rekao: „Podijelio sam namaz izme?u mene i moga roba na dva dijela, mome robu pripada sve ono za šta me zamoli.

Pa kada rob kaže: „Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova.“

Allah rekne: Moj rob Mi zahvaljuje.

A kada kaže: „Milostivom, Samilosnom.“

Allah rekne: Moj rob Me pohvaljuje.

A kada kaže: „Vladaru Dana sudnjega.“

Allah rekne: Moj rob Me veli?a.

A kada kaže: „Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomo? tražimo.“

Allah rekne: Ovo je izme?u Mene i moga roba, a mome robu pripada sve ono za što me moli.

A kada kaže: „Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne na put onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali!“

Allah rekne: Ovo je mome robu, a mome robu pripada sve ono za što me moli. (Bilježi ga Muslim).

Ibn Kajjim rahimehullah, je rekao: „Namaz je zadovoljstvo i radost za o?i zaljubljenika na ovom dunjaluku, zbog toga što je u njemu tiho dozivanje Onoga bez koga se zadovoljstvo, spokostvo srca, i duševni smiraj ne mogu na?i osim kod Njega. Užitak sa spominjanjem i veli?anjem njega, poniznost i skrušenost pred Njim, približavanje Njemu, naro?ito u stanju sedžde, a to je stanje najve?e bliskosti roba njegovom Gospodaru u namazu.

U tom smislu su i rije?i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „O Bilale, rastereti nas, odmori nas, razrahati nas namazom.“

Pa iz toga znamo da je njegovo, sallallahu alehi ve sellem, rastere?enje, odmor i rahatluk bio upravo u namazu, kao što nas je obavijestio da je zadovoljstvo i radost njegova oka tako?er u namazu.

A gdje je sve ovo u odnosu na rije?i onoga koji kaže: Mi klanjamo pa se onda odmaramo od namaza! A rahatluk i zadovoljstvo oka istinskog zaljubljenika je u namazu, dok onaj nemarni koji glavu okre?e u tome nikakva udjela nema, naprotiv njemu je namaz ogromna poteško?a, kada ustane da ga klanja on je kao na žeravici sve dok ga se ne riješi. Najdraži namaz njemu je najbrži i najkra?i, jer on u namazu ne nalazi radost i zadovoljstvo oka, niti spokojstvo i rahatluk srca svoga.“1

 

Namaz kakvog želimo

Namaz kakvog želimo nije namaz kojeg obavljaju mnogi ljudi bez skrušenosti, spokostva duše, i razmišljanja o njegovim zna?enjima, jer ovakav namaz ne ostavlja nikakva traga na život njegovog klanja?a. Cilj namaza jeste veli?anje Onoga koga obožavamo, a Njegovo veli?anje nije mogu?e bez sr?ane prisutnosti u ibadetu. Pojedini ispravni prethodnici kada bi došlo vrijeme namazu lice bi im se od straha promijenilo te bi kazali: Zna te li pred koga želim da stanem? A kada želiš da privu?eš prisustvo odsutnog srca, isprazni ga od svega što ga zaokuplja koliko god možeš.

Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Doista ?ovjek završi svoj namaz a od njega mu nije upisano osim desetina njegovog namaza, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, ?etvrtina, tre?ina, polovina.“ (Bilježi ga Ahmed, Ebu Davud, a Albani ga je dobrim ocijenio).

Pa da li si se ikada upitao cijenjeni brate, šta i koliko ti je upisano od tvog namaza? Naprotiv da li si se ikada upitao da li je tvoj namaz primljen ili nije?

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Prvo za što ?e rob na Sudnjem danu polagati ra?un je namaz, pa ako bude ispravan, ispravna ?e biti i ostala dijela, a ako bude neispravan, i ostala njegova dijela ?e biti neispravna.“ (Bilježi ga Taberani a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim).

 

Namaz kakav želimo jeste namaz s kojim se primaju dove....

Namaz s kojim se otklonjaju nevolje....

Namaz s kojim milost se spušta...

Namaz s kojim  se belaji i nesre?e potiskuju...

Namaz koji roba približava Gospodaru svih stvorenja...

A gdje smo mi u odnosu na takav namaz...?

 

Namaz u njegovo vrijeme

Rekao je Allah Uzvišeni: „Vjernicima je propisano da u odre??eno vrijeme molitvu obavljaju.“ (Prijevod zna?enja, An-Nisa: 103). Tako?er rekao je Uzvišeni: „A njih smjeniše zli potomci, koji molitvu napustiše i za pož?udama po?oše; oni ?e sigurno zlo pro?i.“ (Prijevod zna?enja, Merjem: 59).

Pojedini u?enjaci selefa su kazali:“Što njih ti?e oni namaz nisu potpuno ostavili, ve? su ga odga?ali od njegovog pravog vremena.

Rekao je Uzvišeni: „Redovno molitvu obavljajte, naro?ito onu krajem dana, i pred Allahom ponizno stojte.“ (Prijevod zna?enja, Al-Bekare: 238).

Tako?er Uzvišeni je rekao: „I namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!“ (Prijevod zna?enja, Taha, 14).

Upitan je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Koje djelo je najvrijednije? Pa je rekao: Namaz u njegovom vremenu.“ (Mutefekun alejhi).

Prve generacije ovog ummeta, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo, veli?anstvenim su smatrali položaj namaza i najve?u brigu su njemu pridavali, natje?u?i ka džamijama kada ih ezan pozove i nastoje?i susti?i po?etni tekbir sa imamom.

Tako je Seid b. Musejjib rekao: „Pedeset godina nisam propustio po?etni tekbir sa imamom! Tako?er je rekao: „Nisam gledao u potiljak ?ovjeka ve? pedeset godina, tj. Ve? pedeset godina nije klanjao osim u prvom safu.

Vekia b. El-Džerah je rekao: „El-E'ameš skoro sedamdeset godina nije propustio po?etni tekbir!

Ibn Sema'a je rekao: „Proveo sam ?etrdeset godina a da nisam propustio po?etni tekbir osim na dan kad mi je majka umrla.1

 

Ukazivanje posebne po?asti pitanju namaza biva na sljede?i na?in:

 

1-Brigom i pažnjom njegovih vremnena i granica.

2-Otkrivanjem i traganjem za njegovim ruknovima, vadžibima i upotpunja?ima.

3-Žurenje ka njemu kada mu vrijeme nastupi.

4-Tuga, kajanje i žaljenje prilikom ?injenja propusta u njegovim pravima.

Kao npr. Žaljenje onoga ko je propustio namaz u džematu, a zna da makar i bio primljen taj njegov pojedina?ni namaz, on je propustio nagradu dvadeset i sedam puta ve?u.

Isto tako ako propusti prvo vrijeme namaza u kojem je zadovljstvo Allaha Uzvišenog, ili ako propusti prvi saf. Tako?er propuštanje skrušenosti u namazu i sr?anog prisustva u njemu pred Uzvišenim Gospodarem, što je u stvari duša i srce namaza, jer je namaz bez skrušenosti i prisutnosti poput mrtvog tijela u kojem nema duše.1

 Pripremio: Selmir Hadži?, prof.

---

1 Pismo Ibn Kajjima njegovom bratu (str.33,34).

1 Fedailu ve semmeratu-s-salati mea-l-džema'ati (str.6).

1 El-Vabilu-s-sajjib (str.13,14) sažeto.

< «		» >