namaz6Ima li pogubnije pojave u jednom muslimanskom društvu od formalnog pristupa vjeri koji predstavlja glavni kamen spoticanja ka njenom ispravnom poimanju i prakticiranju? Formalizam ozna?ava pridavanje pažnje izgledu i obliku na uštrb suštine ili biti odre?enog postupka. Allahov Poslanik, s.a.v.s, znaju?i za ovu bolest koja vreba svakog iskrenog trudbenika kaže: „Djela se cijena samo prema namjerama.“ I kaže: „Allah ne gleda u vaše likove, ve? gleda u srca vaša.“ Teško se onima koji formalno obavljaju namaz udovoljavaju?i njegovom vanjskom izgledu, a zapostavljaju?i skrušenost i razmišljanje o re?enicama koje se citiraju u samom namazu. Zna?i, bez obzira na rezultate, naši postupci se vrednuju shodno motivima koji su nas potakli da ih izvršavamo. Važno je naglasiti da islam baš kao što tretira suštinu, tretira i formu, ali ako se u okrilju odre?enih okolnosti desi da se jednom od njih dvoje mora dati prednost, svakako da ?e se prednost dati suštini na uštrb forme. Primjer za to nam je onaj koji je prisiljen na izgovaranje rije?i nevjerstva. Dozvoljeno mu je formalno izgovoriti rije?i kufra, ali svojom nutrnom ne smije biti ubije?en u njih, ve? njegovo srce biva smireno sa vjerovanjem kojeg nalaže u?enje islama.

U današnjem vremenu uvi?a se veliki raskol izme?u forme i suštine. Naime, mnoštvo je onih koji se nimalo ne osvr?u na formu, a  s druge strane ima i onih koji previše pridaju pažnje formi na štetu biti i suštine. Mali je broj onih koji su napravili ravnotežu izme?u njih, onako kako islam zahtijeva.

Prva skupina pred naletima unutrašnjih i vanjskih utjecaja nastoji svoj vanjski izgled, iako su njegove osnovne crte precizirane praksom Poslanika, s.a.v.s,  prilagoditi strujanjima vremena. Tako ?emo vidjeti da npr. nošenje hidžaba ili brade u sekularnom okruženju mnogima zadaje nelagodnost, i kod istih uzrokuje nastanak kompleksa niže vrijednosti. Za kratko vrijeme taj kompleks, ili ta?nije šejtanska vesvesa, biva povodom da se od izvornog hidžaba jedva prepozna samo mahrama, a od brade blijedi obrisi muškosti. Hidžab i brada su ovdje samo spomenuti kao primjeri, a forma islama je daleko opsežnija. Još ve?i problem nastupa kada se neislamskoj formi po?nu iznalaziti opravdanja, a negiraju se i krivo tuma?e utemeljene predaje koje je pobliže odre?uju. Na ovaj zadatak su se svojski dale osobe 'naše kože i našeg jezika' indoktrinirane po orijentalnim instituta i bogoslovijama pokušavaju?i idejno dotu?i svaki manifest islamske forme temeljen na principima Kur'ana i Sunneta i staviti ih u okvire bukvalnosti i  marginalizma. Formalistima su nazvali sve one koji doljedno slijede Kur'an i Sunnet. Oni ?esto s podozrenjem gledaju na mnoge predaje iz Sunneta smatraju?i ih neprimjerenim za vrijeme i prostor u kojima živimo. Neki od njih su zapali u apsurd govore?i da je dovoljno, u normalnim okolnostima, da se u dužini trajanja namaza umjesto pokreta i forme koja je propisana, sjedi i srcem „misli na Boga“. Na ovo nije potreban poseban komentar, jer ovakve ideje direktno ruše temelje na kojima je islam sazdan. Znamenja islama su obredi koji se izvršavaju dijelovima tijela, a Uzvišeni Allah kaže: „A ko respektira znamenja islama, pa to je, uistinu, pokazatelj bogobojaznosti srca.“ Musliman koji je imalo svjestan svoje vjere zna da u Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.,  ima najljepši uzor koji važi sve do Sudnjeg dana, radilo se o primarnim ili sekundarnim pitanjima života, formi ili suštini: „Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor...“ Izbjegavanje i zapostavljanje islamske forme ima svoje duže korijene u historiji islama, jer su murdžije definirale iman kao spoznaju srca bez ikakvog utjecaja djela na samo vjerovanje.

Vjerovanje srcem, iako je osnova i prvi oslonac, ne isklju?uje manifestiranje vjerovanja na dijelovima tijela. Šerijatski tekstovi, kao što je jasno, ne ukazuju isklju?ivo na potvrdu srcem, ve? ukazuju i da iman ima svoje pokazatelje koji se o?ituju putem forme. Oni koji se ustru?avaju uvesti formu u suštinu imana dobili su rezultat popustljivosti u propisima i osudi, ?ak i velikih grješnika oko ?ijeg griješenja nema nimalo sumnje. Uvi?a se da neki za odre?ena djela ne bi ni rekli da vode u nevjerstvo, pa makar ta djela u sebi sadržavala sasvim jasno i javno protivljenje Allahu i Poslaniku, s.a.v.s,. Oni se ustru?avaju re?i da su doti?na djela nevjerstvo sve dok se ne uvjere da li srce po?initelja potvr?uje iman. Ako ?ovjek, prema njima, potvr?uje znamenja islama, bez obzira na veli?inu po?injenog djela, ne?e biti nevjernik osim ako potvrda iza?e iz njegovog srca. Ovo je prirodni rezultat koji je proistekao iz murdžijske ideologije nakon što su zanemarili vezanost djela (islamske forme) za vjerovanje srca.

Druga skupina najve?i dio svoga truda posve?uje zadovoljenju forme ne osvr?u?i se na suštinu ili bit doti?nog postupka. Ovo je prije svega osobina licemjera koji pretvaraju?i se udovoljavaju formi pred o?ima muslimana, a u srcima kriju mržnju prema islami nastoje?i napraviti unutrašnju destrukciju muslimanskih redova. Druga podvrsta ove skupine su muslimani koji ?esto nisu na stepenu vjerske prosvije?nosti i koji se slijepo povode za formom koju obnašaju njihovi uglednici bez osvrta na dokaze. Oni ne razlikuju adete od ibadeta, tj. obi?aje od istinskog robovanja Allahu, dž.š. Njihovi namazi su samo  forma koju zadovoljavaju bez ikakvog duhovnog u?eš?a i nadgradnje. Islam je vjera dokaza i ni od jedne osobe se ne traži da formalno nekoga slijedi bez argumneta. Uzvišeni kaže: „Reci: „Ovo je moj put, ja pozivam Allahu uz znanje a i oni koji me slijede.“ Poznat je slu?aj osoba koje su se zaklele da ?e stalno postiti, klanjati i da se ne?e ženiti pridavši veliku pažnju formi na uštrb suštine i jasnih ciljeva ovih islamskih znamenja. Sredstva postizanja Allahovog zadovoljstva nisu sama po sebi cilj, ve? je sredstva neophodno upražnjavati u granicama koje je Šerijat postavio da bi se postigao sami cilj. Da je forma od primarnog zna?aja u odnosu na bit i suštinu ne bi Allahov Poslanik, s.a.v.s,  jednom ashabu rekao da ga Allah voli i pored toga što je imao malo dobrovoljnog namaza i posta. Poznato je da Allah ne prima djela osim sa dva uslova: iskrenoš?u i saglasnoš?u sa postavkama islama. Formalizam je direktno suprotan iskrenosti. Tako?er, Allah, dž.š., ne prima zikr osobe koja Ga spominje formalno svojim jezikom, a srce joj je okupirano ovodunjalu?kim mislima.

Ravnoteža forme i suštine

Da bi ?ovjekovo ispovijedanje vjere bilo ispravno, mora biti sazdano na iskrenosti prema Allahu s.v.t., a ne na dvoli?njaštvu, laži i dodvoravanju. Zato je istinoljubivost u Kur’anu stavljena u suprotan položaj dvoli?njaštvu (nifak): “Da Allah  nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako ho?e, stavi na muke licemjere ili da im oprosti.” (El-Ahzab, 24)

Neophodno je da sa vanjskim formalnim ispoljavanjem islama postoji i unutrašnje vjerovanje – iman. Neophodno je imati ispravno uvjerenje u Allaha, Sudnji dan, meleke, Knjige i vjerovjesnike.

Vanjski vid upute mora biti u suglasju sa nutrinskom uputom.

Ovdje se, upravo, pokazuje jedna od skrivenih šejtanovih zamki koji muslimana nagovara da ostavi neka dobra vanjska djela s dokazom da njegova nutrina nije takva, govore?i mu:“ Ne ?ini to i to kako ljudi tobom ne bi bili obmanuti!”

Zapravo, dobro djelo koje obavljaš svojim dijelovima tijela je uzrok ispravnosti i iskrenosti tvoga srca sve dok ga ne ?iniš iz pretvaranja, prestiža ili prevare vjernika.

Iskrenost Allahovog Poslanika s.a.v.s. je prelazila sa srca na jezik, a zatim na ostale dijelove tijela, a posebno se isticala na njegovom plemenitom licu. Ko god bi pogledao u njegovu svijetlu i nepatvorenu  pojavu, pro?itao bi na njoj iskrenost i spoznao da njegovo lice nije lice lažova. Mi smo u potrebi za ljudima koji daju prednost iskrenosti u svojim rije?ima i djelima, tako da istinoljubivost postane unutrašnji osje?aj koji kruži tjelesnim žilama i zra?i sa njihovih lica. Kada ih ljudi ugledaju trebaju re?i: “Ovo nisu lica lažova!”

Samo naša iskrenost u nošenju tereta islamskog poziva (da’va) može privu?i ljude da prihvate dini-islam. Ne prili?i nam da budemo kao pozorišni glumci koji se pred ljudima pojavljuju u nestvarnoj formi. Ovakvi  se veoma brzo otkriju i ljudi se od njih udalje.

Prenosi se za jednog od Ispravnih prethodnika da je prilikom svog vaza znao rasplakati ljude, tako da se za?uju i zavladaju raznoliki jecaji. Nekada bi na predavanju govorio neko ko je imao više znanja i bi ljepšeg jezi?kog izraza, ali se srca ne bi pokrenula i o?i ne bi zasuzile! Njegov sin ga je upitao o tome, pa on odgovori: “O sinko, nije ista iznajmljena  i uistinu smr?u pogo?ena narika?a!”

Stoga, najbolje sredstvo za uspjeh je iskrenost u pronošenju islamskog poziva i svesrdno zalaganje na tom putu. Iskrenost u rije?ima i djelima mora biti pravac i osnovna karakteristika svakog muslimana. Nisu važne slatke i prefinjene rije?i, iako su potrebne, koliko je važnije da posjedujemo iskrenost. Davno je re?eno: “Kada rije? iza?e iz srca - pre?e u srce, a kada iza?e s jezika, dopre samo do ušiju!”

(minber.ba)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP