O opasnosti gibeta-ogovaranja i njegovoj stvarnoj slici kaže Uzvišeni Allah:  "O vjernici, klonite se mnogih sumnji?enja jer su, doista, pojedina sumnji?enja grijeh! I ne uhodite jedni druge, i ne ogovarajte jedni druge! Zar neko od vas voli da jede meso svoga umrlog brata, a to je vama odvratno?! Zato se Allaha bojte, uistinu, Allah je Onaj koji mnogo pokajanje prima i Onaj koji je milostiv!"[1]

Gibet je jedna od najopasnijih bolesti jezika. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, definisao ju je u hadisu kojeg prenosi Ebu-Hurejre, radijallahu 'anh, da je Vjerovjesnik, sallallahu 'alejhi ve sellem, upitao svoje ashabe: „Znate li šta je to gibet?“ Kazali su: „Allah najbolje zna i Njegov poslanik.“ Rekao je: „Da spomeneš svoga brata po onome što on ne voli’.’ Neko je rekao: „A šta misliš ako se nalazi kod moga brata ono što kažem o njemu. Rekao je: ‘’Ako bude pri njemu to što kažeš, ti si ga ogovorio, a ako ne bude, tada ti si ga potvorio.“[2]

Tako?er, Ebu Hurejre, radijallahu anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Pojedini od vas vide ?esticu (nešto sitno) u oku svoga brata dok kod sebe ne vide palmina debla!"[3]

Ebu-Berze El-Eslemi, radijallahu 'anh, preosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “O vi koji ste uzvjerovali svojim jezicima a iman još nije ušao u vaša srca, nemojte ogovarati muslimane i nemojte istraživati njihove mahane, jer onaj ko otkriva njihove mahane Allah ?e otkriti njegove mahane, a ?ije mahane Allah otkrije osramoti?e ga u njegovoj ku?i.”[4]

Enes, radijallahu 'anh, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kazao: „Kada sam uzdignut prošao sam pored naroda, koji su bakrenim noktima derali svoja lica i prsa, pa sam upitao: 'Ko su ovi Džibrile?' Odgovorio je: 'To su oni koji su jeli meso ljudi (ogovaraju?i ih) i kaljali njihovu ?ast'’’. [5]

Ebu-Huzejfe, radijallahu 'anh, prenosi da je Aiša, radijallahu 'anh, kazala: „Rekla sam Vjerovjesniku, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem: „Dovoljno ti je, što je Safija takva i takva, tj. niska!“ Rekao je: 'Kazala si rije? koja kad bi se pomiješale s vodom mora, promijenila bi je.'“ Tako?e Aiša, radijallahu 'anh,  je kazala:  „Oponašala sam mu jednog ?ovjeka, pa je rekao: 'Ne bih volio da oponašam insana, makar imao to i to.'“ [6]

Od Džabira b. Abdullaha i Ebu Talhe, radijallahu 'anhum, se prenosi da je Resul sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao:  „Nema tog ?ovjeka, koji ponizi muslimana na javnome mjestu, oskrnavljaju?i njegovu svetost i ošte?uju?i njegovu ?ast, a da ga Allah ne?e poniziti onda kada bude želio Njegovu pomo?. Nema ni jednog ?ovjeka koji pomogne muslimana na mjestu gdje se skrnavi njegova ?ast i ruši njegova svetost - a da ga Allah ne pomogne onda kada bude želio Njegovu pomo?.“[7]

Islamski u?enjaci su složni da je gibet strogo zabranjen. Pojedini komentatori Kur'ana stava su da je gibet veliki grijeh. Naprotiv, El-Kurtubi, rahmetullahi alejh, kaže: "Nema razilaženja da je gibet veliki grijeh i da je onaj koji ogovori drugoga obavezan da se pokaje Allahu, subhanehu ve te'ala."[8]

Imam El-Nevevi u djelu El-Ezkar kaže: "Gibet je spominjanje osobe po onome što ona prezire i ne voli (da se o njoj kaže), svejedno da li to bilo o negovom tijelu, li?nosti, vjeri, dunjalu?kim stvarima, izgledu, ahlaku, imetku, djetetu, ženi, slugi, odje?i, pokretima, na?inu hoda i drugom što je vezano za njega, i bez obzira da li to spominjanje bilo jezikom, pokretom ili išaretom ruke." Dakle, gibet se tako?e ne ograni?ava samo na govor jezikom, nego svaki postupak iz kojeg je neko razumio ono što prezire osoba koja se ogovara, pa makar to bilo pokazivanjem, postupkom, išaretom, namigivanjem, pisanjem i sl.. Isto tako postupci kojima se postiže ogovaranje drugog, poput oponašanja njegova na?ina hoda, ubraja se u gibet, ?ak šta više bivaju i teži od gibeta, jer jasnije oslikavaju osobu koja se gibeti.

Razlozi koji podsti?u na ogovaranje kojih se musliman mora klonuti

Postoje razlozi koji podsti?u na ogovaranje obi?nih ljudi, i razlozi koji se dodatno pojavljuju kod ogovaranja vjernika koji se pridržavaju vjere.

1) Lije?enje postoje?e mržnje i zlobe u grudima.

2) Poistovje?ivanje s prijateljima u društvu, odazivanje njihovom pozivu, udovoljavanje njima prilikom govora o drugima.

3) Zavist prema boljim osobama koje drugi ljudi vole i hvale, pa ova osoba želi da se s tim prestane koja podsti?e na ogovaranje i kaljanje ?asti istih osoba da bi se srušio njihov ugled kod drugih ljudi.

4) Da se odre?enoj osobi nešto pripiše, pa ona pravdaju?i se i ?iste?i se ogradi se od toga ali spomene na koga se to što mu se pripisalo doista odnosi.

5) Želja za ugledom i isticanjem, pa se svi drugi ogovaraju i spominju po onome što oni ne vole da bi se njihov ugled srušio a on se preko njihov ramena i ple?a uzdigao i zadobio ugled.

6) Igra, zabava, tra?enje vremena u spominjanju mahana drugih ljudi.

7) Ismijavanje i omalovažavanje drugih.

Što se ti?e razloga koji podsti?u na ogovaranje vjernika, onih koji se pridržavaju vjere, oni su po?esto neprimjetni, pa tako od njih je i:

1) ?u?enje kako da'ija ili dobar vijernik može da u?ini krupnu grešku, pa kaže: "Allahu dragi, ja ?udnog ?ovjeka! Šta uradi! Zar je mogu?e da to on uradi!" I sli?no.

2) Iskazivanje milosti prema onima koji su iskušani odre?enim grijesima, pa kaže: "Jadnik, zabrinjava me njegovo stanje!"

3) Srdžba radi Allaha, pa kada ?uje da je doti?ni u?inio odre?eni grijeh, ovaj se rasrdi i spominje njegovo ime, savjetuju?i se s drugima spominje njegovo ime i njegov slu?aj.

Šta se ne ubraja u gibet

1) Onaj kome je u?injena nepravda, uskra?eno njegovo pravo može da kod kadije traži svoje pravo i da spomene osobu koja mu je u?inila nepravdu.

2) Prilikom traženja pomo?i za otklanjanje lošeg djela i vra?anja grešnika Pravom putu, pa je dozvoljeno da onome od koga traži pomo? da spomene o ?emu i kome se radi.

3) Traženje rješenja za postoje?i spor ili odgovora na pitanje pri ?emu je svakako bolje da se ne spominje ime.

4) Upozoravanje muslimana na zlo prisutnog kod odre?ene osobe.

5) Dozvoljeno je spomenuti osobu koja javno ispoljava svoje grijehe i svoje novotarije ali samo po tim stvarima, dok druge stvari o njoj nije dozvoljeno spominjati.

6) Prilikom raspoznavanja kada nije mogu?e do?i do osobe osim da se spmene njen nadimak ili neka njena osobina.

Kako se sa?uvati gibeta

Vjernik ?e se sa?uvati gibeta, uz Allahovu dozvolu, ukoliko pred sebe postavi kur'anske ajete i hadise koji ukazuju na opasnost gibeta i njegove pogubne posljedice na ahiretu-drugom svijetu, kao i upoznavanjem sa razlozima koji ga podsti?u na gibet, pa je na njemu da se udalji od tih razloga ?ime ?e se udaljiti i od gibeta.

Kako se iskupiti za gibet-ogovaranje brata muslimana

Prije svega neophodno je da se pokaje Allahu, subhanehu ve te'ala, za taj grijeh, jer je to i od Allahovih prava, Allah ga je zabranio u Svojoj knjizi, to je Njegov propis i zbog toga je neophodno iskreno se pokajati za njega Uzvišenom Allahu. To pokajanje mora da sadrži sljede?e: odmah prestati s doti?nim grijehom, kajati se za njegovo ?injenje u prošlosti i ?vrsto odlu?iti da se tom grijehu ne?e nikada više vratiti. Tako?er, ovo je i od ljudskih prava jer su oni ogovarani i spominjani po onome što oni ne vole, stoga pored ove tri stvari neophodno je tražiti halala, oprosta. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko u?ini nekome nasilje, nepravdu po pitanju njegove ?asti ili ne?ega drugog, neka još danas traži halala, prije nego li do?e vrijeme kada ne?e vrijediti ni dinari ni dirhemi. Tada ?e se, ako bude imao dobrih djela, od njegovih djela uzeti shodno nepravdi koju je u?inio, a ako ne bude imao dobrih djela, tada ?e se od onoga kome je ?inio nepravdu uzeti loša djela i dati njemu."[9]

Pojedini šafijski pravnici uslovljavaju da prilikom traženja halala pojasni šta je radio, kako ga je ogovarao. Gazali prenosi odgovor Ata'a, rahmetullahi alejh, kada je bio upitan o na?inu pokajanja za gibet, pa je rekao: "Re?i ?eš mu: 'Slagao sam na tebe i u?inio ti nasilje i loše postupio prema tebi, pa ako želiš uzmi svoje pravo ili mi oprosti." Drugi u?enjaci kažu da je obaveza da na onim mjestima na kojima ga je ogovarao da ga na tim mjestima spominje po dobru, da na njima traži oprosta i dovi za njega. Prenosi se od Mudžahida, rahmetullahi alejh, da je rekao: "Tvoj iskup za to što si jeo meso svoga brata jeste da ga spominješ po dobru i da doviš da mu Allah podari svako dobro."[10]

 

< «		» >