Na Medinskom univerzitetu odbranjen rad na temu:

“Doprinos šejha Ahmeda Didata, rhm., i njegova metodologija u raspravljanju sa krš?anima.” 

 

Priredio: Mithad R. ?eman, student Medinskog univerziteta

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je govorio o dokazu Allahove ljubavi prema vjerniku, spomenuo je da Allah Uzvišeni najprije obavijesti Džibrila, alejhis-selam, o tome, te mu naredi da ga i on zavoli, a zatim se o tome obavijeste stanovnici nebesa pa im se naredi da ga i oni zavole, na šta ga zavole stanovnici nebesa, a zatim se tom robu podari kabul njegovog rada na zemlji. Kada god vidim knjigu, kasetu ili sliku šejha Ahmeda Didata, rhm., ovaj hadis mi je prva asocijacija, a kako i ne bi kada nema muslimana koji iole poznaje i brine za ovu našu vjeru, bez obzira kojem pravcu i mezhebu pripadao, a da nema pozitivan stav i otvoren gard prema šejhu Didatu i njegovom radu.

 

Zbog njegovog doprinosa i zna?aja u ummetu, 20.02.1432.h.g. / 24.01.2011.g. na Islamskom univerzitetu u Medini, student Muhammed Nur Abdullah iz Nigerije odbranio je doktorski rad na temu: “Doprinos šejha Ahmeda Didata, rhm., i njegova metodologija u raspravljanju sa krš?anima.” Tim povodom, našim ?itaocima, predstavljamo osnovne životne podatke ovog velikana.

 

Njegovo djetinjstvo 

Uvaženi šejh Ahmed Husejn Didat ro?en je u Indiji 1918. godine od oba roditelja muslimana, oca Husejna i majke Fatime. Otac mu se bavio zemljoradnjom u ?emu mu je pomagala supruga sve dok šejh Ahmed nije navršio devet godina kada se zajedno sa roditeljima seli u južnu Afriku, u grad Dirban.

 

Odrastao je u okrilju u?enja ehlis-sunneta tako da je poha?ao nastavu u Islamskom centru u Dirbanu gdje je u?io Kur’an i kur’anske znanosti kao i propise vezane za islamsko zakonodavstvo.

 

Pošto je završio šesti razred osnovne škole, 1934. god. pomagao je svome ocu rade?i u prodavnici za prodaju soli. Kasnije prelazi na posao u fabrici gdje provodi dvanaest godina, uspinju?i se u svom poslu od voza?a preko prodava?a do poslovo?e. U tom periodu se upisuje na Državni tehni?ki fakultet, Odsjek za matematiku i ra?unovodstvo.

Misionarski po?eci

Preobrazba i promjena životnog poziva u šejhovom životu desila se u ?etrdesetim godinama prošloga vijeka, i razlog ove promjene bio je dolazak krš?anske misionarske delegacije u posjetu kod njega u prodavnici kada su mu uputili mnoga pitanja o islamu na koje šejh nije uspio odgovoriti. Tada je šejh odlu?io da se posveti izu?avanju Indžila (Biblije) u što ve?em broju razli?itih štampi, ?ak i na arapskom jeziku, gdje se trudio da na?e nekoga ko bi mu prevodio. Bio je ustrajan u uporedbi izme?u razli?itih verzija Indžila sve dok nije postigao potpunu sposobnost da se posveti misionarstvu, pozivu i suprotstavljanju krš?anskim misionarima. Donosi odluku da ?e ostaviti sav posao vezan za trgovinu i da ?e se posvetiti ovom zadatku.

 

Ranije, dok je šejh Ahmed još uvijek bio vezan za trgovinu i fabriku, desilo se nešto što je, tako?er, uticalo na promjene u njegovom životu. Naime, kada je zbog radnih obaveza boravio u Pakistanu susreo se sa knjigom “Trijumf istine” od šejha Rahmetullaha El-Hindija, rahmetullahi alejhi (umro 1308. h.g.). Ova knjiga govori o nasrtajima krš?anskih misionara na domovinu šejha Ahmeda, Indiju zemlju u kojoj se rodio. Britanci, pošto su porazili Indiju, bili su ubje?enja da ?e svi predstoje?i problemi za njihovu vlast i interese u Indiji dolaziti od strane muslimana, pošto je priroda muslimana da su ponosni i nepokorivi, za razliku od hindusa koji su skloni predaji tako da im oni nisu predstavljali smetnju.

 

Sa ovim ciljem i pretpostavkom Englezi su napravili plan i program za pokrštavanje, kako bi im to olakšalo njihov ostanak u Indiji i narednih hiljadu godina. Radili su na tome da nasele što ve?i broj krš?anskih misionara, kojima su ciljana grupa bili muslimani, a spomenuta knjiga, koja je nastala u tom periodu kao odgovor bezuspješnim pokušajima zalutalih da za sobom povuku upu?ene, bila je jedan od razloga da se šejhu Didatu otvore horizonti i pove?aju sposobnosti u odgovoru na krš?anske nejasno?e i napade. Knjiga “Trijumf istine” bila je po?etak njegove izgradnje metodologije dijaloga sa sljedbenicima knjige. Ta metodologija uspostavljena je na šerijatskim osnovama vode?i se kur’anskim principima u pozivu sljedbenika knjige, kao i potrazi za jasnim dokazom i argumentom protiv njih iz njihovih iskrivljenih knjiga.

 

Uzimaju?i upute iz navedene knjige, organizirao je sedmi?na sijela sa krš?anima u njihovim ku?ama i to svake nedjelje poslije njihova povratka iz crkve. U vrijeme kada je napuštao grad Dirban ve? je bio poznat kao najve?a li?nost koja se suprotstavila velikom broju krš?anskih misionara vode?i rasprave sa njima.

 

Godine 1949. otputovao je u Pakistan radi obezbje?ivanja materijalnih sredstava za svoje životne potrebe koje su ga odvra?ale od misionarstva. U tom periodu radio je u fabrici, ali se nakon tri godine morao vratiti u Afriku kako ne bi ostao bez boravi?ne dozvole, jer nije ro?en u njoj. Po povratku u Dirban nastavlja sa radom u istoj fabrici u kojoj je ranije radio, ali ovaj put kao direktor, i tu ostaje sve do 1956. godine kada se ponovo vra?a misionarskom angažmanu.

Šejh Ahmed bio je oženjen i imao je dva sina i k?erku

 

Pedesetih godina u gradu Dirban, Allahovom odredbom i pomo?i desile su se novine koje su mu olakšale misionarski rad. Po?eo je sa redovnim predavanjem svake nedjelje izutra, na kojem je prisustvovalo od 200 do 300 slušalaca sa konstantnim pove?avanjem.

 

Par mjeseci od po?etka ovih doga?anja, Englez Firfaks koji je primio islam, predložio je šejhu da po?nu sa projektom “Uporedba izme?u razli?itih vjerovanja.” Zamisao je bila da izdvoje 15-20 ljudi od onih koji redovno prisustvuju spomenutom predavanju nedjeljom i da ih podu?e kako da koriste Bibliju za poziv u islam. Predavanja su išla konstantno par sedmica, skoro dva mjeseca poslije ?ega su stala zbog odsustva Firfaksa koji je bio predava?. Ovo odsustvo predava?a izazvalo je kod slušalaca razo?arenje i na njihovim licima se primjetilo gubljenje nade i motivacije.

 

U nedjelju, tre?e sedmice od odsustva gospodina Firfaksa, šejh Didat predložio je da on popuni slobodan prostor koji je ostao i da nastavi ondje gdje je Firfaks stao. Šejh Didat ve? tada je bio enciklopedija u toj oblasti ali je i sam prisustvovao predavanjima Firfaksa radi duhovnog uzdizanja. Tada je šejh proveo tri godine drže?i redovna predavanja svake nedjelje. Stvarne koristi ovih predavanja su isplivale tek kasnije, a šejh Didat je ovaj period i ovaj na?in smatrao najboljim sredstvom za širenje znanja, a to ga je istovremeno tjeralo da se, zbog obaveze prenošenja informacija, stalno nadogra?uje i nadopunjuje.

 

Šejh Ahmed Didat postao je poznat po svojoj hrabrosti i odvažnosti u odbrani islama i odgovoru na zablude i sumnje koje su širili neprijatelji islama a posebno vezano za Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a taj njegov rad prouzrokovao je da islam primi na hiljade krš?ana iz razli?itih dijelova svijeta, neki od njih su sada i sami poziva?i u islam.

 

Godine 1959. šejh Didat stao je sa svojim redovnim aktivnostima kako bi iskoristio slobodno vrijeme radi pripreme za ono u ?emu ?e provesti ostatak života, a to je organizovanje javnih debata i rasprava. Radi ovih aktivnosti posjetio je zna?ajan broj zemalja, a pro?uo se po raspravama koje je organizovao sa vode?im misliocima krš?anstva, poput: Klark, Džimi Svagart, Enis Šruš… Osnovao je Institut Selam za osposobljavanje daija i Državni centar za da’vu u gradu Dirban u južnoj Africi.

 

Šejh Ahmed Didat napisao je više od dvadeset knjiga, od kojih su neke štampane i dijeljene u milionskom tiražu, a organizovao je na stotine tribina u razli?itim dijelovima svijeta.

Zbog svog zna?ajnog truda i doprinosa dobitnik je prestižne nagrade Kralja Fejsala za doprinos islamu. Nagrada mu je dodijeljena 1986.g. i tada dobija zvanje profesora.

 

Godine 1996., poslije povratka sa puta iz Australije, razbolio se boleš?u koja ?e ga paralizirati narednih devet godina. Ina?e, šejh Didat je daleko prije toga bio bolestan od povišenog še?era u krvi tako da mu nisu savjetovali putovanje i izlaganje naporu, na šta se nije osvr?ao. Otputovao je u Australiju radi organizovanja debata i tribina što je izazvalo veliku pažnju tamošnjih medija. Šejh nije organizirao debate izuzev sa onima koji javno ispoljavaju neprijateljstvo i netrpeljivost prema islamu, a po povratku sa ovog putovanja obolio je od tumora na mozgu.

 

U ponedjeljak ujutro, 3. redžepa 1426.h. / 5. avgusta 2005. muslimani su ostali bez velikog islamskog daije i mudžahida, provjerenog borca i intelektualca, šejha Ahmeda Didata.

Da se malo prisjetimo

Adobe Flash Player not installed or older than 7.0.14!

< «		» >