?ovje?e, razmisli!


pustinja?ovjek je nesumljivo najljepše stvorenje Allahovo. „Mi ?ovjeka stvaramo u skladu najljepšem“ (At-Tin, 4). Sastavljen je od tijela i duha. ?ovjek se ra?a slab i nejak. Kako raste, postepeno ja?a i upoznaje svijet oko sebe. U isto vrijeme on u?i kako treba na ovom svijetu živjeti. Svi ljudi se bore da u životu budu sretni i zadovoljni, a da li ?e to posti?i zavisi od toga šta ih njihovi roditelji i sredina u kojoj žive nau?e da je ispravan na?in života. Nas je stvorio Allah dž.š.. On nam je dao lik, ruke, noge, uši, o?i, snagu i mnogobrojne druge blagodati kojima se služimo u životu.

On je ljudima slao Svoje poslanike da ih podu?e vjeri i ispravnom na?inu života kako bi bili sretni i zadovoljni. Islam stavlja na tu ?injenicu naro?ito jak naglasak. Posvetiti se jedino duhovnim potrebama zna?ilo bi težiti da postanemo meleki. Posvetiti se isklju?ivo zadovoljavanju tjelesnih potreba zna?ilo bi da smo se spustili na nivo životinja. Cilj stvaranja ?ovjeka sa njegovom dvostrukom prirodom, materijalnom i duhovnom, ne?e biti postignut ako ?ovjek ne zadrži harmoni?nu ravnotežu izme?u potreba svoga tijela i potreba svoga duha. Budu?i da je ?ovjek društveno bi?e, te da je upu?en na svoju zajednicu, a i ona na njega, on ima i obaveze prema zajednici, odnosno drugim ljudima. Koncept društva zasnovanog na Islamu ne odvaja pojedinca od njegove zajednice niti ih smatra za dvije sile u sukobu koje pokušavaju da nadvladaju jedna drugu. Islamsko gledanje na ljudski život pretpostavlja njegovo neprestano kretanje ka svestranom napretku: duhovnom, moralnom i materijalnom. Sva tri ova vida ljudskog napretka nužno se nadopunjuju i njihov je razvitak me?usobno povezan i uzajamno ovisan. Svako konkretno manifestovanje ?ovjekove vjere na pravi na?in, vodi ka uspostavljanju ravnoteže izme?u duha (božanskog u ?ovjeku) i tijela (materijalnog).

Ali, „napredan“ ?ovjek našeg doba i podneblja se plaho osilio. Ide oholo. „Napredan“ ?ovjek ide, ne stoji u mjestu, što je dobro, ali se treba upitati kuda i s kim ide? Ako želi u Džennet, tamo ne?e sti?i, jer mu to ne?e dozvoliti šejtan s kojim se druži. On ?e ga u Džehennem odvesti, (šejtanu je Džennet zabranjen), pa radi na tome da mu društvo u Džehennemu što ve?e bude. Svaki insan ima šejtana za druga: on ga nikad ne ostavlja. Ali, šejtanu je gori jedan u?en ?ovjek od hiljadu pobožnih ljudi. Šejtan se pobje?uje korisnim znanjem. Šejtan ne?e do?i ?ovjeku i re?i mu: „Ostavi dobra djela, a radi loša nego ?e protiv njega upotrebljavati zamke, spletke i varke, kao što je – uljepšavanje neistine (laži)“.

Šejtan obe?ava ljudima mnoge laži. Šejtan nema odmora, on radi non-stop da bi zaveo što više ljudi. Nekad se ?ovjek osje?a da je toliko jak da ga niko ne može pobijediti.

„Napredan“ ?ovjek ne može pobjediti svoga neprijatelja sve dok ne sazna i ne nau?i neke stvari o njemu. Prije svega, postavlja se pitanje: da li je „napredan“ ?ovjek ubje?en da mu je šejtan istinski (ne)prijatelj ili samo misli?

Za „naprednog“ ?ovjeka, ?ini se, ne postoji ništa drugo osim njegovih materijalnih potreba, koje nastoji ostvariti, ne biraju?i na?in. ?itavog života koju planove kako da što više nagrabi, nasakuplja, pa makar i ne stigao da sve to potroši...

„Napredan“ ?ovjek i od Zapada preuzima svjetonazore o životu, priklanja se modernim kultovima i božanstvima kao što kult novca, rada po sistemu zapadnog vi?enja, kult ?ovjeka tako ostaje vje?iti drugar šejtana, a na Zapadu ima tako dobrih stvari, njih ?ovje?e koristi, a ne one koje te u propast (od)vode!

Obuzet svakodnevnim poslovima i trkom da se što više obogati kako bi uljpšao svoj život i obezbijedio sebi i svojoj porodici svu udobnost dunjaluka, ?ovjek zaboravi na svoje dužnosti zbog kojih je stvoren, na svrhu svoga postojanja. Okupiran ovim svijetom, mišlju da sagradi ku?u, vilu, ve?u nego komšija, da kupi dobro auto, da ode na odmor da se rastereti od svega toga, zaboravlja na ahiret, na vje?nu ku?u, na ljepote Dženneta koje se ne mogu porediti sa ljepotama koje gleda kroz nao?ale šejtana u tim odmaralištima. On robuje strastima, a ne svom Gospodaru.

U toj svojoj zasljepljenosti, što je uzrokuje njegova pohlepa, ?ovjek ne vidi, ili ne?e da vidi, sve ono oko sebe, a pogotovo duhovnu stranu. Ona ga ne zanima, jer njome ne može ostvariti svoje trenuta?ne potrebe. On nema briga. Njegova prva briga je dunjaluk; ima imetak, položaj i slavu, zdravlje, ženu i ljepotu, i ... sve je tu, pa zašto se onda bojati? ?ega se, onda, boji? Boga? Ne, u njegovom životu On ne postoji. Društva? Svakako ne drži do njega i mrzi ga. Od smrti? Možda, ali on o njoj ne razmišlja, ona je u njegovim o?ima jedna obi?na pojava.


On prolazi pored Allahovih znakova, prave?i se da ih ne vidi. A evo šta mu Kur'an obe?ava kao nagradu za takav odnos: „Kad se nekom od njih u?e naši ajeti, on oholo okre?e glavu, kao da ih nije ?uo, kao da je gluh – zato mu navjesti bolnu patnju! (Lukman 7). „Napredni“ ?ovje?e, vidiš li šta ti Allah nudi kao nagradu za oholost tvoju? Bolju nisi ni zaslužio! Zar se ne?eš opametiti?!...
?ovjek našeg doba i podneblja se uopšte ne obazire na Allahovu opomenu, ne?e ?ak ni da ?uje, a kamo li da je prihvati. Kada mu bude re?eno da ?e iza?i pred stvoritelja da odgovara za ono što je ?inio, prezrivo se nasmije, govore?i: Ma pri?aj ti to nekom drugom! Nema poslije smrti ništa!

?ovje?e, kako si tako kratkovid?! Bi?eš proživljen, to je sigurno, jer ti to Allah u Kur'anu obe?ava, a On svoja obe?anja ispunjava: „Zar ?ovjek misli da kosti njegove ne?emo sakupiti? Ho?emo, Mi možemo ponovo stvoriti jagodice njegovih prstiju“ (Kijame 3-4). ?ovje?e „mudri“, a znaš li, zašto Allah spominje baš jagodice na prstima? Znadeš li da su papilarne linije, koje se na njima nalaze, razli?ite kod svih ljudi. Zato je najbolja identifikacija ljudi baš na osnovu ovih linija. Ti dobro znaš koliko nas ima na ovoj našoj Zemlji. Preko sedam milijardi! Vidiš li koliko je velika Allahova mo?? Zašto ne?eš (ili ne želiš) da razmišljaš? Allah ti je dao uši, a ne slušaš, dao ti o?i, a ne gledaš, dat ti je um, ali ga ti slabo koristiš. A evo šta Allah kaže onima koji, poput tebe, slabo koristi um svoj: „Uistinu nisu slijepe o?i, ve? su slijepa srca u grudima!“ (Hadž 46). Žalosno je što te je sa zdravim o?ima zadesila sljepo?a. Otrgni joj se, ne daj se tami, iza?i na svjetlost što ju nudi Kur'an. Po?i putem spasa i potrudi se da svoju dušu o?istiš, jer „Spašen je onaj ko je o?isti, a propao je ko je uprlja!“ Ostavi svoje besmislene, kako ti tvrdiš napredne, ideje i okreni se Kur'anu. Da, tvoje ideje su napredne, ali napreduju u pravcu Džehennema!

Zar baš moraš biti od onih za koje Kur'an kaže: „Onima koji ne?e da vjeruju svejedno je opominjao ih ti ili ne, oni ne?e vjerovati“ (Bekare 6), ili „Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a, ni ne znaju?i, samo sebe varaju“ (Bekare 9). Ako se okreneš Kur'anu, ?eka te spas i sre?a. Ako to ne u?iniš, ?eka te neminovna propast.

?ovje?e, ti si dobro u Kur'anu zastupljen, a koliko je Kur'an u tebi? Pa ti sad ?ovje?e, razmisli – i odaberi...!

(bosnjaci.net)



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP