Jako pou?an dogadjaj koji se desio na Hadzdzu


hadzdz_mekkaDoktor medicine koji je uštedio novac za hadž, ali...? Nakon završetka obreda hadža, muslimani iz ?itavog svijeta su ?ekali po lukama brodove, na aerodromima avione, na stanicama autobuse, kako bi napustili Mekku i Medinu. Težak rastanak sa voljenim svetim mjestima. Seid je postavio svoj tronožac i sjeo pored jednog hadžije. Poselamili su se i upoznali te zapo?eli razgovor. ?ovjek kojeg je Seid upravo upoznao re?e:“Moj hadžija Seide, ja radim sa nekretninama i evo napuštam Mekku deseti put. Allah mi je podario mogu?nosti da obavim hadž deset puta i zaista sam sretan zbog toga, velika je Allahova milost prema meni. Zato ga molim da mi primi moj hadž.“ Seid se nasmija te uputi Allahu dovu da im njihove obrede tokom hadža primi i da se vrate ku?i ?isti od grijeha. ?ovjek upita Seida:“A ti, jel' ti ovo prvi hadž, brate Seide?“



Seid se nasmija i re?e:“Da, ovo mi je prvi put da sam obavio hadž a obavio sam ga na ?udan na?in.“ ?ovjek se prema njemu okrenu e re?e:“Volio bih kad bi to podijelio sa mnom, možda nešto nau?im iz tvog primjera.“ Osje?ao sam u duši potrebu da sa nekim podijelim svoj slu?aj, pa sam po?eo da pri?am:“ Vidiš brate, ja sam po zanimanju doktor medicine, i od kada sam završio fakultet, ja sanjam i planiram da obavim hadž, ali svaki put nešto iskrsne, nevjerovatno, uvijek nešto.

Punih 30 godina sam ?ekao i štedio. Približio mi se odlazak u penziju, sinovi mi se poženili. I prošle godine odlu?im da bez obzira šta bilo, da obavim hadž. Nakon radnog vremena, spremim se da odem do banke, podignem ušte?eni novac i da se prijavim u Ured za hadž. Kad sam htio da napustim bolnicu, na hodniku sretnem jednu majku ?ijeg sina ja ve? duže vrijeme lije?im, kako pla?e. Ina?e je njen sin nepokretan a lije?io se kod nas, u privatnoj bolnici jer su uslovi za njegovo lije?enje bolji nego u državnoj. Uglavnom, ona mi je prišla i selamila se sa mnom, rekavši:“Allah te nagradio na svemu doktore Seide, mi napuštamo bolnicu, ovo je naša zadnja posjeta.“ Kad mi je rekla da napušta bolnicu, iznenadio sam, ali sam pomislio da je možda našla bolju neku bolnicu, ali opet, zašto je plakala?

Rekao sam joj da ne pla?e, da ?e sve biti u redu, ali ona me je prekinula kroz suze i rekla:“Vallahi doktore, bili ste kao otac mom sinu, hvala vma na svemu, ali...“- opet je zaplakala. Rekao sam joj da sa?eka a ja sam otišao do sekretara da vidim zbog ?ega ona napušta našu bolnicu. On mi je rekao da nema veze ni sa mnom ni sa drugom bolnicom, nego je njen muž izgubio posao, tako da nisu u stanju pla?ati njegovo lije?enje. Bilo mi je teško, otišao sam do direktora da ga zamolim da im se dozvoli besplatno lije?enje, me?utim, kratko mi je rekao da je ovo privatna bolnica i da mora imati zaradu kako bi opstala.

Ništa, vratio sam se do ra?unovodstva, te kolegu zamolio da sa mog ra?una skine novac (koji sam ja uštedio za hadža) i prebaci ga na ra?un roditelja ovog dje?aka. Ušte?enim novcem za hadž, unaprijed sam platio šest mjeseci njegovog lije?enja. Vratio sam se do uplakane majke i njenog sina u kolicima te rekao:“Nemojte se brinuti, stvar je riješena, postoji jedan mali fond u bolnici namijenjen za teške slu?ajeve, tako da vam je upla?eno.“ Nisam im mogao kazati da sam to ja, jer sam se bojao da ?e odbiti.

Vratio sam se ku?i pomalo i tužan, nije zbog toga što sam donirao novac koji sam bio uštedio za hadž, nego jednostavno što mi je kroz sve ove godine ?ekanja, još jedna prilika za obavljanje hadža propala. Tu sam no? legao i bio sam umoran. Moj umor, prekinuo je ?udan san. Sanjam ja sebe kako tavafim (kružim) oko Ka'be a ljudi mi prilaze, sa mnom se selame i ?estitaju mi na obavljenom hadžu. Govorili su mi:“Dovi za nas hadžija Seide, ti obavi hadž na nebu prije nego na zemlji, dovi za nas!“

Probudio sam se i imao ?udan osje?aj u prsima, bio sam posebno sretan zbog ovoga sna i rekoh sam sebi:“Hajde moj Seide, možda te jednom i budu zvali hadžijom.“

To jutro, dok sam se spremao na posao, zazvonio mi je telefon, javio sam se i bio je to moj direktor. Bio je pomalo usplahiren, nakon pozdrava, odmah je prešao na stvar:“Seide dragi, spasi me“! Jedan od najve?ih biznismena ide na hadž, ali ne?e da ide bez svog li?nog doktora. Žena ina?e njegovog ku?nog dokotora je trudna i treba svaki dan da se porodi i zbog toga ne može sa njim, pa da li bi ti išao sa njim na hadž, molim te'“ Htio sam nešto da upitam, me?utim, on me ponovo prekinu i re?e:“Slušaj, zaboravio sam ti re?i, ovaj ?ovjek je vlasnik pola naše klinike i naše partnerstvo bi moglo do?i u pitanje ako mu ne iza?emo u susret.“ Kad je završio, rekao sam:“Dobro, nije problem, ali, ho?u li ja mo?i obaviti hadž?“ Odgovorio mi je da ho?u.

Bio sam tada najsretniji ?ovjek na svijetu, znao sam u dubini duše, da me Allah ne?e napustiti i da Allah mnogostruko više daje. I evo me brate moj, hadž sam obavio besplatno, ?ak mi je ovaj ?ovjek i platio što sam se za njega brinuo a kad sam mu ispri?ao slu?aj one žene i njenog sina, pristao je da se dijete stalno lije?i na njegov ra?un i da se u našoj bolnici otvori poseban fond za lije?enje siromašnih.

prevod sa arapskog, prof. Saudin Cokoja



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP