cvijetSestra muslimanka Rehab El-Buri je na ahiret preselila u svojoj 26-toj godini, 6.3.2011. Umrla je od kancera, i to nakon duge i hrabre borbe. Prije smrti je na svom blogu ostavila poruku od koje se možemo svi okoristiti, a posebno u ovim blagoslovljenim danima mjeseca Ramazana kada do vidjela jasno dolazi...

istina o kona?nom cilju naših života, a to su – ibadet i pokornost našem dragom Rabbu, dželle dželaluhu. Pa poslušajmo predivne rije?i naše rahmetli sestre, i zamolimo Uzvišenog da joj se smiluje i uvede je u vrtove obe?ane Njegovim plemenitim robovima: „Trebala su mi tri dana da prihvatim da ?u ubrzo umrijeti. Prvog dana mi je um bio u haosu. Drugog sam dana otupjela. A tre?eg su mi dana, moj muž i majka po?eli ulijevati nadu i u svemu sam tome došla do važnih spoznaja:

1. Svi ?emo umrijeti. Ljudi koji su vijest o mojoj vijesti primili smireno, i oni koji su se uspani?ili – i oni ?e svi jednog dana napustiti ovaj svijet. Smrt je jedna od onih životnih stvarnosti u koje možemo biti potpuno sigurni, ali se opet nekako zavaramo da joj možemo izma?i.

2. Ovaj život živimo samo radi - idu?eg života. Provela sam svoj život kao muslimanka...klanjala sam i postila, ali sam si ipak dopustila da mi cilj u životu bude kupovina novih tanjira za idu?e proslave, dobijanje popusta pri narednoj porudžbini, i potraga za jastucima koji se uklapaju s krem bojom moga kau?a. U životu sam bila konzument i provela sam ga zabavljaju?i se i gube?i vrijeme. Dopustila sam da mi izmakne ono što je bilo istinski važno...
Da sam istinski živjela svoj život radi ahireta, ne bih se toliko bojala budu?nosti koja je bila preda mnom. U Kur'anu stoji: „Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!“ Kur'an, El-Ankebut, 64.

3. Niko od nas nema nikakve garancije na život. Naše zdravlje, naša imovina i naše porodice su samo emanet koji nam je povjerio Allah – i On nam ih može oduzeti kad god to, iz Svoje neizmjerne mudrosti, odredi. Svi mi tvrdimo da u ovo vjerujemo, ali se u praksi ?esto puta spotaknemo. Ne znam ni sama zašto sam mislila da mogu iz uma odagnati misli o smrti još nekih 30 do 40 godina. A Allah, dželle dželaluhu, nam može duše uzeti u bilo kojem trenutku. Ja sam po tom pitanju ista kao i svi drugi ljudi – ne znam još kad ?e do?i moj edžel, ali bih trebala da svaki dan živim i iskoristim kao da mi je posljednji.

4. Svaki je dan – POKLON. Saznanje o skorom napuštanju ovog svijeta mi je došlo poput poziva na bu?enje, i to doživljavam kao blagodat jer mi Allah svaki dan pruža mogu?nost da u?inim još dobra i da se pokušam iskupiti za greške iz prošlosti. Jutra su mi, iz ko zna kojeg razloga, naro?ito teška. Mislim da mi je najgore kad se probudim iz sna i shvatim da i dalje moram da živim s ovom boleš?u. Ipak, svako si jutro nastojim re?i: „Elhamdulillah, danas se lijepo osje?am. Šta danas mogu u?initi od dobrih djela?“

Ove spoznaje, kao i podrška moje majke, muža, svekrve, mojih sestara, muževih sestara, moga oca i svekra, prijatelja i zajednice su mi ne samo pomogli da se izborim s onim kroz šta sam prolazila, ve? i da o?ekujem nagradu za svoja iskušenja i da pokušam da iskreno prihvatim Allahovu odredbu.“
_______________________________________

Smrt je razotkrila stvarnost ovog života i nije razumnom ?ovjeku ostavila nikakve mogu?nosti da u njemu uživa.“ - Hasan El-Basri, rahimehullah, na samrtnoj postelji

www.n-um.com

Za N-um piše: Nedim Boti?



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP