Jedna poznata mudrost kaže: Život je ono što ti se dešava, dok ti praviš planove za život.

Doga?a li ti se ?esto da gledaš kroz prozor, da pratiš apati?nim pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po staklu i da misliš da je svijet jedno beskrajno dosadno mjesto za Život?

Budiš se ujutru i potajno proviruješ kroz prozor, sa nadom, da ?e sunce toga dana kona?no zasijati silnije nego obi?no.

A ono te samo zaslijepljuje svojim zrakama, i ?ak ti se ?ini da ti se ruga.

Šteta, re?i ?eš. Jer o?igledno da se ni taj dan ne razlikuje bitno od prethodnog.

I nastavljaš da ?ekaš…Da pro?e i taj dan, i ta sedmica, taj mjesec, ta godina…

Sve dok odjednom ne osjetiš da ti Život odlazi u nepovrat, a ti još uvijek stojiš tu i ?ekaš pravi trenutak da po?neš da uživaš u njemu i da ga proživiš u potpunosti.

I shvataš, kako neprimjetno, nekako nesvjesno, kao po nekoj navici stojiš i ?ekaš da sve pro?e, što ti daje osje?aj beskrajnog razo?arenja i umora.

Pitaš se, kada ?e kona?no da krene tvoj ‘Pravi život’?! Oni prekrasni, nezaboravni trenuci, zbog kojih je vrijedilo progutati sve suze i uvrede, svu tu nakupljenu gor?inu i onda samouvjereno pogledati prema naprijed.

Kao da si ve? zaboravio izvorni cilj i jednostavno samo ?ekaš. Po navici. ?ekaš ‘nešto’. Zaboravljaju?i pritom, šta zaista želiš i šta je zaista važno za tebe.

Ne?eš mo?i razumjeti, da dok ?ekaš da se desi nešto ‘veliko, interesantno, važno’, ti ustvari propuštaš stvarnu ljepotu oko sebe! Propuštaš suštinu!

Propuštaš male stvari, koje ti ispunjavaju dane. Dok tako stojiš i o?ekuješ da se dogodi nešto veliko, da bi bio sre?an: propuštaš, osmijehe i poglede; propuštaš izlaske i zalaske sunca; propuštaš ljubav i emocije…

Propuštaš sadašnjost streme?i da do?ekaš budu?nost. Propuštaš ‘Danas’, jer se nadaš da ?eš po?eti živjeti ‘Sutra’.

Dok gledaš kroz prozor i pratiš pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po prozoru; dok stojiš tamo udubljen u misli, apati?no ?ekaju?i da bljesnu sun?evi zraci, životni ?asovnik nastavlja tiho, ali neumitno da odbrojava tvoje izgubljene minute.

Polako, ali dosljedno i nepovratno iš?ezava tvoj Život pretvaraju?i se u prošlost. Tvoju prošlost. I bez da uopšte osjetiš kako se to moglo desiti, jednoga dana ?eš sa užasom ustanoviti da je tvoj Život prošao, a da nisi ni stigao da uživaš u njemu.

 ***

I zato: ne ?ekaj da do?e takav dan, stvori druga?iji dan. Zaustavi kišu, rastjeraj oblake i na?ini svoje sopstveno sunce. Prestani da ?ekaš. Napravi nešto od svoga Života. Budi kova? svoje sre?e. Ne ?ekaj da sre?a do?e po tebe. Sprijatelji se sa ?asovnikom Života. Uzmi ga samouv

jereno u ruke i postani gospodar svoga Života. Živi Život! Živi ga danas! Živi ga sada! Živi ga u ovom trenutku!

< «		» >