Nema sumnje da svako od nas, na ovaj ili onaj na?in, suo?ava se sa problemom dje?ijeg nedovoljnog razumjevanja zna?aja novca i njegovog smisla. Primjetan je njihov bahat odnos spram novcem, njegovo nekontrolisano trošenje i zahtijevanje povišice. Takvo ponašanje nam govori kao da smatra da njegovi roditelji raspolažu ''mašinom'' iz koje izlazi sve što oni požele.

Rad na razvijanju svijesti prema imetku predstavlja jako važno pitanje, ne samo za dijete, nego i za njegovu porodicu, okruženje, kao i cijeli ummet.

Dijete koje odrasta a ne poznaje smisao novca i njegovu zna?aj predstavlja rasipnika koje ni u svojoj mladosti, nakon što malo poraste, ne?e biti ništa drugo do rasipnik ?ije posljedice ?e osje?ati mnogi. Njegov negativni uticaj prenijet ?e se i na drugu djecu s kojom dolazi u kontakt tako što ?e ga pojedini nastojati oponašati a samim tim mnoge porodice pretrpiti odre?ena optere?enja. Neke porodice ?e uspjeti da se odazovu izazovu i udovolje zahtjevima svoje djece dok ?e neke u tome zakazati. Kao posljedica toga javit ?e se podjela unutar jednog društva na opsjednutu djecu koja su sklona rasipanju i one kojima je to uskra?eno, a koji redovito od zavisti, a možda ?ak i zlobnih namjera, prema svojim vršnjacima koji su odani raskoši i uživanju.

Dakle, negativne posljedice dje?ijeg nerazumjevanja šta je to novac i nepravilno opho?enje prema njemu, iako u prvom redu za to nisu kriva sama djeca, ve? njihovi roditelji, osje?a veliki krug ljudi. Novac je za dijete apstraktan pojam kojim ono ne može u potpunosti ovladati i najviše što u njemu vidi jeste sredstvo za uživanje i razonodu. Ne shvata odakle dolaze novci, kako ih treba trošiti, kakav vlada odnos izme?u novca i robe, i druge stvari. Ukoliko dijete odrasta sa ovakvim razumjevanjem teško ?e biti izmjeniti njegove rasipni?ke navike ?ak i nakon što postane svjestan suštine novca i njegove važnosti. Situacija je daleko složenija ukoliko dijete odrasta u istoj takvoj, rasipni?koj, porodici koja ne samo da ga ne?e podu?iti vrijednosti novca nego zalaže novac kako bi pridobilo dje?iju ljubav i njihovo zadovoljstvo.

Rješenje je u tvojim rukama

Odgojiti dijete da se razumno ophodi prema novcu nije nimalo jednostavan i lahak zadatak, kao uopšteno ni i svaki drugi pokušaj da dijete podu?imo nekoj moralnoj vrlini. Zbog toga taj zadatak zatijeva upotrebu razli?itih odgojnih metoda i veliko strpljenje. Ovdje, kao i ina?e, uzor dolazi na prvom mjestu. Nikakav govor o važnosti novca ne?e polu?iti rezultate ukoliko dijete vidi da njegovi roditelji rasipaju imetak i ne pridavaju mu važnost. Da bi postigli taj cilja nije dovoljno da roditelji štede, nego djetetu treba pojasniti zašto smo kupili odre?enu robu a ne neku drugu, kada ?emo kupiti a kada ne?emo. Tj. dijete teba shvatiti da kupovina nije rezultat našeg ushi?enja odre?enom robom nego da tom ?inu predstoji više pravila odabira u odnosu na kvalitetu, cijenu, sastav, porijeklo i drugo.

Ako pak dijete svojim malim uzrastom to ne može doku?iti za po?etak ?emo ga podu?iti kako dolazimo do imetka i da to nije nimalo jednostavno, te da ne postoji nikakva ''mašina'' koja nam izbacuje onoliko novca koliko želimo.

Razumno opho?enje s novcem

Jedan od najboljih na?ina podu?avanja razumnom opho?enju sa novcem i njegovom ekonomisanju jeste da mu prepustimo da se li?no okuša u tome. Dati ?emo mu na raspolaganje odre?enu svotu novca kao džeparac i pojasniti da ono odlu?uje o njegovom trošenju. Nema sumnje da ?e dijete u po?etku poduzimati odre?ene pogrešne poteze i da ?e kupovati nebitne stvari što ?e naravno shvatiti naknadno kada bude trebao kupiti nešto što je bitnije. Jako je važno da ovdje ne ispravljamo pogreške djeteta sve dok ne osjeti da je zaista pogriješio i da mu nedostje novaca za nešto bitnije.

Roditelji moraju biti svjesni da rezultati ne?e do?i preko no?i kao i da ?e dijete gledati na stvari jednako kao i oni. Potrebno je mnogo rada, ustrajnosti i strpljivosti. Zatim, neophodno je koristiti širi spektar odgojnih metoda poput pohvale i ukora, nagrade i kazne i sl. Osim toga ne treba odbijanje dje?ijeg zahtjeva vezanog za kupovinu odre?ene stvari svoditi na izjavu ''nema para'', jer u mnogim stvarima koje djeca žele postoji štetnost po zdravlje i vjeru ili je u tome u najmanju ruku nasjedanje na televizijske reklame što svakako roditelj treba djetetu pojasniti.

Nakon što dijete malo poraste nema smetnje da u?estvuje sa roditeljima u planiranju ku?nog budžeta i na?inu realizacije istog što ?e doprinijeti formiranju dobre osnove za njegovo osamostavljivanje i razumno opho?enje sa novcem.

Preveo i prilagodio: Esad Mahovac, prof.

(el-hidaje.com)

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites