Ukoliko se pravo na u?eš?e u nagradnoj igri stje?e uplatom materijalne vrijednosti, takva se igra smatra kockom i stoga je zabranjena. Nagradne igre koje prire?uju prodajni centri obi?no ne zahtijevaju posebnu uplatu, nego se pravo na u?eš?e postiže kupovinom u doti?noj prodavnici. Ipak, ovdje zna postojati jedna druga zamka, a to je da zbog nagradne igre, cijene prodajnih artikala budu pove?ane, što zna?i da se u?eš?e u igri, razlikom izme?u povišene i osnovne cijene, napla?uje. Stoga je u?eš?e u takvoj nagradnoj igri zabranjeno. Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, me?utim, ciljano se dolazi u tu prodavnicu i kupuje se, ne iz želje i potrebe za robom, nego radi u?eš?a u nagradnoj igri, to je tako?er zabranjeno, jer se kupovinom nepotrebne robe ustvari upla?uje u?eš?e u igri, što takvu igru ?ini kockom, a preko toga, to je vid poku?enog rasipanja.Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, a kupuje se roba radi same robe, a ne radi nagradne igre, da li je tada dozvoljeno u?estvovati u nagradnoj igri ili ne? Savremeni u?enjaci imaju razli?ita mišljenja…

Poznato je da vjera islam zabranjuje kockanje. Rekao je Svevišnji Allah: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Maida, 90) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Kada ?ovjek kaže drugom: ‘Hajde da se kockamo!’, neka podijeli sadaku.” (Buharija, br. 4860, i Muslim, br. 1647)

U islamu je iskup propisan kada se u?ini kakav propust i ružno djelo. U ovom slu?aju sadaka je iskup za poziv na kockanje. Stoga, zabrana samog poziva na kocku i propisivanje iskupa za to ukazuje na veli?inu ovog grijeha. Kockanje ili kocka naziv je za svaki vid ulaganja vrijednosti u kojem se ulaga? nalazi u neizvjesnosti da li ?e dobiti ili izgubiti. Rezultat ulaganja ovisi o sre?i, a malo ili nikako o sposobnosti ulaga?a, zavisno od vrste kockanja. Poznato je da su igre na sre?u, poput lota, tombole, sportskog kla?enja i sl., klasi?na kocka, me?utim, nerijetko se na?emo u situaciji da nam tržni centar ili prodavnica u kojoj kupujemo nudi u?eš?e u kojekakvim nagradnim igrama. To nas dovodi u nedoumicu i ?esto se zapitamo: Da li je i to vid zabranjene kocke? U sjeni visokorazvijene tehnološke proizvodnje, more raznolikih proizvoda preplavilo je tržište, a rivalstvo i oštra konkurencija navode marketing menadžere da neumorno iznalaze nove metode putem kojih nastoje stimulirati prodaju i privu?i kupce. Naj?eš?e metode kojima se nastoji posti?i taj cilj jesu nagradne igre i pokloni kupcima, stoga je prioritetno ukazati na propise koji se odnose na ove metode.

Nagradne igre

Ukoliko se pravo na u?eš?e u nagradnoj igri stje?e uplatom materijalne vrijednosti, takva se igra smatra kockom i stoga je zabranjena. Nagradne igre koje prire?uju prodajni centri obi?no ne zahtijevaju posebnu uplatu, nego se pravo na u?eš?e postiže kupovinom u doti?noj prodavnici. Ipak, ovdje zna postojati jedna druga zamka, a to je da zbog nagradne igre, cijene prodajnih artikala budu pove?ane, što zna?i da se u?eš?e u igri, razlikom izme?u povišene i osnovne cijene, napla?uje. Stoga je u?eš?e u takvoj nagradnoj igri zabranjeno.

Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, me?utim, ciljano se dolazi u tu prodavnicu i kupuje se, ne iz želje i potrebe za robom, nego radi u?eš?a u nagradnoj igri, to je tako?er zabranjeno, jer se kupovinom nepotrebne robe ustvari upla?uje u?eš?e u igri, što takvu igru ?ini kockom, a preko toga, to je vid poku?enog rasipanja.

Ako cijene artikala nisu povišene zbog nagradne igre, a kupuje se roba radi same robe, a ne radi nagradne igre, da li je tada dozvoljeno u?estvovati u nagradnoj igri ili ne? Savremeni u?enjaci imaju razli?ita mišljenja.

Prvo mišljenje: U?eš?e u nagradnim igrama u spomenutom slu?aju dozvoljeno je, jer u tome nema ništa sporno. Ajeti i hadisi koji zabranjuju kocku ne odnose se na takvo nešto i ne postoji dokaz koji bi u?eš?e u nagradnoj igri na spomenuti na?in zabranio.

Drugo mišljenje: Ovakve nagradne igre su zabranjene jer svojom formom nalikuju kocki, tj. kupovinom se upla?uje, a nakon toga se profitira ili gubi. Pored toga što ovakve igre svojom formom sli?e kockanju, one su sumnjive i sa aspekta teško?e spoznaje da li su cijene pove?ane zbog nagradne igre ili ne, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporu?io je ostavljanje sumnjivih stvari. Isto tako, ovakve nagradne igre podsti?u rasipništvo i kupovinu bespotrebnih stvari.

Ukoliko znamo da cijene nisu povišene radi nagradne igre i ukoliko, kupuju?i robu koju bismo kupili i bez nagradne igre, postanemo dobitnici kakve nagrade, dozvoljeno nam je uzeti istu, jer to najviše sli?i poklonu, a poklon je dozvoljeno primiti. Isto tako, ranije spomenuto op?e pravilo da su svi oblici poslovanja u osnovi dozvoljeni, a zabranjeno je samo ono što zabrani jasan šerijatski argument, ide u prilog prvom mišljenju, a argumenti drugog mišljenja imaju svoju težinu, tako da nije pogriješio ko izbjegava sli?ne igre.

Pokloni kupcima

Uzvišeni Allah u jednom kur’anskom ajetu kaže: “Vi se onome što vam se daruje radujete!” (En-Neml, 36) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Jedni drugima dajite poklone, voljet ?ete se!” (Buharija, El-Edebul-mufred, br. 594, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Marketing studije, izu?avaju?i psihologiju potroša?a, otkrile su istinitost spomenutog ajeta i hadisa i ?injenicu da pokloni privla?e ljude i unose radost u srce. Stoga vidimo kako trgovci, s ciljem da privuku mušterije i podstaknu prodaju, daruju svojim posjetiteljima raznolike poklone. Ponekad se prikladan poklon spaja uz odre?eni artikal, poput paste za zube uz ?etkicu za zube, ponekad se kao poklon pove?a koli?ina, pa se, naprimjer, po cijeni jednog litra prodaje pakovanje od litar i po, ponekad se kao poklon dijele uzorci odre?ene robe kako bi je potencijalni kupci prakti?no isprobali i tako upoznali njenu kvalitetu, nekad se pokloni daju samo kupcima koji ispune odre?ene uvjete, npr. da ra?un pre?e odre?enu vrijednost, ili da se kupi odre?ena koli?ina istog artikla, ili da kupac prikupi traženi broj poena koji se skupljaju po pravilima koje odredi trgovina.

Davati i prihvatati poklon pohvalno je ako se time želi posti?i pohvalan cilj, kao što je ja?anje me?usobne ljubavi, unošenje radosti u srca drugih i sl.

Pokloni koje daju odre?ene firme ili trgovine imaju za cilj, kao što je ve? kazano, da stimuliraju prodaju i pridobiju kupce, stoga takvi pokloni nisu pohvalni, ali su dozvoljeni, ako na?in na koji se poklon daje ne sadrži ništa sporno.

Tako?er, dozvoljeni su pokloni koji se daju uz kupljenu robu na takav na?in da budu poznati i vidljivi, kao naprimjer, da prodava? uz litar mlijeka spoji, sir, jogurt i sl. Me?utim, kada se mušteriji stavi na znanje da uz prodajni artikal dobiva poklon, ali je taj poklon skriven u ambalaži prodajnog artikla, i za mušteriju je nepoznat i neodre?ene vrijednosti, takav poklon nije dozvoljen ako je zbog njega cijena postala ve?a od uobi?ajene. Takav poklon nije dozvoljen jer utje?e na ispravnost same kupovine, s obzirom na to da je jedan od uvjeta ispravnosti trgovine da predmet prodaje bude poznat, dok u ovom slu?aju predmet prodaje nije u potpunosti poznat. Dakle, zabranjeni su pokloni koji su skriveni i nepoznati ako je cijena pove?ana zbog njih, jer razlika u cijeni može biti ravna toj skrivenoj robi, ve?a od nje ili manja, a to je vid kocke. Ukoliko je cijena ostala nepromijenjena, tada je skriveni poklon dozvoljen, jer ne utje?e na cijenu, te takva prodaja ne sadrži zabranjeni rizik.

Ponekad se poklon krije u ambalaži samo jednog od velikog broja identi?nih artikala ili pak u ambalaži nekoliko artikala. Kupac koji potrefi, na odre?eni na?in ozna?en artikal, dobiva nagradu. Ovakav je poklon dozvoljen ukoliko cijena nije pove?ana zbog poklona i ukoliko se artikal kupuje radi samog artikla, a ne zbog mogu?nosti da se dobije nagrada.

Ponekad se kao poklon uz prodajni artikal upakuje novac, tako da prodavnica obznani da se u svakom pakovanju odre?enog artikla nalazi, naprimjer, nov?anica od pet konvertibilnih maraka. Time se, kako tvrde prodajni menadžeri, želi sniziti stvarna cijena robe uz o?uvanje stabilnosti nominalne cijene. Na prvi pogled ovdje nema ništa sporno niti sumnjivo. Me?utim, problemati?no je to što se ovdje novac kupuje novcem, a novac je kamatna roba. Kada se kamatna roba prodaje za identi?nu robu, kao što je zlato za zlato, prodaja je dozvoljena uz dva uvjeta: jednakost u koli?ini i direktna razmjena bez odgode, kao što je u prethodnom broju detaljnije pojašnjeno. Ovdje s jedne strane imamo  prodajni artikal i uz njega novac, a s druge strane novac. Savremeni u?enjaci, koji su govorili o propisu ovakvog poklona pri prodaji, porede ovo pitanje s drugim pitanjem o kojem su klasi?ni u?enjaci puno polemizirali, a to je pitanje zvano: “pregršt datula i dirhem (srebrenjak)”, tj. da li je dozvoljeno jednim ugovorom prodati, odnosno zamijeniti, jedan srebrenjak i pregršt datula za dva srebrenjaka, s obzirom na to da su srebrenjaci kamatna roba i za izravnu zamjenu srebrenjaka uvjetuje se jednakost u koli?ini. Da li je validna prodaja u slu?aju kada kupac za dva srebrenjaka kupuje jedan srebrenjak i pregršt datula, tj. srebrenjak koji kupuje pla?a jednim srebrenjakom, a pregršt datula koje kupuje pla?a drugim srebrenjakom? U vezi s ovim pitanjem navode se tri mišljenja islamskih u?enjaka.

Prvo mišljenje: Ovakva je prodaja zabranjena. Ovo je mišljenje ve?ine u?enjaka i ovo je stav malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (El-Mevsuatul-fikhije, 22/75-76)

Drugo mišljenje: Ovakva je prodaja dozvoljena uz uvjet da znamo da je kamatna roba uz koju je druga u manjoj koli?ini od kamatne robe kojom se pla?a. Ako to nije mogu?e znati, obaveza je razdvojiti kamatnu robu od druge. Prema tome, dozvoljeno je npr. prodati srebrenjak i pregršt datula za dva srebrenjaka, ali nije dozvoljeno prodati dva srebrenjaka i pregršt datula za jedan ili dva srebrenjaka. Ovo je stanovište hanefijskog mezheba. (Tahavi, Šerhu Meanil-asar, 4/73)

Tre?e mišljenje: Ovakva je prodaja dozvoljena uz dva uvjeta: prvi, da takva prodaja u suštini ne bude lukavstvo kojim se želi prodati kamatna roba za sebi identi?nu uz razliku u koli?ini, kao naprimjer, da se proda sto zlatnika i pregršt datula za dvije stotine zlatnika; drugi, da kamatna roba ne bude primarno ciljana ugovorom nego da bude popratni dio ugovora, kao naprimjer, da se sablja sa drškom ukrašenom srebrom proda za srebrenjake. Ovo mišljenje zastupaju u?enjaci malikijskog i hanbelijskog mezheba, a odabrao ga je i Ibn Tejmijja. (Ibn Tejmijja, Medžmuul-fetava, 29/461-466)

Okosnica u ovom pitanju jesu dva hadisa koji predstavljaju najbitnije dokaze ovih mišljenja. Prvi hadis je predaja Fadale b. Ubejda, radijallahu anhu, u kojoj kaže: “Na dan Hajbera kupio sam ogrlicu za dvanaest zlatnika, a bila je nanizana zlatom i bisernim zrnjem, zatim sam je razdvojio pa sam našao da u njoj ima više od dvanaest zlatnika. To sam spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na šta on re?e: “Ne prodaje se prije nego što se razdvoji.’” (Muslim, br. 1591)

U?enjaci koji zastupaju prvo mišljenje kao dokaz navode ovaj hadis, jer ukazuje da kamatnu robu, u ovom slu?aju zlato, nije dozvoljeno prodavati pomiješanu sa drugom robom, ako se pla?a istom vrstom kamatne robe, u ovom slu?aju zlatom, nego je obaveza kamatnu robu odvojiti od druge.

U?enjaci koji zastupaju drugo mišljenje prigovorili su ovakvom tuma?enju hadisa, navode?i da se propis izre?en u hadisu odnosi na stanje kada je koli?ina zlata kojim se pla?a manja od koli?ine zlata koje se prodaje zajedno sa drugom robom.

Drugi hadis je predaja Ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kupi roba, a rob posjeduje imovinu, ta imovina pripada prodava?u, osim ako je kupac ne uvjetuje.” (Buharija, br. 2379, i Muslim, br. 1543)

Ovim hadisom dokazuje se drugo i tre?e mišljenje, jer imovina roba koji se prodaje može biti od vrste novca kojim se pla?a, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je kupcu da zajedno sa robom kupi i imovinu koju posjeduje. To zna?i da je dozvoljeno, npr., zlatnicima kupiti roba zajedno sa zlatnicima koje rob posjeduje. U prodaji spomenutoj u hadisu rob je primarni predmet ugovora, a zlatnici su sporedni, jer ako ih kupac ne uvjetuje, onda ostaju prodava?u. To zna?i da ovaj hadis preferira tre?e mišljenje koje dozvoljava prodaju kamatne robe zajedno sa drugom ako takva prodaja ne služi kao lukavstvo da se dozvoli prodaja kamatne robe za sebi identi?nu uz razliku u koli?ini, i ako kamatna roba nije primarno ciljana ugovorom.

Primijenimo li ova mišljenja na naše prvobitno pitanje, tj. prodaju artikala koji u ambalaži sadrže nov?ani poklon, zaklju?ujemo da je takva prodaja dozvoljena ukoliko se radi o novcu male vrijednosti, kao naprimjer da roba košta stotinu konvertibilnih maraka, a poklon je pet konvertibilnih maraka, jer ovdje novac nije primarno ciljan ugovorom. Me?utim, ako se radi o ve?oj koli?ini novca, prodaja je zabranjena, jer je tada novac primarno ciljan ugovorom.

Šapat mu’minu

Govore?i o metodama koje prodajni centri koriste kako bi stimulirali prodaju i privukli mušterije, dužnost je ukazati na negativnu pojavu koja iz toga proizlazi. Naime, trgovina je danas postala zasebna znanstvena disciplina koja se akademski izu?ava i studira. Tim studijama izu?avaju se svi elementi koji utje?u na ?ovjeka kao potroša?a, njegovu svijest i podsvijest, kako razmišlja kada kupuje, šta ?e ga podsta?i na kupovinu, a šta odbiti, kako uspješno reklamirati robu, kako je upakovati, izložiti, kako do?ekati mušteriju i kako mu se obratiti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je: “Doista ima govora koji je sihr (?arolija).” (Buharija, br. 5767, i Muslim, br. 869) Ako ponekad sam govor ima toliko utjecaja na ?ovjeka da djeluje poput ?arolije, onda je sasvim jasno da marketing svojim profesionalnim metodama, koje su daleko u?inkovitije od samog govora, nerijetko “op?ini” ?ovjeka da kupuje mnogo toga za ?im prakti?no ne postoji potreba, umjesto da imetak koji mu je Allah podario potroši u nešto ?emu ?e se radovati na Sudnjem danu. Isti?u?i osobine Svojih iskrenih robova, Svevišnji Allah kaže: “I oni koji, kad udjeljuju, ne rasipaju i ne škrtare, ve? se u tome drže sredine.” (El-Furkan, 67)

Allah nije zabranio ukrase koje je stvorio za robove Svoje, ali je nužno ukazati na opasnost rasipanja, jer imetak koji nam je Allah podario, dat nam je u emanet i do?i ?e dan kada ?emo za njega biti pitani: kako smo ga stekli i u šta smo ga potrošili.

www.el-asr.com