Nove ?izme - pri?a za djecu


cizmeBilo je to jednog školskog dana. Sva djeca su ve? sjedila u školskim klupama i vrijedno radila svoje zadatke. Abdullah je krišom pogledao vani i radovao se snijegu koji je lagano prekrivao zemlju. I ostala djeca su gledala kroz prozor, radosna što ?e uskoro pauza pa ?e tr?ati i igrati se na prvom snježnom pokriva?u. U razred ponovo u?e u?iteljica. Za njom je išao jedan dje?ak. U?iteljica se obrati djeci u razredu: „Draga djeco, ovo je Ahmed. On ?e od danas biti u našem razredu. Vjerujem da ?ete ga lijepo prihvatiti i pomo?i mu u izvršavanju zadataka. A ti, Ahmede, evo možeš sjesti pored Zejda.“

U?iteljica otprati Ahmeda do njegovog mjesta. Sva djeca su se okretala i gledala u Ahmeda. Bio je to obi?an dje?ak, baš kao i svi ostali u razredu, ali ipak, druga?iji: nešto manjeg rasta od ostale djece, na sebi je imao plavu jaknu, o?igledno dva broja ve?u od one koja bi njemu odgovarala, plave hla?e i patike, vidno nošene i na nekoliko mjesta poderane. Abdullah se okretao i gledao Ahmeda. Posmatrao je i ostalu djecu u razredu. Neka su nastavila raditi svoj zadatak, neka su se, isto kao i Abdullah, okretala i gledala Ahmeda. Kad se za?u zvono, djeca požuriše vani. Vrijeme je za odmor. Kona?no ?e mo?i da se igraju na snijegu.

Nakon pauze djeca su se vra?ala u u?ionicu. Svako je bilo pomalo mokar od igre na snijegu. Abdullah primijeti da Ahmed i dalje sjedi u svojoj klupi. Kad malo bolje pogleda, vidje da je Ahmed samo u ?arapama. „?udan li je ovaj Ahmed!“, pomisli Abdullah. Nedugo zatim ugleda Ahmedove patike pored radijatora. „Njegove patike su mokre. Možda zato što su pocijepane, propuštaju vodu. Zbog toga on nije išao napolje“, pomisli Abdullah.

Kad su za vrijeme ve?ere Abdullah i Amina pri?ali kako im je prošao dan u školi, Abdullah zapo?e pri?u o novom u?eniku, Ahmedu. „Danas je kod nas u razred došao novi ?ak, zove se Ahmed. U?iteljica je rekla da treba da mu pomognemo zato što je novi u razredu.“ „Baš lijepo što ste dobili novog u?enika. Trebate mu pomo?i oko zadataka, a i lijepo ga prihvatiti da se sa vama igra kako mu ne bi bilo neugodno što je novi u razredu“, re?e otac Abdullahu. „Ali ja ne želim da se sa njim igram. On je tako ?udan. Samo sjedi u svojoj klupi i šuti. Ni sa Zejdom ne pri?a iako sjedi pored njega. A nosi neku veliku plavu jaknu, sigurno od svoga brata. Danas nije htio i?i ni na pauzu, ni igrati se, ve? je skinuo svoje poderane patike i grijao ih pored radijatora“, odgovori Abdullah. Abdullahova majka i otac se pogledaše. „Nije lijepo da tako govoriš o dje?aku“, re?e majka. „To što neko nosi plavu ili zelenu jaknu, veliku ili malu, i što nosi poderane patike ne zna?i da je ?udan.“ „Halali mi, majko, pogriješio sam. Htio sam re?i da je Ahmed druga?iji“, odgovori Abdullah. Otac se obrati Abdullahu: „Dragi moj sin?i?u, Allah Uzvišeni stavlja Svoje robove na razna iskušenja. Nekome dadne bolest, neko bude iskušan tako što nema dovoljno imetka za svoje potrebe, nekom pak, dadne dovoljno imetka da vidi kako ?e taj imetak trošiti. Mi, hvala Allahu dragom, imamo dovoljno za naše potrebe i ne oskudijevamo ni u ?emu. A ima onih koji nemaju dovoljno hrane, odje?e ili obu?e, možda baš kao taj tvoj novi drug u razredu. Zato je naša dužnost da od onoga što 

mi imamo udjeljujemo sadaku i da pomognemo onima kojima pomo? treba. Zašto ti i tvoja sestra ne biste od svojih stvari odvojili nešto da udijelimo djeci, vašim vršnjacima, kojima su odje?a i obu?a potrebni?“, upita otac. „Mašallah. Ideja vašeg babe mi se jako svi?a“, dodade majka. „I meni se dopada tvoj prijedlog, babo“, re?e Amina, „odmah ?u odvojiti nešto od stvari koje sam nosila. Imam puno stvari koje mi se više ne svi?aju i koje ?u rado dati nekom drugom.“ „Drago moje dijete“, re?e otac, „nije cilj sadake u tome da udijeliš nešto staro, što ti se ne svi?a i što trebaš baciti. Tome nas ne u?e Allah dragi, a ni Njegov Poslanik, alejhis-selam.  Allah, dželle šanuhu, u Kur’anu kaže: ‘O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stje?ete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih o?iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan’ (prijevod zna?enja El-Bekare, 267). Zna?i, ono što ne biste uzeli za sebe, nemojte ni drugima udjeljivati, djeco moja draga”, završi otac.  “A Poslanik, alejhis-selam, nas u?i da ono što udijelimo kao sadaku ne?e umanjiti naš imetak”, dodade majka.

Nakon ve?ere dje?ica zajedno sa majkom odvojiše odje?u i obu?u koju žele udijeliti kao sadaku, u ime Allaha. Amina odvoji i svoju školsku torbu: “Želim da obradujem neku svoju sestru u islamu, inšallah. Ja ve? imam ovu drugu koju stalno nosim u školu.” Abdullah dohvati sa vrha police kutiju sa ?izmama koje je dobio kao poklon za Bajram. “Ja želim pokloniti ove ?izme, u ime Allaha, nekome kome su jako potrebne ove zime.” Majka se nasmija, pokupi stvari koje su njena djeca namijenila udijeliti kao sadaku i poljubi dje?icu: “Molim Allaha dragog da vas nagradi za dobro djelo koje ?inite u Njegovo ime, i molim Njega Uzvišenog da vam podari još stvari koje ?ete isto tako rado drugima podijeliti.”

Ni Abdullah ni Amina nisu znali kome je ta?no njihova majka ponijela stvari. Jedino što je Abdullah saznao jeste da je Allah Uzvišeni uslišao njegovu dovu i da je ?izme dobio neko kome su zaista bile jako potrebne. Vidio je Ahmeda kako se radosno igra na snijegu s drugom djecom u svojim novim ?izmama.



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP