Pou?na pri?a o Sureki ibn Maliku
Kada Allah naredi Svome Miljeniku, Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem, da u?ini hidru (preseljenje iz Mekke u Medinu), on se odazva i spremi za put. Pored toga to je to trebalo da bude daleko i teko putovanje, problem je bio to su Kurejije raspisale veliku nagradu onome ko sustigne Poslanika, s.a.w.s. i vrati ga u Mekku. Naravno, na ovom tekom putovanju, u drutvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bijae Ebu Bekr, neka je Allah zadovoljan njime. Upravo ova potjera bijae uzrok doga?anja jedne od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, mudiza, ali i divne pri?e, koju ne mogu a da ne prenesem, potovani ?itao?e.
Suraka ibn Malik, bijae jedan od najhrabrijih i najsposobnijih ratnika me?u Kurejijama. Posebno se odlikovao ga?anjem lukom i strijelom. On, za vrijeme hidre Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio musliman, zbog toga odlu?i da uhvati bjegunce i tako osvoji vrijednu nagradu, koju osigurae kurejevi?ki prvaci, a pored toga, da podigne svoj ugled u narodu. Suraka krenu u lov, ali nije mogao pretpostavljati da ?e taj doga?aj biti prepri?avan do Sudnjega Dana.
Obzirom da je svu slavu elio za sebe, on izbjegnu ostale lovce i krenu sam. Slavu i blago je elio samo za sebe. Vrlo brzo otkri tragove dvojice muhadira i krenu za njima. Ne pro?e mnogo vremena, a Sureka ugleda dva jaha?a u daljini ispred sebe. Znao je da su to Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i njegov drug. Odmorniji i svjeiji, Surekin konj je lahko sustigao umorne putnike. Njegova slava je stajala tu pred njim. Nita nije moglo da zaustavi snanog ratnika da do?e do svoga cilja. Ili ipak jeste!!!
Stigao nas je, o Allahov Poslani?e, uzviknu Ebu Bekr, posmatraju?i ponosnog pustinjskog sina kako odapinje strijelu upozorenja. To je Suraka! Precizni strijelac!
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogleda u lovca. Mnogo puta za vrijeme svoje poslani?ke misije je padao u teke i opasne situacije. Ovo je bila jedna od njih. Allahovo najodabranije bi?e biva napadnuto i progonjeno. Daju?i nam vje?iti primjer u svakoj situaciji, on okre?e svoje lice prema nebu, trae?i zatitu od svoga Gospodara.
Allahu moj, zatiti me od njih ?ime eli i kako eli! Ti si svemogu?!, uzviknu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pun samopouzdanja i smirenosti.
Kada neko zatrai pomo? od Allaha, a uz to je siguran da ?e mu On usliiti njegove zahtjeve, onda ga Milostivi ne ostavlja na cjedilu. Kakva je tek situacija kada pomo? trai plemeniti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem?
Sureka nije imao anse protiv ?ovjeka koga je Allah odabrao da bude uputa ?ovje?anstvu. I on sam je to uvidio nakon to je dova krenula ka nebesima. Samo to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatraio spas od svoga Gospodara, Sureka pade sa konja. On ponovo uzjaha i samo to se pribliio muhadirima, ponovo pade kao pokoen. Pokua lovac i tre?i put, ali sve je bilo uzalud. Njegov konj, a ni on sam, nisu mogli da se dre na nogama. Za njih tada nisu vaili ovosvjetski zakoni.
Sureka pri?a svoju pri?u: Shvatio sam da je taj ?ovjek nedodirljiv, pa sam rekao: Muhammede, daj mi neto. O?ekivao je veliku nagradu za hvatanje Alejhisselama, ali sada kada je vidio da od toga ne?e biti nita, traio ju je od Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem.
Nadao se Sureka da ?e dobiti neto od Allahovog Poslanika sallallahu alejhi ve sellem Traio je, jer je znao koliko je poten i dobro?udan taj ?ovjek. Svi oko njega su to svjedo?ili. Nikada Muhammed, ssallallahu alejhi ve sellem, nije ostao duan, niti je nekome naao u?inio. Svakog trenutka je koristio da u?ini pravu stvar. Nikada se nije svetio, neka je Allahova milost na njega. U svakom ?ovjeku je vidio potencijalnog prijatelja i onoga koji ?e sutra biti u njegovim redovima. Sa Surekom, kao i sa ve?inom onih koji su ga upoznali, je uspio, ispostaviti ?e se kasnije.
Obe?avam ti Kisrine narukvice!, re?e Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem Sureka upita: Kojeg Kisre??? Kralja Perzije?
Da, Kisre, kralja Perzije!, odgovori plemeniti Poslanik.
Suraka nastavlja: I ja sam mu povjerovao
Ovo je bio prvi znak Surekinog imana. Nakon toliko godina u kojima je osu?ivao i vrije?ao tog ?ovjeka, sada mu po?inje vjerovati. Uostalom, vidio je mnoge neobi?ne stvari od tog ?ovjeka. ?uo je najljepi govor iz njegovih usta. Zato da ne poslua svoje srce, koje mu je negdje u dubini govorilo da se preda i da se odupre svojim krtim i sebi?nim hirovima. Vjerovatno je Sureka poslije duboko alio to nije ?itav svoj ivot proveo uz Boijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Da bi mu se srce smirilo, Sureka zatrai od Poslanika: Napii mi to! Dva muhadira pogledae jedan u drugoga, a Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem re?e: Ebu Bekre, napii mu to! Ebu Bekr napisa ugovor na list papira, a Poslanik ga ope?ati svojim prstenom i dade Sureki.
Ne zna se ta?no kada je Sureka ibn Malik prihvatio islam. Za vrijeme ovog doga?aja nije, ali se pouzdano zna da je postao musliman u godinama nakon hidre.
Deset ljeta je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon ovog doga?aja, hodio po zemlji. Zavrio je svoju poslani?ku misiju i otiao svome Gospodaru zadovoljan, a i Allah njime. Me?utim, za vrijeme Alejhisselamovog ivota, Sureka ne dobi ono to je traio. Ne samo to, dvije godine nakon Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti, na bolji svijet seli i njegov najbolji prijatelj, Ebu Bekr. Da li ?e se obistiniti obe?anje koje je Sureka dobio?
Posluajmo ta se dalje desilo!
Starac, duboko uao u pozne godine, naslanjaju?i se na svoj tap, kretao se prema Poslanikovoj damiji u Medini. Krenuo je na namaz. Nije znao ta se deava u mesdidu. Tamo je Omer ibn Hattab, neka je Allah zadovoljan njime, dijelio muslimanima ratni plijen. Omer je nastavio tamo gdje su Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Bekr stali. Pravedno je vladao, a granice njegove drave su se neprestano irile. Upravo u to vrijeme njegova vojska se vratila iz Perzije sa dobrim vjestima. Medain, prijestolnica tadanje ogromne Perzijske drave je pala pod vlast muslimana. Kisrino carstvo je napokon palo, a ogromno bogatstvo bjee zaplijenjeno.
Starac u?e u damiju i zaputi se ka Vladaru pravovjernih. Pored mimbera stoji Omer i djeli plijen. Odjednom pred njim zasjae ogromne, zlatne narukvice. Omer ih uze u svoje ruke ?ekaju?i da ih poteno podjeli kao i sav ostali plijen. Tada starac pri?e Omeru i re?e: Daj mi te narukvice, moje su! Omer pogleda u ?ovjeka. Bijae to Sureka ibn Malik. Omer jedva prepozna njegovo izborano lice. Ne, ovo je ratni plijen i podjelit ?u ga ratnicima. On ne pripada niti meni, niti tebi!
-Ali ja imam ugovor i obe?anje da su narukvice moje.
-A ko ti je to obe?ao?, upita Omer.
Iz svojih njedara Sureka izvadi stari list papira rekavi: Obe?ao mi je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, re?e, pruaju?i hartiju Vladaru pravovjernih.
Omer uze papir i prepozna Ebu Bekrov rukopis kao i Poslanikov pe?at. Niz njegovo lice potekoe suze. Omer ibn Hattab nikada nije prealio svoga Poslanika. Ovaj list papira mu probudi emocije i sje?anja. Dade Sureki njegove narukvice i spusti svoj pogled. Ljudi se okupie oko Omera pitaju?i ta ga je rasplakalo i rastuilo. Nedugo zatim niko od prisutnih ne mogae da zaustavi suze. Toliko je vremena prolo od kada je svome Gospodaru preselio njihov drug. Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, obe?anje se ispuni i Sureka ibn Malik dobi Kisrine narukvice.
Vjerujemo u Tebe i Tvoga Miljenika, o Ti Koji sve moe. Vjerujemo u svaku rije? koju izgovori Tvoj Poslanik. Samo ono to je potvrdio Vjerovjesnik smatramo ispravnim.
Kao to Sureka dobi svoje narukvice, tako ?emo i mi dobiti sve ono to je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obe?ao. Male i velike predznake Sudnjega dana, kona?nu pobjedu istine i pravde na ovome svijetu, kaburska iskuenja, Sudnji dan, Dennet i Dehennem, i u sve ostalo, vjerujem onako kako nam je on prenijeo, neka je Allahova milost i spas na njega.
Allahu moj u?ini nas ispravnim i pravim sljedbenicima Tvoga Poslanika. U?ini da slijedimo njegovu praksu i obi?aje. Ne dozvoli da povjerujemo kojekakvim prorocima i gatarima na ovome dunjaluku. Proivi nas sa Tvojim Miljenikom, o Ti koji sve moe! Amin!
< « | » > |
---|