Jedna pri?a govori o mladi?u koji se obratio mudracu za pomo? rekavi mu:
Dolazim, u?itelju, jer se osje?am tako bezvrijednim da nemam volje ni za to. Kau mi da sam ni za to, da nita ne radim dobro, da sam nespretan i prili?no glupav.... Kako se mogu popraviti? to mogu u?initi da me vie cijene?
U?itelj mu je, i ne pogledavi ga, rekao: Ba mi je ao mom?e. Ne mogu ti pomo?i budu?i da prvo moram rijeiti svoj problem. Moda poslije Malo je zastao i dodao: Kad bi ti meni pomogao, bre bih to rijeio i moda bih ti onda mogao pomo?i.
V vrlo rado, u?itelju, oklijevao je mladi? osje?aju?i da je opet obezvrije?en i da su njegove potrebe zapostavljene.
Dobro, nastavio je u?itelj. Skinuo je prsten koji je nosio na malom prstu lijeve ruke i pruaju?i ga mladi?u, dodao: Uzmi konja koji je vani i odjai do trnice. Trebam prodati ovaj prsten jer moram vratiti dug. Mora za njega dobiti najbolju mogu?u cijenu i ne prihva?aj manje od jednog zlatnika. Idi i to prije se vrati s tim nov?i?em.
Mladi? je uzeo prsten i otiao. ?im je doao na trnicu, stao je nuditi prsten trgovcima, koji su ga promatrali sa zanimanjem dok im mladi? nije rekao koliko trai za njega.
Kad je mladi? spomenuo zlatnik, neki su se smijali, drugi su okretali glavu i samo je jedan starac bio dovoljno ljubazan da mu objasni da je zlatnik prevrijedan da bi ga dobio u zamjenu za prsten. Netko je htio pomo?i te mu ponudio srebrenjak i bakrenu posudicu, ali mladi? je dobio upute da ne prihva?a nita manje od zlatnika pa je odbio ponudu.
Nakon to je ponudio prsten svima koje je sreo na trnici, a bilo ih je vie od stotinu, skrhan zbog neuspjeha popeo se na konja i vratio se. Kako je samo mladi? elio zlatnik, da ga moe dati u?itelju i rijeiti ga brige kako bi napokon dobio njegov savjet i pomo?! Uao je u sobu.
U?itelju, rekao je, ao mi je. Ne mogu dobiti to to trai. Moda sam mogao dobiti dva ili tri srebrenjaka, ali sumnjam da ?u ikoga mo?i zavarati u vezi s pravom vrijedno?u prstena.
To to si rekao veoma je vano, mladi prijatelju, odgovorio je u?itelj. Najprije moramo doznati pravu vrijednost prstena. Ponovo uzjai konja i idi zlataru. Tko to moe znati bolje od njega? Reci mu da eli prodati prsten i pitaj ga koliko ti moe dati za njega. Ali ma koliko ti nudio, nemoj mu ga prodati. Vrati se ovamo s prstenom.
Mladi? je opet uzjahao konja. Zlatar je pregledao prsten uz svjetlo uljane lampe, pogledao ga kroz pove?alo, izvagao i rekao mladi?u:
Reci u?itelju, mom?e, da mu ako ga eli odmah prodati, za prsten ne mogu dati vie od pedeset osam zlatnika.
Pedeset osam zlatnika? uzviknuo je mladi?.
Da, odgovorio je zlatar. Znam da bismo s vremenom za njega mogli dobiti ezdesetak zlatnika, ali ako ga hitno prodaje
Mladi? je uzbu?en odjurio u?iteljevoj ku?i i rekao mu to se dogodilo.
Sjedni, rekao mu je u?itelj nakon to ga je sasluao. Ti si poput ovog prstena: pravi biser, vrijedan i jedinstven. I kao takvog te moe procijeniti samo pravi stru?njak. Zato ide kroz ivot ele?i da neko nebitan otkrije tvoju pravu vrijednost? I rekavi to, ponovno stavi prsten na mali prst lijeve ruke....
< « | » > |
---|