
"etam sa mojim muem kroz jedan mali turisti?ki gradi? u Austriji. Stiemo do jedne simpati?ne zlatarne. Mu me uzima za ruku i uvodi unutra. Ostavlja me nasamo sa prodava?icom i odlazi na drugu stranu te radnje. ena sa druge strane pulta iznosi mi predivan nakit i pokazuje, ali me neprekidno mjerka. 'Htjela bih vas nesto upitati', re?e ena. Podiem pogled sa nakita i klimam glavom u znak odobrenja. 'Zato ste zamotani u odore i marame?' Nasmijeila sam se i rekla joj: 'Odgovorit ?u vam na pitanje, ako vi meni najprije neto odgovorite...' ena se nasloni radoznalo na pult. 'Imate li vi dijamante u ovoj radnji?', pitam je. 'Imamo', kae ena. 'A gdje vam stoje?', pitam je opet. ena se okrenu, otvara klju?om jedan regal iza sebe i iznosi predivnu drvenu kutiju obloenu svilom, te razotkriva dijamante iz svile. 'E sad vi meni odgovorite, zato ste zamotali svoje dijamante u svilene maramice?' 'Pa zato to su dragocijeni', kae ena i gleda me upitno. 'E vidite, ba zato sam i ja zamotana u odore i marame.' Ostala je tako zamiljena jo dugo stajati za pultom. Ne znam da li je shvatila ta sam joj htjela re?i, ali se iskreno nadam da sam je spotakla na razmiljanje."
< « | » > |
---|