
"Šetam sa mojim mužem kroz jedan mali turisti?ki gradi? u Austriji. Stižemo do jedne simpati?ne zlatarne. Muž me uzima za ruku i uvodi unutra. Ostavlja me nasamo sa prodava?icom i odlazi na drugu stranu te radnje. Žena sa druge strane pulta iznosi mi predivan nakit i pokazuje, ali me neprekidno mjerka. 'Htjela bih vas nesto upitati', re?e žena. Podižem pogled sa nakita i klimam glavom u znak odobrenja. 'Zašto ste zamotani u odore i marame?' Nasmiješila sam se i rekla joj: 'Odgovorit ?u vam na pitanje, ako vi meni najprije nešto odgovorite...' Žena se nasloni radoznalo na pult. 'Imate li vi dijamante u ovoj radnji?', pitam je. 'Imamo', kaže žena. 'A gdje vam stoje?', pitam je opet. Žena se okrenu, otvara klju?om jedan regal iza sebe i iznosi predivnu drvenu kutiju obloženu svilom, te razotkriva dijamante iz svile. 'E sad vi meni odgovorite, zašto ste zamotali svoje dijamante u svilene maramice?' 'Pa zato što su dragocijeni', kaže žena i gleda me upitno. 'E vidite, baš zato sam i ja zamotana u odore i marame.' Ostala je tako zamišljena još dugo stajati za pultom. Ne znam da li je shvatila šta sam joj htjela re?i, ali se iskreno nadam da sam je spotakla na razmišljanje."
< « | » > |
---|