Mladi? je vozio auto umjerenom brzinom i u�av�i u tunel koji vodi u grad, iza�ao je iz auta kako bi otklonio kvar na jednom od to?kova. Kada je stao iza auta kako bi izvadio drugi (ispravan) to?ak, drugo auto je velikom brzinom dojurilo i udarilo ga sa le?a. Pao je ranjen, zadobiv�i te�ke povrede.

Jedan radnik na putevima rekao je: "Moj prijatelj i ja bili smo prisutni na mjestu doga?aja i vidjeli smo sve �to se dogodilo. Mladi?a smo odmah odnijeli u auto. Pozvali smo bolnicu i obavijestili ih o nesre?i tog mladog ?ovjeka. Na osnovu njegove spolja�njosti zaklju?io sam da je bio pobo�an.

Dok smo ga nosili prema autu, ?uli smo da ne�to govori, me?utim, to je bilo nerazumljivo buncanje. Kada smo krenuli autom, ?uli smo jasan glas koji je dopirao od njega. On zaista u?i Kur'an!!! Jako smo se za?udili. Subhanallah, ovo ne mo�e govoriti ovoliko ranjen ?ovjek. Krv mu je u potpunosti smo?ila odje?u, a kosti su mu bile polomljene. Izgledalo je kao da ?asno umire. Nastavio je u?iti Kur'an lijepim glasom, a njegovo u?enje bilo je potpuno ispravno. Nikad u �ivotu nisam ?uo ljep�e u?enje Kur'ana od ovog. Osje?ao sam kako mi se cijelo tijelo naje�ilo, a me?u rebrima mi je podrhtavalo.

Srce je lupalo veoma jako. Njegov glas odjednom je za�utio. Okrenuo sam se prema njemu, a njegov prst bio je podignut svjedo?e?i Allahovu jedno?u. Njegova glava, naginju?i se, pala je unazad. Dodirnuo sam njegovu ruku... srce... oslu�kivao sam njegovo disanje... ni�ta se vi�e nije ?ulo... Preselio je svome Gospodaru. Dugo sam gledao u njega. Suze su potekle iz mojih o?iju, a ja sam ih skrivao od svoga prijatelja.

Ne mogav�i skriti svoju bol, okrenuo sam se prema njemu i obavijestio ga da je mladi? preselio. Moj prijatelj je zaplakao kao i ja. Uzdahnuo sam bolnim uzdisajem, a suze nisu prestale da teku. Stigli smo u bolnicu. Svima smo ispri?ali �ta se dogodilo tom mladom pobo�njaku. Na mnoge koji su ?uli �ta se dogodilo pri?a je ostavila dubok dojam, a mnogima je izmamila i suze. Jedan ?ovjek, ?uv�i pri?u, oti�ao je i poljubio mrtvog mladi?a u ?elo. Svi prisutni su se raspitivali kada i gdje ?e se klanjati d�enaza ovom mladi?u, kako bi mu i oni klanjali.

Jedan od slu�benika bolnice pozvao je porodicu umrlog. Pri?ao je sa mladi?evim bratom. Brat je tu�no govorio o njemu: 'Zaista je moj brat svakog ponedjeljka posje?ivao svoju nanu koja je �ivjela na selu. Pomagao je jetime, udovice i siromahe. U jedno udaljeno selo i�ao je redovno, nose?i im knjige i kasete o vjeri. Svaki put auto bi napunio ri�om i �e?erom koje je dijelio onima koji su bili potrebni. Ni djecu nije zaboravljao raduju?i ih poklonima. Svoj dugi put do tog sela koristio je u hajru.

?itavu du�inu puta koristio je u?e?i Kur'an napamet i ponavljaju?i nau?eno. Isto tako, slu�ao je predavanja o vjeri. Zaista se nadam da ?e ga Allah nagraditi za svaki njegov u?injeni korak.' Sutradan, d�amija je bila puna klanja?a. Klanjao sam mu d�enazu sa ogromnom skupinom muslimana. Poslije klanjanja d�enaze odnijeli smo ga na mezarje. Stavili smo ga u kabur. To je bio njegov prvi dan ahireta, a moj prvi dan shvatanja dunjaluka.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites