Ai�a, radijallahu anha, rekla je: �Kada bi samodopadanje bilo oli?eno u ?ovjeku, bio bi to zao ?ovjek.�[1]

Ibnu Mes'ud, radijallahu anh, rekao je: �Propast dolazi sa dvome: gubljenjem nade i umi�ljenosti sobom.�

Ebu Derda'a, radijallahu anh, rekao je: �Kada bi neki od Allahovih robova do�ao pred Allaha sa dobrim djelima i bogobojazno�?u svih stanovnika nebesa i Zemlje, to mu ne bi vrijedilo ni koliko zrno goru�ice ako bude pri sebi imao ove tri osobine: umi�ljenost sobom, uznemiravanje vjernika i gubljenje nade u Allahovu milost!�[2]

Jahja b. Mu'az, rahimehullahu te'ala, rekao je: �Dobro se ?uvajte samodopadanja, jer ono uni�tava svoga sahibiju. Ono mu uni�tava dobra djela kao �to vatra sagorijeva drva.�[3]

Muhammed b. Vasi'a, rahimehullahu te'ala, jednog dana je vidio svoga sina kako se hvali�e sobom, pa ga je dozvao i rekao mu: �Zna� li ko si ti? �to se ti?e tvoje majke ona je kupljena za dvije stotine dirhema a �to se ti?e tvoga oca, ne dao Allah sli?noga me?u muslimanima!�[4]

Imam �afija, rahimehullahu te'ala, rekao je: �Ljudi s najve?im ugledom jesu oni koji ne poznaju svoj ugled.�[5]

Jednog dana neki ?ovjek je u�ao kod Omera b. Abdi-l-'Aziza, rahimehullahu te'ala, pa ga je Omer upitao: �Ko je uglednik, predvodnik tvoga naroda?� �Ja� � odgovori ?ovjek, a Omer za�uti neko vrijeme a zatim re?e: �Da si, uistinu, njihov uglednik, ne bi to spomenuo!�[6]

Mutarrif b. Abdillah, rahimehullahu te'ala, rekao je: �Da no? provedem u spavanju pa osvanem kajaju?i se za to dra�e mi je nego da je svu provedem u namazu pa osvanem dive?i se sebi.�

Bi�r b. Mensur, rahimehullahu te'ala, bio je od onih koji kada se ugledaju ?ovjek se prisjeti Allaha i Drugog svijeta zbog tragova ibadeta na Bi�ru. Jednog dana je klanjao namaz i odu�io s njim. Do�ao mu je neki ?ovjek i sjeo iza njega. ?ekao ga je da zavr�i s namazom. Bi�r je to primjetio i zavr�io s namazom a nakon toga mu rekao: �Nemoj da se divi� onome �to si vidio kod mene, jer je i Iblis zajedno s melekima obo�avao Allaha dugo vremena da bi se kasnije s njim desilo ono �to se i desilo.�

Re?eno je: �Skromnost je blagodat na kojoj se ne zavidi njenom po?iniocu, dok je samodopadanje neda?a zbog koje se ne biva milostivo prema njenom sahibiji.�

Ebu Vehb el-Mirvezi, rahimehullahu te'ala, pripovijedao je: �Upitao sam Ibnu-l-Mubareka o oholosti pa mi je rekao: 'To je da omalova�ava� ljude' i upitao sam ga o samodopadanju, pa mi je rekao: 'To je da smatra� da ti ne�to posjeduje� �to niko drugi ne posjeduje'. Zatim mi je rekao: 'Ne znam da za klanja?e ima ve?eg zla od samodopadanja.�[7]

Hatim, rahimehullahu te'ala, rekao je: �Ne znam ?ega se ljudi trebaju vi�e ?uvati: umi�ljenosti ili pretvaranja! Umi�ljenost se nalazi u tebi dok pretvaranje ulazi kod tebe. Po meni je umi�ljenost opasnija po tebe od pretvaranja. To je poput da ima� krvolo?nog psa unutar svoje ku?e i drugoga pred vratima. Koji je opasnije za tebe: onaj koji je uz tebe ili onaj koji ti prilazi? A umi�ljenost je uz tebe dok ti pretvaranje prilazi.�[8]

Mesruk, rahimehullahu te'ala, rekao je: �Dosta je ?ovjeku znanja da strahuje od Allaha i dosta mu je neznanja da se umisli svojim znanjem!�[9]

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites