Pi�e:hfz.Halil Mehti?

Hvala Allahu Uzvi�enom, Svemocnom, Stvoritelju smrti i �ivota, Uzdr�avaocu svega postojeceg, Onome kome se sve vraca i kome se racun pola�e, Onome Koji pravedno sudi i robove svoje prema trudu njihovom nagraduje ili ka�njava, Milostivom, Svemilosnom, Onome koji je neizmjerno dobar i koji ljudske mahane pokriva i grijehe pra�ta.
Najljep�i blagoslovi i selami Vjerovjesniku i Opominjacu, Muhammedu, s.a.v.s, donosiocu radosnih vijesti i izbavitelju ljudi iz tmina na svjetlo dana. Mir Bo�iji neka je i na njegovu porodicu i vjerne ashabe i sve pristalice koje slijede Uputu i nadaju se susretu s njim.

Uzvi�eni u svojoj mudroj Knjizi ka�e:

�Reci:�Smrt od koje bje�ite zaista ce vas stici. Zatim cete Onome Koji poznaje i nevidljivi i vidljivi svijet, vraceni biti i On ce vas, o onom �to ste radili, obavjestiti.�
Uistinu, smrt je �erbe koje ce svaka du�a popiti, a cefini su odjeca koju ce svaki insan obuci. Iako je covjek jedino bice koje je svjesno svoje smrti, Allah, subhanehu ve teala, u Kur�anu na trideset pet mjesta spominje smrt, a u razlicitim imenskim i glagolskim oblicima, umiranje spominje na stotinu �ezdeset i pet mjesta. Bez obzira koliko se covjeku smrt ne svidala i ma koliko se on krio i bje�ao od nje, susret sa smrcu je neizbje�an. U drugom ajetu se ka�e: �Gdje god bili, stici ce vas smrt, pa makar bili i u kulama visokim!� Sintagmu (fi burud�in mu�ejjede) �u kulama visokim�, poznati komentator Kur�ana iz reda ashaba, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, razumijeva kao �makar bili u utvrdenim dvorcima od celika.� Dakle, nikakve utvrde ne koriste kada nekome smrtni cas nastupi, kao �to nisu koristile ni stanovnicima Hid�ra, koji su poslanike u la� ugonili i u stijenama kuce klesali kako bi se od prijetece kazne za�titili. O tom dogadaju Allah, d�.�., je rekao: �Oni su kuce u brdima klesali, vjerujuci da su sigurni, pa i njih u svitanje stra�an glas zadesi i ne bije�e im ni od kakve koristi ono �to su stekli.�
Cesto isticanje smrti ima za cilj potaknuti nas na pripremanje za nju. Imajuci na umu da vrijeme, mjesto i nacin njenog nastupanja nisu poznati nikome, kao ni to da za njeno nastupanje nisu bitne godine ni bolest, Svevi�nji nas upozorava i podstice na pripravnost rekav�i: �O vjernici Allaha se bojte, i neka svaki covjek gleda �ta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna �ta radite.� To �sutra� koje se spominje u ajetu oznacava skoro nastupanje smrti, bez obzira �to se rok njenog nastupanja, naizgled, nama odulji.

Sjecanje na smrt

Podsjecanje na smrt ima vi�estruko znacenje. Allahov pslanik, s.a.v.s, je rekao: ��to ce�ce se podsjecate na smrt jer to cisti od grijeha i uni�tava pretjeranu �udnju za ovim svijetom.�
Razmi�ljanje o rastanku s ovim svijetom utjece na lak�e podno�enje tegoba i isku�enja u neima�tini, i umjesto tjelesnim prohtjevima, covjek se okrece ahiretu i vjecnosti. Cesto podsjecanje na smrt znak je istinske pobo�nosti. Hazreti Omer, r.a, prenosi da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: ��to ce�ce se podsjecate na ono �to vam uni�tava svaku slast.� �A �ta je to Allahov Poslanice,� upitali smo, a on odgovori: �To je smrt�.
Nekog su covjeka spomenuli Poslaniku, s.a.v.s, kao vrlo pobo�nog i dobrog, pa ih je Poslanik, s.a.v.s, pitao: - Kakvo je njegovo razmi�ljanje o smrti? � Kada mu nisu o tome ni�ta znali kazati, jer nisu znali da li covjek o tome ikako razmi�lja, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: - Nije on onakav kakvim ga smatrate.�
Omer bin Abdul-Aziz, rahimehullah, imao je obicaj da okupi ucenjake i s njima razgovara o smrti, kijametskom danu, ahiretu i stvarima poslije smrti, nakon cega bi se rasplakali kao da su na d�enazi.

Stoga je razuman onaj koji vodi racuna o svojim postupcima, koji razmi�lja o onome �to slijedi i priprema se za to, koji kontrolira svoje prohtjeve i koji ne proturijeci svome Stvoritelju vec mu predano robuje nadajuci se Njegovom oprostu i milosti. Nerazuman je onaj koji nema ni�ta od navedenog, vec radi suprotno i nada se Allahovoj milosti i oprostu.
Seid bin D�ubejr je rekao: �Lahkomislen je svako ko trajno grije�i a od Allaha pri�eljkuke oprost.�
Pripovijeda se da je zapovjednik vjernih, hazreti Alija, radijallahu anhu, jednom kazao: �Cudim se oholom koji je jucer bio samo kaplja sjemena, a sutra ce biti le�ina. Cudim se onome koji sumnja u Boga, iako vidi stvaranje Bo�ije. Cudim se onome koji je zaboravio smrt, iako gleda mrtve. Cudim se onome koji porice drugi �ivot, iako vidi prvi. Cudim se onome koji unapreduje kucu prolaznosti a zanemaruje kucu vjecnosti.�

Ljudi su skloni utapanju u varljive slasti ovoga svijeta i zaboravu njegovog napu�tanja �to uzrokuje srcanu okrutnost. Neki islamski ucenjaci ka�u da za srce nema ni�ta korisnije od posjecivanja kabura, prisustvovanja sijelima gdje se tumaci vjera, isticanja biografija pobo�nih ljudi i cestog podsjecanja na smrt. Bilje�i se da se neka �ena po�alila hazreti Ai�i na osoro srce pa joj je ona kazala: - Razmi�ljaj o smrti i to ce ti raznje�iti srce. Gledanje umrlog je takode put do omek�avanja srca, jer onaj ko gleda kako neko umire i njegovu smrtnu agoniju, odbacice iz srca po�udu i naklonost prema dunjaluku, tijelo ce zaposliti ibadetom i trudice se da smrt �to spremnije doceka.

Smrtne muke

Uzvi�eni veli: �Smrtne muke ce zbilja doci � to je ne�to od cega ne mo�e� pobjeci.�
U trenucima odvajanja du�e od tijela, kada nastupi smrtna agonija, tada ce se covjeku razotkriti istina i on ce konacno shvatiti ono �to je prije arogantno odbijao. Njegova smrt je poput vrata izmedu dva svijeta; onoga koji napu�ta i onoga u koji nastupa. On ce definitivno spoznati da stvari koje je zapustio i gledao kao udaljene ili nerealne, sada postaju vidljiva stvarnost, a stvari koje su izgledale velike i veoma va�ne u ovom svijetu, odatle nestaju poput sjena. Sada se suocio s onim �to je tokom cijeloga �ivota zaobilazio i izbjegavao. I dobri i lo�i, sada su svjesni realnosti u pravom smislu rijeci. Tada ce se covjek suociti sa svojom nemoci i uvidjet ce da je njegovih pet minuta definitivno pro�lo. To ce biti gorko suocenje s istinom da je dunjalucko prepu�tanje neobuzdanim hirovima i negiranje buduceg �ivota bila zabluda. Sada on, s potpunim uvjerenjem, uvida kako se taj buduci �ivot pred njim razotkriva.

Bilje�i se da je Omer bin Abdul-Aziz, Allah mu se smilovao, pisao jednom svom prijatelju, savjetujuci ga i porucujuci mu: �Savjetujem vam da se Allaha bojite i trajno budete svjesni Njegovog motrenja na vas. Opskrbite se takvalukom i cestito�cu, jer ste u boravi�tu koje ce uskoro propasti sa svim svojim stanovnicima, a Allah je vlasnik ahiretskih prostranstava i svih strahota koje tamo imaju. Pitace vas i o najsitnijim stvarima koje ste pocinili. Tako vam Allaha, Allahu se okrenite, Allahovi robovi! Neka vam je na pameti neizbje�na i neminovna smrt. Dobro poslu�ajte Allahove rijeci: �Svako �ivo bice ce smrt okusiti.� �Sve �to je na zemlji prolazno je.� �A kako ce tek biti kada im meleki budu du�e uzimali udarajuci ih po obrazima i po ledima njihovim.�
O te�ini smrti govori predaja supruge Allahova poslanika, s.a.v.s, u kojoj ona pripovijeda da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, pred sobom imao jednu posudu s vodom u koju je stavljao ruke a onda potirao lice, govoreci: �Nema boga osim Allaha; doista postoji smrtna agonija,� potom je podigao ruke i molio: �Uzvi�enom Tvorcu� sve dok mu du�a nije iza�la i ruke klonule.�

U drugoj predaji koju bilje�i imami Tirmizi, majka pravovjernih, hazreti Ai�a, takvo stanje Poslanika, a.s, je prokomentarisala rijecima: �Mislim da niko nece imati lahku smrt nakon �to sam vidjela te�inu smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prenosi se da je Musaa, alejhis-selam, kada mu je du�a napustila tijelo, Allah upita: � Kako si iskusio smrt, Musa? - Osjecao sam se kao ptica koju su �ivu stavili na vatru pa se pece, niti umire pa da se urahati, niti mo�e pobjeci pa da se spasi.� A Isa, alejhis-selam, je rekao svojim ucenicima: �Havarijjuni, molite Allaha da vam olak�a smrtne muke.�

Pitamo se, ako su Allahovi poslanici i Njegovi miljenici bili izlo�eni takvim stanjima, za�to bismo ih onda mi bili po�tedeni? Oni su i u vrijeme ovosvjetskog �ivota takode bili izlo�eni najvecim ku�njama i uz tu posljednju dunjalucku tegobu Svevi�nji ih �eli potpuno ocistiti i upotpuniti mjesto koje im je pripremio. Bez obzira na te�ke situacije kroz koje su prolazili, oni su uvijek bili zadovoljni odredbama Gospodara, d�.�, pa i u tim smrtnim mukama, zbog cega im Svemoguci uvecava nagradu i podi�e d�ennetske polo�aje, prije negoli napuste ovaj svijet.
U jednoj predaji navodi se da je Allah, d�, �, rekao: �Nikog ne izvedem s dunjaluka, ako mu �elim dobro, a da mu ne podmirim sve grijehe koje je pocinio, bole�cu njegova tijela, nevoljom koja zadesi njegovu porodicu i djecu, siroma�tvom, smanjenom opskrbom, i tako dok od njegovih grijeha ne ostane koliko je zerra (trun), pa ako i ostane na njemu grijeha, ote�am mu smrt tako da pred mene dode cist od grijeha kao �to je bio na dan kad ga je mati rodila.� Suprotno tome Uzvi�eni je za gre�nike rekao: �Tako mi Moje velicine i dostojanstvenosti, nijednog roba kojeg hocu kazniti ne izvedem s dunjaluka a da ga ne podmirim za svako dobro koje je u�inio tako �to mu dam zdravlje i snagu u tijelu, udobno �ivljenje, bogatstvo i sigurnost, pa kada ostane koliko je zerra dobrih dijela, Ja mu ubla�im smrt, tako da pred Mene dode bez ijednog dobrog djela koje bi ga za�titilo od D�ehennema.�
U hadisu koji prenosi Abdullah bin Mes�ud, stoji: �Vjernikova smrt se poznaje po oro�enosti cela znojem, jer imao je grijeha koji mu se pra�taju u smrtnim trenucima.�

Sam susret s melekom smrti je stra�an i te�ak. Ebu Nua�jm, u Hil-jetu bilje�i hadis Mekhula od Vasile bin Eska�a da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: �Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja du�a, prizor meleka smrti je te�i od hiljadu udaraca macem.�
Kadi Ebu Bekr bin Arebi, navodi predaju u kojoj stoji da, �kada nastupi Smak svijeta i nakon �to pomru sva stvorenja, Allah Uzvi�eni ce meleku smrti uzeti du�u kada ce on reci: - Tako mi Tvoje velicine i dostojansvenosti, da sam o smrtnim mukama znao ono �to sad znam, nikad ne bih izvadio du�u ni jednom vjerniku.�

ISKU�ENJA NA SAMRTI

U duhovnom uspinjanju covjeka isprecava se �ejtan sa svojim pomocnicima i postavlja mu razna isku�enja. Oni covjeku narocito dolaze na samrti i pokazuju mu se u likovima onih osoba koje je on posebno volio i po�tovao, a koje su umrle prije njega.
Bilje�i se od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: �Covjek, kada je na umrlu, dodu mu dva �ejtana, pa mu jedan sjedne s lijeve, a drugi s desne strane. Onaj koji mu je s desne strane dode mu u liku njegova oca i ka�e mu: - Sinak, bio sam milostiv prema tebi i volio sam te, ali te molim da umre� kao kr�canin jer je to najbolja vjera.- Onaj s llijeve strane mu dode u liku njegove majke i ka�e mu: - Sinak, moj trbuh ti je bio stani�te, moja prsa pojili�te, moje krilo odmarali�te, ali te molim da umre� kao jevrej, jer je njihova vjera najbolja.�

Tada Allah, kome hoce, dozvoli da se tako izjasni i propadne. Upravo za taj trenutak vezuju se rijeci Uzvi�enog: �Gospodaru na�, ne dopusti srcima na�im da skrenu, kad si nam vec na pravi put ukazao.� To znaci, ne dopusti da budemo zavedeni i da nam srca posrnu u smrtnim isku�enjima, nakon toliko provedenog vremena u robovanju Tebi Jedinom. Onome koga Allah hoce da ostavi na pravome putu - obaspe ga svojom milo�cu, a tada se pojavi i melek D�ibril koji rastjera �ejtane, odagna zabrinutost umiruceg i vrati mu raspolocenje pa se on nasmije. Melek D�ibril mu tada rekne: - Covjece, zar me ne poznaje�? Ja sam D�ibril a ovo su tvoji neprijatelji, �ejtani. Umri kao cisti vjernik i sljedbenik Ibrahimovog milleta. U tom trenutku nema ni�ta dra�e covjeku od ovog meleka. U tom kontekstu treba posmatrati rijeci Uzvi�enog kad ka�e: ��i daruj nam svoju milost; Ti si, uistinu, onaj koji mnogo daruje!� a potom mu bude izvadena du�a.

Cuo sam Ebu Abbasa Ahmeda b. Omera Kurtubija, iz Aleksandrije, kako ka�e: - Bio sam kod brata na�eg ucitelja, Ebu D�a�fera Ahmeda b. Muhammeda b. Muhammeda Kurtubija, u Kordobi, kada je bio na samrti, pa mu je receno: - Reci Lailahe illallah, a on je odgovarao: - Ne, ne! � Kada je do�ao sebi, receno mu je �ta je govorio, a on rece: - Do�la su mi dva �ejtana, jedan s desne a drugi s lijeve strane, pa mi je jedan govorio: - Umri kao �idov jer je njihova vjera najbolja, a drugi mi je govorio: - Umri kao kr�canin jer njihova je vjera najbolja, - a ja sam im odgovarao: - Ne, ne. Zar meni govorite tako ne�to?!

Svojom sam rukom pisao Tirmizijinu i Nesaijinu zbirku hadisa i zabilje�io hadis Vjerovjesnika, s.a.v.s,: �Uistinu ce �ejtan doci nekome od vas, kad bude na umoru, i reci mu: -Umri kao kr�canin! Umri kao �idov! � pa im odgovorite: Ne, vama dvojici.�
Stoga je neophodno da covjek tokom cijelog �ivota moli svoga Stvoritelja za ucvr�cenje na pravom putu jer su razum i srce u posjedu Njegovom i On ih okrece onako kako je Njemu volja. Dokaz tome su rijeci Uzvi�enog: �I neka znate da se Allah uplice izmedu covjeka i srca njegova.�

Poslanik, s.a.v.s, je kako navodi hazreti Ai�a, radijallahu anha, cesto ucio ovu dovu: (JA MUKALLIBEL-KULUBI SEBBIT KALBI ALA TA�ATIKE) �O Ti koji srcima upravlja�, ucvrsti moje srce u pokornosti Tebi.� Upitala sam ga: Toliko cesto uci� i ponavlja� ovu dovu, da imam osjecaj da se boji�?! A kako da se ne bojim, o Ai�a, kada su srca ljudi medu prstima Silnog, pa kada hoce da preokrene srce nekog covjeka, On to i ucini.
U takvim dramaticnim trenucima, po�eljno je, kod onog ko je na samrti, biti priseban i govoriti rijeci protkane dovom i zikrom, jer na sve izgovoreno meleki aminuju. Ummu Selema, radijallahu anha, pripovijeda: �Allahov poslanik, s.a.v.s, je u�ao kod Ebu Seleme, a njegov pogled je vec bio ukocen, pa mu je zatvorio oci a potom rekao: - Kada du�a izade pogled je prati. � Tada su neki ukucani poceli glasno plakati, a Resulullah, s.a.v.s, rece: - Ne prizivajte sebi ni�ta osim dobra, jer meleki aminuju na sve �ti izgovorite. � a zatim je dodao: - Bo�e moj, oprosti Ebu Selemi, podigni mu dered�u medu onima koji su uputu slijedili i budi mu zastupnik medu potomcima. Oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svjetova i ucini mu kabur prostranim i svijetlim.�

IZLAZAK DU�E IZ TIJELA

Ubade bin Samit, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: �Ko voli susret s Allahom i Allah voli susret s njim, a ko mrzi susret s Allahom i Allah mrzi susret s njim.� Ai�a, radijallahu anha, rece: - Nama zaista smrt nije draga. Na to joj Poslanik, alejhissalatu vesselam, odgovori: - Ne razumije se to tako. Vjernik na samrti bude obradovan Allahovim zadovoljstvom i pocastima, i ne bude mu ni�ta dra�e od onoga �to je pred njim pa �eli susret s Allahom, a i Allah �eli susret s njim. A nevjernik na samrti bude obavije�ten o Allahovoj patnji i kaznama pa mu ne bude ni�ta mr�e od onoga �to je pred njim, pa mrzi susret s Allahom, a i Allah mrzi susret s njim.�

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, s.a.v.s, rekao:� Zaista smrti prisustvuju meleki, ako je covjek bio dobar, ka�u joj: - Izadi, o ti dobra du�o! Kada izade du�a vjernika presretnu je dva meleka i s njom se popnu na nebesa.�
Rastavljanje tijela od du�e za vjernika je lak�e nego za nevjernika. Bezzar u Musnedu od Ebu Hurejre bilje�i da je Resulullah, s.a.v.s, rekao: �Mu�minu na samrti, dodu meleki s posudom u kojoj je miris miska i rejhana i du�a izade poput dlake iz tijesta, ka�e joj se: �O ti smirena du�o vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan.� Na takvu se du�u stavi miris miska i rejhana, prekrije se svilom i ode se s njom do mjesta sretnih (illijjun). A kjafiru, na samrti, dodu meleki s posudom u kojoj je vatra u�arena i grubo mu du�u i�cupaju. Ka�e se: - O du�o pokvarena, izlazi ljuta sa srd�bom na sebi prema Allahovoj kazni i patnji. Takva se du�a stavi na vatru u�arenu, poklopljena u toj posudi ide do mjesta nesretnih (sid�d�in).
Kelbi veli: �Melek smrti uzima du�u iz tijela, potom je preda melekima milosti, ako je umrli bio vjernik, ili melekima kazne ako je umrli bio nevjernik.�

Prenosi Ibn Mubarek od Ebu Ejjuba el-Ensarije da je rekao: �Kada se uzme vjernicka du�a docekuju je oni Allahovi robovi koji su ranije preselili, a kojima je milost ukazana, kao �to se docekuje onaj �to radosnu vijet donosi. Pohitaju joj, govoreci jedni drugima: - Ostavite va�eg brata dok se ne odmori, bio je u te�koj agoniji. Pridu mu i pitaju: - �ta je uradio taj i taj, i �ta je sa tom i tom, je li se udala?
Kada ga upitaju o covjeku koji je prije njega umro, rekne: - Umro je. Oni odgovore: - Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo. Oti�ao je majci propasti, zle li matere i lo�eg li odgoja. Njima se predoce djela njegova (umrlog), pa ako budu dobra, radosni ka�u: - Gospodaru na�, ovo je tvoja blagodat Tvome robu, pa mu je ucini stalnom. Ako vide lo�a djela, ka�u: - Gospodaru na�, ispitaj svoga roba.� U drugoj se predaji navodi da reknu: - Gospodaru na�, oprosti mu.

Stav ehli sunneta vel d�emata o ovom pitanju je da meleki du�u umrlog podignu Allahu, i da je On ispita. Ako je bila od sretnih, ka�e im: - Idite sa njom i poka�ite joj njeno boravi�te u D�ennetu. Odu sa njom u D�ennet za toliko vremena koliko je dovoljno umrlog okupati. Kada umrlog okupaju, i u kefine umotaju, du�a se vrati i smjesti izmedu kefina i tijela. Kada ga ponesu na tabutu on cuje razgovor ljudi, onih �to spominju njegovo dobro i njegovo zlo. Kada se stigne do kabura i kada se d�enaza klanja du�a se vrati u tijelo, dodu mu dva meleka i ispituju ga, o cemu ce kasnije biti rijeci, in�a-Allah.
Gospodaru na�, ucini nam smrti cas lahkim, kabur prostranim i svijetlim, ispitivanje uspje�nim, smiluj nam se i nastani nas u D�enneti firdevsu sa precima i potomstvom na�im, u dru�tvu vjerovjesnika, �ehida i istinoljubaca, o Ti Koji si od plemenitijih najplemenitiji i od milostivih najmilostiviji. Amin!

< «		» >