Navodi Ibn-Red�eb u biografiji kadije Ebu-Bekra El-Ensarija El-Bezzaza da je rekao: Stanovao sam u blizini Mekke, Allah je sa?uvao. Jednog dana me je spopala nesnosna glad. Nisam imao ni�ta ?ime bih je odagnao. Iza�ao sam da tra�im hranu, ali bez uspjeha. Umjesto toga prona?oh svilenu kesu zavezanu svilenom vrpcom. Donio sam je ku?i. Kada sam je odvezao na�ao sam ogrlicu od bisera kakvu do tada nisam nikada vidio. Vratio sam sve kako je i bilo, te iza�ao da tra�im hranu.

Utom ugledah� starijeg ?ovjeka kako doziva: �Onaj ko prona?e zave�ljaj koji izgleda tako i tako dobi?e pet stotina zlatnih dinara!�

Rekoh sam sebi: �Ja sam gladan i potreban. Da?u mu zave�ljaj i uzeti te dinare kako bi se okoristio njima.� Pozvah tog ?ovjeka svojoj ku?i. Upitah ga o tome kako zave�ljaj izgleda? Kako biseri? Koliko ih ima? Kakva je vrpca kojom je vezana kesa? Sve se podudaralo. Izvadio sam zave�ljaj i predao mu ga, a on mi dade pet stotina dinara kao obe?anu nagradu. Rekoh mu da je moja obaveza da mu vratim zave�ljaj bez da i�ta od toga uzimam. Re?e mi da moram da uzmem i bio je u tome uporan. I pored toga �to nikada nisam bio potrebniji tog novca ja mu rekoh: �Tako mi Onoga osim kojeg drugog boga nema, ne?u da uzimam nagradu ni od koga drugog sem od Allaha.� Nisam prihvatio novac, a starac je iza�ao i ostavio me.

Nakon �to su zavr�ili had�ski obredi vratio se u svoju zamlju. Nedugo poslije sam iza�ao iz Mekke zaploviv�i morem. Zahvati me oluja i na?oh se usred ogromnih i jezovitih valova. Polomi se la?a, potopi�e se ljudi i njihovi imetci. Allah me ostavi u �ivotu na komadu polomljene la?e kojega su zapljuskuju?i talasi nosili po moru sad lijevo sad desno u meni nepoznatom pravcu, sve dok me ne izbaci�e na ostrvo. Na njemu je �ivio nepismen narod. Sjeo sam u njihovu d�amiju i po?eo da u?im Kur�an. Kada me spazi�e d�ematlije, opkoli�e me i na ostrvu ne ostade niko a da mi ne re?e: �Podu?i me Kur�anu!� Podu?io sam ih i od toga se dosta okoristih. Zatim u toj d�amiji ugledah pocjepan Mushaf. Uzeo sam njegove listove da u?im iz njih.

Upitali su me da li znam da pi�em. Rekoh da znam, pa od mene zatra�i�e da ih podu?im rukopisu. Nakon �to sam pristao, doveli su mi svoje dje?ake i mladi?e, pa sam ih podu?avao i od toga stekao veliko dobro. Svidio sam se stanovnicima otoka i u namjeri da me nagovore da ostanem sa njima na ostrvu reko�e: �Kod nas ima jedna djevojka, jetim, a ima i od dunjaluka ne�to, pa �elimo da je udamo za tebe i da ostane� da �ivi� sa nama na ovom ostrvu.�

U po?etku sam odbijao, ali su bili uporni sve dok nisam pristao. Mladu su pripremili za mene i njena rodbina ju je dovela. Sjedila je sa njima, a ja sam na njenom vratu ugledao istu onu ogrlicu koju sam prona�ao u Mekki. Zaprepastio sam se i o?i nisam mogao da sklonim sa nje. Mladina rodbina mi to prebaci: �Slomio si srce ovoj sirotici. Ne gleda� u nju ve? samo u njenu ogrlicu. �A ja im na to odgovorih: �Uistinu, ova ogrlica ima svoju pri?u.�

Zatra�i�e da im je ispri?am, pa kada zavr�ih po?e�e da uzvikuju: �Allah je najve?i! Hvala Allahu! Slava Njemu pripada!� Njihovi povici su dopirali do svih dijelova ostrva. �Subhanellah, �ta vam je?� � ja ih zapitah. Reko�e mi da je starac koji je od mene uzeo ogrlicu u Mekki otac od ove djevojke. Nakon �to se vratio sa had�a, ?esto bi ponavljao da nije vidio na Zemlji muslimana kao �to je onaj koji mu je u Mekki vratio ogrlicu i Allaha je molio da ga sastavi sa njim kako bi ga o�enio svojom k?erkom. Umro je ali je Allah ispunio njegovu molbu da mu se k?erka uda za ?ovjeka koji mu je vratio ogrlicu, to jest za mene.

Sa njom sam bio jedan period i bila je odli?na �ena. Rodila mi je dvoje djece. Zatim je umrla, pa neka je na nju Allahova milost. Slavnu ogrlicu smo naslijedili mojih dvoje djece i ja. Zatim su mi djeca pomrla jedno iza drugog, pa sam je naslijedio od njih.

Prodao sam ogrlicu za sto hiljada dinara i evo, nakon podu�eg vremena, ovo su ostaci od imetka koji sam dobio od te ogrlice.

Neka se Allah smiluje svima. Onaj ko ostavi ne�to radi Allaha, On mu to nadoknadi sa boljim. ��a onome koji se Allaha boji, On ?e izlaz na?i.� (Et-Talak, 2)

��a onome ko se Allaha boji, On ?e sve �to mu treba u?initi dostupnim.� (Et-Talak, 4).

Iz knjige: �Vrtovi pokajnika�, autor: Fehd A. El-Humejd

(akos.ba-n-um.com)

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites