Sestra muslimanka Rehab El-Buri je na ahiret preselila u svojoj 26-toj godini, 6.3.2011. Umrla je od kancera, i to nakon duge i hrabre borbe. Prije smrti je na svom blogu ostavila poruku od koje se moemo svi okoristiti, a posebno u ovim blagoslovljenim danima mjeseca Ramazana kada do vidjela jasno dolazi...
istina o kona?nom cilju naih ivota, a to su ibadet i pokornost naem dragom Rabbu, delle delaluhu. Pa posluajmo predivne rije?i nae rahmetli sestre, i zamolimo Uzvienog da joj se smiluje i uvede je u vrtove obe?ane Njegovim plemenitim robovima: Trebala su mi tri dana da prihvatim da ?u ubrzo umrijeti. Prvog dana mi je um bio u haosu. Drugog sam dana otupjela. A tre?eg su mi dana, moj mu i majka po?eli ulijevati nadu i u svemu sam tome dola do vanih spoznaja:
1. Svi ?emo umrijeti. Ljudi koji su vijest o mojoj vijesti primili smireno, i oni koji su se uspani?ili i oni ?e svi jednog dana napustiti ovaj svijet. Smrt je jedna od onih ivotnih stvarnosti u koje moemo biti potpuno sigurni, ali se opet nekako zavaramo da joj moemo izma?i.
2. Ovaj ivot ivimo samo radi - idu?eg ivota. Provela sam svoj ivot kao muslimanka...klanjala sam i postila, ali sam si ipak dopustila da mi cilj u ivotu bude kupovina novih tanjira za idu?e proslave, dobijanje popusta pri narednoj porudbini, i potraga za jastucima koji se uklapaju s krem bojom moga kau?a. U ivotu sam bila konzument i provela sam ga zabavljaju?i se i gube?i vrijeme. Dopustila sam da mi izmakne ono to je bilo istinski vano...
Da sam istinski ivjela svoj ivot radi ahireta, ne bih se toliko bojala budu?nosti koja je bila preda mnom. U Kur'anu stoji: ivot na ovome svijetu nije nita drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je ivot, kad bi samo oni znali! Kur'an, El-Ankebut, 64.
3. Niko od nas nema nikakve garancije na ivot. Nae zdravlje, naa imovina i nae porodice su samo emanet koji nam je povjerio Allah i On nam ih moe oduzeti kad god to, iz Svoje neizmjerne mudrosti, odredi. Svi mi tvrdimo da u ovo vjerujemo, ali se u praksi ?esto puta spotaknemo. Ne znam ni sama zato sam mislila da mogu iz uma odagnati misli o smrti jo nekih 30 do 40 godina. A Allah, delle delaluhu, nam moe due uzeti u bilo kojem trenutku. Ja sam po tom pitanju ista kao i svi drugi ljudi ne znam jo kad ?e do?i moj edel, ali bih trebala da svaki dan ivim i iskoristim kao da mi je posljednji.
4. Svaki je dan POKLON. Saznanje o skorom naputanju ovog svijeta mi je dolo poput poziva na bu?enje, i to doivljavam kao blagodat jer mi Allah svaki dan prua mogu?nost da u?inim jo dobra i da se pokuam iskupiti za greke iz prolosti. Jutra su mi, iz ko zna kojeg razloga, naro?ito teka. Mislim da mi je najgore kad se probudim iz sna i shvatim da i dalje moram da ivim s ovom bole?u. Ipak, svako si jutro nastojim re?i: Elhamdulillah, danas se lijepo osje?am. ta danas mogu u?initi od dobrih djela?
Ove spoznaje, kao i podrka moje majke, mua, svekrve, mojih sestara, muevih sestara, moga oca i svekra, prijatelja i zajednice su mi ne samo pomogli da se izborim s onim kroz ta sam prolazila, ve? i da o?ekujem nagradu za svoja iskuenja i da pokuam da iskreno prihvatim Allahovu odredbu.
_______________________________________
Smrt je razotkrila stvarnost ovog ivota i nije razumnom ?ovjeku ostavila nikakve mogu?nosti da u njemu uiva. - Hasan El-Basri, rahimehullah, na samrtnoj postelji
www.n-um.com
Za N-um pie: Nedim Boti?
< « | » > |
---|