Bila jednom jedna slaba�na starica koja je, kada je njen voljeni mu� umro, oti�la da �ivi sa sinom, nevjestom i unukom.
Svakog dana njen vid i sluh su se pogor�avali. Ponekad su se njene ruke toliko tresle da bi se gra�ak iz njenog tanjira otkotrljao na pod, a supa iscurila iz �olje. Sin i nevjesta nisu mogli da joj pomognu, ali ih je nervirao nered koji je pravila. I jednog dana su rekli - �to je mnogo, mnogo je, pa su za nju postavili mali sto u ?o�ku pored ormara za metle i dali joj da tamo sama jede sve obroke.

Za vrijeme jela, ona bi ih gledala sa drugog kraja sobe, o?iju punih suza. Jedne ve?eri, upravo prije ve?ere, mala djevoj?ica je sjedila na podu igraju?i se sa kockama.

"�ta to pravi�?" � upitao ju je otac ozbiljno.
"Pravim mali sto za tebe i mamu. Tako da mo�ete sami da jedete u ?o�ku kada ja budem velika."
Otac i majka su zanijemili i to je izgledalo kao da traje cijelu vje?nost. A onda su po?eli da pla?u. U tom trenutku su postali svjesni onoga �to su uradili i tuge koju su prouzrokovali.
Te ve?eri vratili su staricu na njeno pravo mjesto za velikim stolom i od tog dana ona je uvijek jela sa njima. A kad bi komadi? hrane pao na sto ili bi vilju�ka zalutala na pod, izgledalo je da vi�e niko ne mari za to.

Ono �to pru�imo drugima nama ?e se vratiti, ono �to ?ovjek pru�i roditeljima, dobro ili lo�e, njegovo sopstveno dijete ?e mu vratiti, On Svemo?ni kadar je da sve u?ini.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites