Za sve što ?ovjek namjerava raditi ili ostaviti, od onog što je dozvoljeno da se radi ili ne radi (a ne onog što je zabranjeno ili nare?eno), sunnet je klanjati istiharu-namaz koja ima dva rekata i završi se sa u?enjem posebne dove. U toj dovi vjernik, slijede?i rije?i Uzvišenog: "Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista, teško, osim poslušnima"[1], priznaje svoju slabost i neznanje, moli Allaha da mu da ispravnu odluku i da mu olakša, moli Ga da mu odredi ono što je dobro za njeg i na dunjaluku i na ahiretu, i dovi da Allah odbije i udalji od njeg štetne posljedice na ovom i onom svijetu.

Na?in klanjanja istihare-namaza je opisan u hadisu kojeg prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, u kom kaže: "Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas je u?io istihari kod svih odluka kao što nas je pou?avao kur'anskim surama, rekao bi: 'Kada neko od vas namjerava da se odlu?i za neku važnu stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim prou?i:

( ????? ??? ??????? ?????? ???????? ??????? ?????? ?? ???? ??????? ???? ???? ??? ????? ????? ??? ????? ???? ???? ??????? ????? ?? ??? ???? ?? ??? ????? ??? ??? ?? ???? ?????? ?????? ????? ?? ???: ???? ???? ?????? ?????? ?? ????? ??? ?? ???? ?? ???? ??? ??? ???? ?? ??? ????? ?? ??? ?? ???? ?????? ?????? ????? ?? ???: ?? ???? ???? ?????? ?????? ??? ??????? ???? ????? ?? ????? ??? ???? ?? ?????? ?? )

Allahumme, inni estehiruke bi'ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es'eluke min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t'alemu ve la e'alemu, ve ente 'allamul-gujub! Allahumme in kunte t'alemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve me'aši ve 'akibeti emri', ili je rekao: 'Adžili emri ve adžilihi', 'fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t'alemu enne hazel-emre šerrun li fi dini ve me'aši ve 'akibeti emri, ili je rekao: fi 'adžili emri ve adžilihi' fasrifhu 'anni vasrifni 'anhu vakdir lije-l-hajre hajsu kane, summe raddini bihi.

Što zna?i: "Allahu moj, iz Tvog znanja, daj mi pravilnu odluku, tražim od Tvoje Svemo?i, i molim iz Tvoje dobrote, jer Ti odlu?uješ a ne ja, i Ti znaš a ja ne znam, i Ti si poznavalac svih tajni. Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i život, i ima dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakšaj i bereket mi daj u njoj. A ako je ova stvar štetna po moju vjeru i život, i ako su joj posljedice loše na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje, i odredi mi dobro gdje god bilo, i u?ini me zadovoljnim njime kako god da bude), i onda treba spomeniti svoju potrebu (odluku).'"[2]

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites