Starac po imenu Hizan el-Fuhejdi (na slici) junak je ove pri?e, odnosno istinitog doga?aja koji posljednjih desetak godina, na svojim hutbama i predavanjima u Saudijskoj Arabiji, rado prepri?avaju hatibi i predava?i. U kratkim crtama, Hizan je stanovnik provincije Esjah u blizini grada Kasima u Saudijskoj Arabiji. Živio je sa svojom starom i iznemoglom majkom o kojoj se brinuo dugi niz godina. Iako je bio neoženjen i siromašan, odbijao je da brigu o majci prepusti drugim ?lanovima porodice. Ali, nakon što je Hizan ostario i oronuo, njegov mla?i brat po imenu Galib izri?ito je zahtijevao da mu Hizan sada prepusti brigu o majci i dozvoli da se ona preseli kod njega i njegove porodice u grad, jer je smatrao da on više nije sposoban da se o njoj adekvatno brine. Me?utim, i pored toga što mu je majka bila vrlo stara, a i on oronuo, i bez obzira što nije imao velika primanja osim 800 saudijskih rijala socijalne pomo?i (oko 180 eura), Hizan je uporno odbijao da brigu o majci prepusti mla?em bratu, uz pojašnjenje da je on itekako i dalje sposoban, i fizi?ki i materijalno, da se brine o njoj. Vidjevši da njegov brat Hizan nije spreman ni na kakav kompromis, mla?i brat Galib odlu?io je da slu?aj prijavi šerijatskoj sudnici i da kod njih potraži kona?nu presudu.

Suo?ivši se sa ovako neobi?nom i ?udnom parnicom, tadašnji šerijatski sudija provincije Esjah odlu?io je da u sudnicu pozove njihovu majku i nju upita kome ?e od dvojice sinova dati prednost u skrbništvu. Svjedoci sa ?u?enjem i suzama u o?ima pripovijedaju kako su Hizan i Galib tog dana zajedni?ki u sudnicu unijeli majku, kako bi pred kadijom kazala kod koga želi da provede ostatak života. Iš?ekuju?i njen odgovor, kadija je primijetio da sirota majka sa bolom i ?ežnjom ?as gleda u jednog, a ?as u drugog sina, ne daju?i kadiji nikakav konkretan odgovor, tj. prepuštaju?i njemu kona?nu odluku. Znaju?i da je Galib u daleko povoljnijem materijalnom stanju te da je mla?i i boljeg zdravlja od njegovog starijeg brata, kadija je ipak odlu?io brigu o majci prepustiti Galibu. Tada je Hizan briznuo u pla? i rasplakao i brata Galiba i kadiju, kao i sve prisutne u sudnici. Majku su unijeli u auto te je odvezli u novi stan, a Hizan se uplakan vratio svojoj ku?i. Nakon nekoliko godina majka je umrla, a Hizan je ostao živjeti skromno i povu?eno u svojoj trošnoj ku?i. Sve do trenutka kada je po prvi put u javnosti publiciran ovaj doga?aj (januar 2008. godine) Hizan je bio živ i za sada na internetu nema informacije da je umro.

U vremenu kada gotovo svakodnevno slušamo i ?itamo o primjerima nevjerovatne okrutnosti i nehumanog odnosa djece prema roditeljima, primjer bra?e Hizana i Galiba i njihovog dobro?instva prema majci, sve objektivne ljude, bez obzira bili muslimani ili ne, mora ostaviti u ?udu i nevjerici. Blago li se majci koja je odgojila ovakve sinove, a blago li se i njima jer su li?nim primjerom pokazali da su u potpunosti shvatili i u praksu dosljedno primijenili rije?i Uzvišenog: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro?instvo ?inite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obra?aj im se rije?ima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23–24)

Izvorni ?lanak objavljen je 26. zul-hidžeta 1428., odnosno 4. januara 2008. godine.

Novine Er-Rijad, br. 14 438, elektronsko izdanje.

www.alriyadh.com

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites