Bi?evan zbog odbijanja visokog polo�aja

Vrijeme u kojem �ivimo najbolji je pokazatelj �ta su sve ljudi spremni da urade kako bi ostvarili neki prolazni dunjalu?ki interes i zadobili odre?enu poziciju i polo�aj. U historijskoj literaturi se navodi da je imam Ebu Hanife izbjegavao zvani?ne pozicije i visoke polo�aje koji su mu nu?eni od tada�njeg vladaju?eg establi�menta. �tavi�e, on je, kako se navodi u nekim izvorima, i umro od posljedica bi?evanja po naredbi tada�njih vlasti koje su od njega tra�ile da se prihvati funkcije vrhovnog sudije (kadi el-kudah), �to je Ebu Hanife uporno odbijao. Ahlak velikana

�

Ta funkcija predstavljala je, nakon halife, najve?u vjersku vlast i titulu tog vremena. Naravno, Ebu Hanife nije odbijao prihvatiti tu funkciju zbog toga �to je on smatrao da je njeno obna�anje nedozvoljeno (haram), jer su neki od njegovih najbli�ih u?enika i saradnika, poput imama Ebu Jusufa (umro 182.h.798.), bili upravo na tom polo�aju. Ebu Hanifina suptilna pobo�nost i njegov prefinjeni takvaluk nisu mu dozvoljavali da preuzme taj visoki i odgovorni polo�aj.
Ilustracije radi, navest ?emo jednu od predaja koje je zabilje�io istaknuti savremeni �erijatskopravni teoreti?ar iz Egipta, �ejh Muhammed Ebu Zehre (umro 1974.), u knjizi posve?enoj �ivotu i djelu imama Ebu Hanife. U toj predaji navodi se da je abbasijski halifa Ebu D�a�fer el-Mensur poku�ao privoliti imama Ebu Hanifu da prihvati funkciju vrhovnog sudije (kadi el-kudah):
�Ebu D�a�fer el-Mensur pozvao je Ebu Hanifu da mu ponudi mjesto vrhovnog sudije (kadi el-kudah). Ebu Hanife je odbio. Zbog takvog ?ina bio je ka�njen po halifinoj naredbi. Stavljen je u zatvor i bi?evan. Ebu Hanife je neprihva?anje te funkcije obrazlo�io time da on nije odgovaraju?a osoba za tu funkciju. Kada ga je halifa Ebu D�a�fer upitao za�to, rekao je: �Vrhovni sudija treba biti tako mo?na i jaka osoba koja ?e mo?i da osudi i tebe, tvoju djecu, tvoje savjetnike i pomaga?e, a ja nisam ta jaka osoba! Ti me poziva� na ne�to �to ja nisam sposoban izvr�avati!� Halifa je na to ljutito rekao: �La�e�!� Ebu Hanifa je na to potpuno smiren odgovorio: �Ako sam ja u pravu - stvarno ne mogu biti vrhovni sudija, a ako si ti u pravu - onda pogotovu ne mogu biti, jer la�ov ne mo�e biti sudija!�

�

Da li je Ebu Hanife preferirao kijas i razum nad hadisima?

Na ra?un Ebu Hanife iznesene su brojne pohvale, ali i kritike. Mnoge od tih kritika potekle su od zavidnika punih zlobe, koji su tendenciozno optu�ivali Ebu Hanifu.
Fasciniraju?a je Ebu Hanifina preciznost, blagost i razboritost u nau?nim raspravama koje vodio sa velikim u?enjacima svoga vremena. Tako se u jednom relevantom izvoru koji govori o nastanku i povijesti mezheba u islamu navodi da je Ebu Hanife, jednom prilikom za vrijeme boravka u Medini, imao raspravu sa velikim autoritetom i nau?nikom tog vremena imamom Muhammedom el-Bakirom (umro 114. po Hid�ri).

Naime, Ebu Hanifi su odre?eni krugovi prigovarali da daje prednost analogiji (kijas) nad hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Takve vijesti su dospjele i do imama El-Bakira, koji ga je, susrev�i se s njim u Medini, upitao: �Jesi li ti onaj koji je vjeru mog djeda (aludira na Allahovog Poslanika, s.a.v.s.) i njegove hadise zamijenio kijasom (analogijom)?�
Imam Ebu Hanife je na to smireno uzvratio: �Hajde da sjednemo, pa da malo popri?amo.� Kada su sjeli, nastavio je: �Ja ?u te pitati tri pitanja, pa kada mi na njih odgovori�, onda ti sam prosudi da li je ta?no ono za �to me okrivljuju. Molim te, odgovori mi: ko je slabiji, mu�karac ili �ena?�
��ena�, odgovorio je imam Muhammed el-Bakir.
�A koliki je udio �ene prilikom raspodjele nasljedstva?�, pitao je dalje Ebu Hanife.
�Mu�karcu pripada duplo vi�e nego �eni�, uzvratio je imam El-Bakir.
�E, vidi��, kazao je Ebu Hanife, �to �to si sada rekao, to isto je kazao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvoga djeda kijasom (analogijom), onda bi, po kijasu, trebalo da �eni pripadne duplo vi�e nego mu�karcu, jer je ona slabija.�
Potom je Ebu Hanife nastavio: �Ka�i mi �ta je vrednije: namaz ili post?� Imam El-Bakir je odgovorio: �Namaz je vredniji.� Ebu Hanife na to re?e: �To isto je rekao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja, kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvog djeda kijasom, onda bi, po kijasu, �ena trebala da, kada se o?isti od mjese?nog pranja, naklanja namaze koji su joj pro�li za vrijeme hajza, a ne da napo�?uje dane koje nije postila.�
Nakon toga Ebu Hanife upita: ��ta je ve?i ned�aset (ne?isto?a): mokra?a ili sperma?�
�Mokra?a�, spremno odgovori imam El-Bakir.
�E, ako je tako�, odvrati Ebu Hanife, �onda bih ja, da sam htio da mijenjam vjeru tvoga djeda, s.a.v.s, tra�io da se kupa nakon mokrenja, a abdesti nakon izbacivanja sperme. Me?utim, ja tra�im uto?i�te kod Allaha od toga da mijenjam vjeru tvoga djeda kijasom�. Nakon tih rije?i imam Muhammed el-Bakir ustade, zagrli Ebu Hanifu, poljubi ga i ukaza mu posebnu po?ast.�

�

Ebu Hanife kao muhaddis

O Ebu Hanifi i hanefijskom mezhebu napisane su brojne studije i knjige. Najvi�e ih je na arpskom jeziku, a znatan broj je napisan i na drugim jezicima, naro?ito turskom i urdu. Na na�em jeziku nema mnogo knjiga o ovom velikanu. Profesor �efik Kurdi? je ranije objavio dvije knjige o imamu Ebu Hanifi i njegovom mezhebu: Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu (do�ivjela nekoliko izdanja) i Ramazan i teravih namaz u svjetlu hanefijskog mezheba. Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti je tre?a po redu iz pera ovog cijenjenog bosanskog alima i daije.

U ovoj knjizi, koja se pojavila krajem pro�le godine, Kurdi? nakon izno�enja kra?ih crtica iz biografije ovog velikana pi�e o Ebu Hanifi kao muhaddisu gdje prvo iznosi prigovore koje protivnici upu?uju na ra?un imama Ebu Hanife. Potom slijedi nau?na analiza i pobijanje tih prigovora koji nisu osnovani jer je imam Ebu Hanife, r.a., je bio veoma dobro upu?en u poznavanje hadisa Allahovog Poslanika i o tome postoje brojni dokazi. Jedan od tih dokaza je zbirka hadisa poznata pod imenom Musned Ebu Hanife, u kojoj su navedeni hadisi sa senedima (lancima prenosilaca) koji dose�u do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hanifini senedi nisu duga?ki s obzirom na ?injenicu da je on �ivio u prvom i drugom stolje?u po Hid�ri.
Me?u dokaze treba ubrojati i svjedo?enja velikana hadiske znanosti poput Ibn �Abdulberra, Es-Sujutija i dr., koji su odali priznanje Ebu Hanifi kao dobrom poznavaocu hadisa i hadiskih znanosti.

Ispravno je re?i da Ebu Hanife ne samo da je bio dobar poznavalac hadisa ve? se smatra i jednim od kriti?ara prenosilaca tradicije koji imaju posebno jake kriterije. Imaju?i u vidu velika previranja i politi?ke nestabilnosti tog vremena (Ebu Hanife je �ivio u dvije islamske dr�ave, Umejevi?koj koja je 132. godine po Hid�ri do�ivjela potpuni krah i nestajanje i bila zamijenjena Abbasijskom dr�avom), sasvim je razumljiva Ebu Hanifina vanredna opreznost prilikom primanja hadisa koji se koriste za argumentiranje �erijatskopravnih propisa i odredbi. Dr. Kurdi? u ovoj knjizi sa�eto iznosi kriterije imama Ebu Hanife prilikom primanja i preno�enja hadisa, �to trebaju imati u vidu svi oni koji stavljaju imamu Ebu Hanifi odre?ene prigovore i primjedbe kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Zato ova knjiga dolazi kao dobar odgovor onima koji i kod nas, i to ve? du�i period, poku�avaju proturiti vijesti o tobo�njoj Ebu Hanifinoj neupu?enosti i slabom poznavanju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s, �to je Kurdi? nau?no i argumentovano opovrgao.

Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti dobro ?e do?i svima: i onima koji optu�uju Ebu Hanifu da je slabo koristio hadise � da bi korigovali svoja pogre�na shvatanja, ali i onima koji u hanefijski mezheb �ele staviti sve i sva�ta. Ponekad se dobije dojam da odre?eni krugovi na na�im postorima mezheb imama Ebu Hanife tretiraju kao vre?u u koju se poku�ava staviti i ono �to je polu?ila vi�estoljetna tradicija �ivljenja muslimana na ovim nemirnim prostorima a �to nema veze ne samo samo sa hanefijskim mezhebom ve? sa islamom uop?e. Naravno, takva shvatanja treba korigovati i ne pripisivati hanefijskom mezhebu (odnosno islamu) ono �to mu ne pripada. Muslimani ovih prostora trebaju ujediniti sve snage i ne baviti se trivijalnim pitanjima u vremenu kada je njihov opstanak i dalje u opasnosti, pogotovo ako se imaju u vidu sva ova balkanska previranja i neizvjesnosti.
Zbog svega navedenog smatram da je publikovanje Kurdi?eve knjige o imamu Ebu Hanifi kao muhaddisu veoma korisno i zato je najtoplije preporu?ujem na�oj ?itala?koj javnosti.

dr. Safvet Halilovi?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites