LAST_UPDATED2
Dovukli su ga u predvecerje na volovskim kolima. Na sebi je imao vojnicko odijelo koje je bilo umazano krvlju. Na nekim mjestima je bila izmijeana sa blatom, a na nekima je krv, blistavo crvena, jo uvijek bila svjea Nije prolo moda ni par sati otkako se sve to desilo Svi su nijemo stajali oko tijela mrtvog ehida, oko njihovog voljenog Ahmeda. Stajali i cutali. Znali su da neko mora obavijestiti njegovu mladu suprugu da je Ahmed poginuo. Niko se nije usudjivao pokucati na vrata
Tiina je stezala svojim kocatim akama sve oko njih, bilo je tako tiho da se cak ni vrapci nisu culi Odjednom zakripae vrata i kroz njih izviri jedna mala kutrava glavica. Bila je to Samira, Ahmedova kcerkica. Nije imala ni tri godine, ali je dobro znala ta se deava. Najvie je pamtila babino dugo izbivanje od kuce, pa je stalno pitala svoju mamu kada ce im babo doci. Cim je ugledala vojnike, zapita ih: "A gdje je moj babo?"
Pitanje odjeknu poput zvuka ispaljene granate naruavajuci ovu muklu tiinu Niko nita ne odgovori. Zacuvi da se neto deava, vrata se irom otvorie i na njima se pojavi Amela. Gledala je po prisutnima traeci medu njima svog Ahmeda, ali ga ne ugleda. Pritrca kolima molecI Allaha da ne bude u njima njen Ahmed. Cim ugleda njegovo lice, vrisnu bolno i poce da jeca ...
Suze su tekle same od sebe, leala je na njegovim grudima gorko jecajuci. "Mama, mama, ta je bilo, to place" - zapita je Samira dok joj je prilazila". Mama, zato babo tu lei, ta mu je to na odijelu?"
Samira se pribi uz majku pa poce i ona plakati.
"Amela", zovnu je neko od prisutnih", hocemo li ga ostaviti kod tebe dok mu sutra ne klanjamo denazu.
Pitanje kao da je dolazilo iz neke daljine, jedva je shvatila ta je pitaju, samo je nijemo klimnula glavom u znak odobravanja. Uzee ga sa sobom i unesoe u kucu. Amela je ila za njima pognute glave briuci suze sa lica, ali ko moe to more da zaustavi. Samira se pribila uz majku, oci su joj bile crvene i iz njih su tekle nevine djecije suze.
Poloili su ga na veliki kuhinjski sto. Lijeva noga mu je bila slomljena pa je onako beivotno visila padajuci sa stola. Noc se sputala blago i polahko uvlaceci se u Amelinu sobu, pritiskajuci njeno mlado i bolno srce.
A zaista je bilo bolno. Jer, evo vec due vrijeme, spopadaju je bolovi na srcu, ali je samo odmahivala rukom misleci da ce to proci, medutim, taj je bol sada bio jo jaci. Sjedila je u uglu sobe i promatrala to beivotno tijelo u kojem je, do prije koji sat, bujao ivot, radale se nade i ideje i koje se kretalo, smijalo, pricalo, milovalo, a sada samo mrtvo i nepomicno lei.
"Nije me bilo nimalo strah, " rece ona", a i to ce me biti, pa to je moj mu s kim sam dijelila i dobro i zlo. Kad mi nije nikada naudio dok je bio iv, zato bi sada kada je mrtav. O, moj Boe, kako je teko navici se i reci da je rahmetli."
Prila je svom Ahmedu i pocela mu brisati krv sa lica, ucini joj se kao da ce te njegove usne neto reci, da ce se pomaci, da ce dozvati: "Amela, Amela", kako li su samo te rijeci bile slatke. A i te njegove oci iz kojih je donedavno uvijek neto tajanstveno iskrilo, sada su ugaene i beivotne. Primakla se i poljubila ga, ba kao nekada. Nije je bilo stid, jer, ipak, on je bio njen, a molice Allaha da ih ponovo spoji u Dennetu Ja Rabbi, ti nas ucini od denetlija, a mene ucini princezom svih hurija, ja Rabbi Ti sve cuje i Ti sve vidi, pa primi ovu moju molbu. Amin."
Gledala je u njega, dodirivala ga, privijala njegovu glavu uza se, ljubila je, brisala sa nje krv i blato, a kao da je svo vrijeme icekivala da progovori, da se podigne, da ustane, ali njen ehid leao je nepomican, dostojanstven i lijep, kako samo ehidi mogu biti. Jo cu makar ovu noc biti sa njim, jo ove noci ce biti moj, a poslije neka mi ga hurije cuvaju dok ja ne dodem."
Uzela mu je nogu i lijepo je namjestila da izgleda kao da je citava i zdrava. Primace mu se jo blie i lee pored njega. Neko bi pomislio da je poludjela, ali niko ne moe da osjeti ono to je osjecala, njena ljubav prema njemu je bila velika. Na momente joj je na um padalo da se i sama ubije, da to prije bude sa njim, ali, ako se ubije, teko da ce vidjeti Dennet, a to znaci da ce izgubiti zauvijek svog Ahmeda.
Citala je u Kur'anu da su ehidi ivi, da im Allah alje svoju nafaku, u dubini svoje due osjecala je istinitost tih rijeci. Zna samo jedno da mora da ivi dok se ne preseli na bolji svijet". Moram da ivim i othranim ono jadno malo siroce koje moda nije ni shvatilo da joj je babo preselio na Ahiret, o moj Allahu, olakaj, a ne oteaj, jer ako sada ne umrem od ovog silnog bola koji me razdire, onda cu stvarno dugo da ivim.
Citavu noc nije ni oka sklopila. Ahmed je bio tu. Pred ocima je imala njegov nasmijani lik, prisjecala se njihovog vjencanja. Cinilo se da niko nije bio sretniji od nje tog momenta. ivot im je bio tako lijep, a jo kada je mala Samira svojim bistrim krupnim okicama ugledala ovaj svijet, sreci nije bilo kraja. Svaka slika se poput noa zarivala u njeno srce kidajuci ga dio po dio. Svaka pomisao o njemu bi izazivala bol, suze su tekle same od sebe, grudi su bile pune tjeskobe, disala je tekim uzdisajima, sve je boljelo, pa cak i ova kuca i ovi zidovi sve je podsjecalo na Ahmeda.
Leeci uz svog Ahmeda tako je i docekala jutro. Narod je poceo da dolazi izraavajuci svoju alost. Svi su je tjeili da bude strpljiva, da se nada Allahovoj nagradi, da se pobrine za svoju malu Samiru, koja je sve to promatrala iz ugla sobe dok joj se na licu odraavao osjecaj tuge. Izgleda da je i ona shvatila da babo vie nece doci i zagrliti je kao nekada i postaviti na krilo pitajuci je da li je jo koju suru naucila. Ah, kako li je samo bio topao taj zagrljaj. Kao da i sada osjeca te njene i tople babine ruke kako je cekaju po kosi Suze su klizile niz to malo sicuno lice kao kapljice kie kada klize po staklu. Znala je Samira da se ovim oprata od svog voljenog babe.
"Ja Rabbi, Ti nam oprosti nae grijehe, smiluj nam se i blago nas uvedi u svoj obecani Dennet. Amin!"
***
Drago braco i cjenjene sestre, ovakvi dogadjaji su se ne tako davno desavali u nasoj BiH, a ovih dana je to svakodnevnica kod muslimana Gaze u Palestini, stoga sjetimo ih se u nasim dovama.
< « |
---|