U to vrijeme bio sam predava? u halki Kur'ana u obližnjoj džamiji. Tog mladi?a sam vi?ao poslije akšama i moglo se pretpostaviti da je imao petnaestak godina. Držao bi svoje džepno izdanje Kur'ana, sjedio sam i u?io ga, ali, zapravo, nije u?io nego se trudio da to tako izgleda. Povremeno bi bacao stidljivi pogled ka nama znatiželjno motrivši šta radimo, a ponekad bi se trudio i ?uti o ?emu govorimo. Kada bi nam se pogledi slu?ajno susreli, on bi se brzo okrenuo pravivši se da nije ni imao namjeru gledati u nas.

Kur'anska družina

Dani su prolazili a mladi? je sjedio na istom mjestu i "u?io" iz svog mushafa. Kona?no, jedne ve?eri nakon jacije odlu?io sam mu pri?i: "Es-selamu alejkum! Ja sam Selman. Vodim halku Kur'ana u džamiji", rekao sam. "Ja sam Halid", odgovorio je mladi? tako brzo kao da je dugo vremena ?ekao da podijelimo tu informaciju. "Šta studiraš, Halide?", upitao sam. "Engleski, ali jako volim Kur'an", rekao je kao da se pravda. "Jesi li slobodan poslije akšama? Bilo bi nam drago da se pridružiš našoj halki", rekao sam mu prigušenim glasom.

  "Sta?

Kur'an? Vaša halka? Pa da. Do?i ?u", odgovori mladi? ?ije se lice naglo ozari.

Te no?i sam mislio samo o njemu i izrazu njegovog lica kada je ?uo moju po nudu. San mi naprosto nije htio na o?i. Pokušavao sam dose?i do zna?enja njcgovog odgovora, ali badava.Glavom su mi se motali stihovi: "Vrijeme ?e tajnu otkriti, istina ?e nenadano bahnuti." Vremenom je Halid postao redovan ?lan naše halke  sa vrlo  energi?nim pristupom i jako dobrom memorijom. Brzo se sprijateljio i postao omiIjen   medu   nama.   Teško ste  ga  mogli  vidjeti  bez Kur'ana u rukama, a namaz je obavljao uglavnom u prvom saffu. Sve je kod tog mladi?a bilo na svom mjestu izuzev toga što mu se ponekad bilo jako teško skoncentrirati. Bilo je perioda kada bi njegov skamenjeni pogled odisao krupnim mislima koje bi mu se motale po glavi.

Tada bismo svi bili svjesni toga da je njegovo tijelo s nama, a da mu je duša otplovila u neki sasvim drugi svijet. Ponekad bih ga upozorio, ali sve što je bio u stanju kazati je to da priznaje da je mislima negdje odlutao. Jedne ve?eri nakon zajedni?ke halke otišao sam sa njim do morske obale nadaju?i se kako bi kona?no njegova velika tajna mogla iza?i na vidjelo i osloboditi ga tegobe i boli koju je osje?ao. Stajali smo na obali i posmatrali valove. Mjesec je bio pun. ?udan prizor. Tminu mora i no?i dijelila je tek mjese?eva svjetlost. Obojica smo stajali šute?i. I onda se desilo.

 Kao da je mladi? pritisnuo neko dugme te se sve raspalo i sru?ilo na zemlju. Odlu?io sam ne prekidati Halidovo emocionalno oslobodenje nadaju?i se da ?e mu suze pomo?i da se donekle ispuše i riješi stresa. Nakon nekoliko momenata promucao je kroz suze: "Ja volim sve vas... Volim Kur'an... i one koji ga u?e. Volim svakog ?estitog brata. Ali, moj otac.moj otac..." "Tvoj otac? Sta je sa njim, Halide?" "Stalno mi govori da se ne družim s vama. Boji se. Mrzi vas i nastoji me ubijediti da vas i ja trebam mrziti. Koristi svaku priliku koja mu se ukaže da mi to dokaže pri?aju?i kojekakve pri?e i bajke. Ali, kada sam vas ugledao u halki kako u?ite Kur'an, osjetio sam nešto posebno. Vidio sam svjetlost na vašim licima, odje?i i rije?ima.

 Cak i kada biste šutjeli, vidio sam nekakvu svjetlost na vama. Ne vjerujem o?evim bajkama pa sam zato i dolazio poslije akšama i pretvarao se da sam dio vašeg društva ne bih li donekle s vama uživao u djeli?u svjetlosti.

 Ja... sje?am se kada ste mi pristupili poslije jacije. Taj trenutak sam tako dugo ?ekao. Kada sam po?eo dolaziti na ?asove, moja duša je ušla u svijet ljepote u kome su i vaše duše. Ušao sam u halku i bio uporan. Skoro da nisam ni spavao, a moje no?i i dani bili su Kur'an.

Tajna morske obale

Otac je primijetio promjenu na meni. Saznao je da sam se pridružio halki i da se družim sa 'teroristima'. I, onda, jedne mra?ne no?i... ?ekali smo da otac do?e ku?i iz kafi?a u koji je ritualno išao, kako bismo zajedno ve?erali. Ušao je namrgoden ljutito mlatnuvši vratima. Sjedili smo za kuhinjskim stolom. Nad nas se nadvila uobi?ajena tišina jer smo se svi bojali govoriti u njegovom prisustvu. Tišinu je prekinuo on, viknuvši: 'Cuo sam da se družiš sa fundamentalistima!' Pocrvenio sam. Jezik mi se zapetljao. Imao sam kazati bezbroj rije?i, ali on nije ni ?ekao da mu odgovorim. Zgrabio je ?ajnik i zlobno mi ga bacio u lice. Soba  se zavrtjela, a pred licem mi se stvori bezbroj boja. Nisam više znao ni gdje je plafon, zidovi, ni pod. Pao sam. Majka me podigla. Vlažna maramica na ?elu mi tek donekle otkri gdje sam. Otac se izderao na majku: 'Pusti ga ili ?e i tebe isto sna?i!' Istrgnuo sam se iz maj?inog zagrljaja i potr?ao prema svojoj sobi. Slijedio me je kroz hodnik obasipaju?i me najpogrdnijim psovkama. Nije bilo dana a da me na neki na?in nije zlostavljao.

 Psovke, udarci, bacanje na mene bilo ?ega što mu se nade pri ruci... Tijelo mi je drhtalo od straha i poprimilo razli?ite boje. Mrzio sam ga." Mladi? je nastavio svoju ispovijest, a ja sam i dalje šutio. "Dok smo jedne no?i ve?erali, on mi re?e: 'Ustani! Ne?eš s nama jesti!' Prije negoli sam uspio ustati, udario me je u leda tako jako da sam pao na posude.

 Dok sam tako ležao, zamišljao sam da sam ve?i od njega i da mu mogu uzvratiti udarac. 'Jednog dana ?eš mi platiti za sve. I ja ?u tebe istu?i kao što ti mene tu?eš i vikat ?u na tebe kao što i ti radiš. I ja ?u porasti i postati snažan, a ti ?eš ostarjeti i oronuti. A onda... onda ?u se prema tebi odnositi kao i ti sada prema meni...', mislio sam u sebi.

Nakon toga sam otišao od ku?e. Nije bilo važno gdje, nego sam jednostavno otišao. Smiraj sam pronašao na ovoj obali koja mi je pomogla da odagnam nagomilanu tugu. Imao sam svoje džepno izdanje Kur'ana te sam ga po?eo u?iti sve dok me pla? nije potpuno obuzeo." Tada se niz njegov obraz skotrljaše suze koje su na mjese?ini blistale poput bisera pod svjetloš?u lampe. Nisam mogao re?i ništa. Mladi?eva pri?a me zanijemila. Da li me ova zvijer od oca, koja ne zna ništa o milosti, trebala prestraviti? Ili, da li bih trebao biti zadivljen strpljenjem ovog mladog insana koga je Allah uputio i nadannuo vjerom?

Ili, da li bih trebao biti šokiran obojicom, odnosno njihovim odnosom koji se pretvorio u odnos lava i tigra ili vuka i lisice? Uzeo sam ga za ruku i obrisao mu suze. Molio sam se za njega i pokušao ga uvjeriti da i dalje treba ostati poslušan svome ocu.

Neugodnosti na putu istine

Tražio sam od njega da se strpi te da zna da nije sam. Uz to sam mu obe?ao da ?u se sastati sa njegovim ocem, porazgovarati s njim i pokušati u njemu probuditi usnulu milost. Taj doga?aj mi je nakon toga stalno bio u mislima. Razmišljao sam kako pristupiti njegovom rješavanju. Kako razgovarati sa Halidovim ocem? Da li ?u biti uvjerljiv? Da li da, kao i obi?no, budem direktan i jednostavno pokucam na vrata. Kona?no sam se odvažio, skovao plan i odlu?io da se su?eljavanje... sastanak... sa Halidovim ocem desi tog dana u pet sati. Krenuo sam ka Halidovoj ku?i pun ideja i pitanja koja sam imao u džepu. Pozvonio sam. Prsti mi zadrhtaše, a u koljenima osjetih neku nelagodu.

 Vrata su se otvorila. To je bio on. Stajao je sastavljenih usana, a na venama mu se o?itavao bijes. Pokušao sam po?eti sa u?tivim osmijehom. Možda ?e to donekle smekšati situaciju prije negoli potekne razgovor. On me uzeo za kragnu i povukao k sebi: "Jesi li ti onaj fundamentalista što Halida u?i Kur'anu u džamiji?" "Pa... da... jesam." "Tako mi Boga, vidim li te još jednom sa njim, slomit ?u ti noge. Halid više ne?e dolaziti u tu tvoju halku." Potom je sabrao svu pljuva?ku po svojim ustima i sru?io mi je u lice te zalupio vratima. Izvadio sam maramicu iz džepa, obrisao sa lica ono ?ime me po?astio te krenuo nazad niz stepenice tješe?i se time da je Allahov PosJanik, sallahu alejhi ve sellem., preživljavao i gore neugodnosti. Nazivali su ga lažovom, psovali mu, ga?ali ga kamenjem i podmetali mu trnje od koga bi mu stopala krvarila. Izbili su mu zub, na leda mu prosipali izmet i istjerali ga iz Mekke.

Prolazili su dani i mjeseci a Halidu nije bilo ni traga. Otac mu je zabranio da izlazi iz ku?e ?ak i na džumu. Zabranio je i nama da ga vidamo. Molili smo se za njega. Vremenom smo ga i zabo-ravili. Nakon toga prošlo je nekoliko godina.

Zakašnjela roditeljska briga

Jedne ve?eri nakon jacije neko mi je prišao i stavio ruku na moje rame. Istu onu ruku koja me je š?epala prije nekoliko godina. Isto ono lice, iste bore, ista usta koja me po?astiše onim što nisam zaslužio. Ali, nešto se promijenilo. Onaj divlja?ki izgled lica nekako je druga?iji. Jarke vene su splasnule i utihle. Tijelo mu je bilo iznureno od boli i onemo?alo od tuge. "Kako si?", upitao sam ga poljubivši mu ?elo i izrazivši mu dobrodošlicu. Otišli smo do ?oška džamije. Pao mi je u krilo i po?eo žestoko plakati.

 Nikad nisam ni pomislio da takav lav može spasti na nivo obi?nog ma?eta. "Pri?aj! Šta nije u redu? Kako je Halid?" "Halid!" To ime bilo je poput strijele koja mu se zariva u srce i polahko ga kida. Glava mu je klonula. "Halid više nije onaj mladi? koga si poznavao. Halid više nije plemenit i tih de?ko. Nakon što je napustio halku, sprijateljio se sa lošim društvom. Uhvatili su ga u periodu u kome mladi ljudi žele napustiti ku?u.

Po?eo je sa cigaretama pa sam mu psovao i tukao ga. Vremenom je oja?ao pa mu je tijelo sviklo na batine, a uši oglušile na psovke i pogrdne rije?i. Brzo je rastao. Po?eo je ostajati napolju po cijelu no?, a ku?i bi dolazio tek pred zoru. Izba?en je iz škole. Znao bi se vratiti kasno u no? pricajuci potpuno nerazumljive stvari. Lice bi mu izgledalo beznadežno, jezik zapleten, a ruke drhtave. To jako, puna?no i nježno tijelo po?elo je kopniti. Ostala je samo prazna figura. Cisto i zacakljeno lice se promijenilo. Pjena zablude i grijeha sve više se lijepila za njega. Njegove stidljive i jednostavne o?i su se promijenile. Sada su dobile nekakvu crvenu boju, a on, šta god bi pogledao ili dotakao, doživljavao bi to kao neku vrstu kazne.

Grubost i nepoštivanje zamijenili su mu stid i bojažljivost koje je nekada imao. Mlado, nježno srce je nestalo. Umjesto njega, sada u prsima ima nešto tvrdo poput kamena, ako ne i tvr?e. Rijetko bi prošao dan bez nekog incidenta. Ili bi mi psovao i vi na mene, ili bi me udario. Zar moj rodeni sin. Otac sam mu a me opet udari." Nakon što je svi ispri?ao, pogledao me je suznim i ma i dodao:  "Molim te, Selman posjeti Halida. Povedi ga sa sobom. Imaš moj blagoslov, a naša vrata ti otvorena. Provedi sa njim neko vrijeme. On tebe voli. Upiši ga u halku  Kur'ana. Mogao bi s vama i?i i izlete. Ja se ne protivim. Naprotiv voljan sam mu dopustiti da živi kod tebe. Najvažnije je, Selmane... naj važnije je da se moj Halid vrati na pravi put.  Molim te.  Ljubit ?u ti ruke, ljubit ?u ti stopala. Molim te preklinjem te..." Srušio se mole? preklinju?i. Pustio sam ga da zavr ši. Kada se primirio, rekao sam mu "Uprkos svemu što je bilo, ja ?u pokušati. Brate, sam si ovo posijao. Ovo je tvoja žetva."

 izvor:SAFF

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites