Zahvala Uzvišenom Allahu, dželle še'nuh, koji izvodi vjernike iz tmina na svjetlo. Jednom i Jedinom, Gospodaru svih svjetova, koji je mnogo milostiv i mnogo prašta i ?ija kazna od nasilnika nije daleko. Salavat i selam neka su na Njegovog najodabranijeg i najvrijednijeg poslanika, Muhammeda, njegovu ?asnu i ?ednu porodicu, plemenite i vjerne ashabe i sve iskrene slijedbenike.

Znajte, dragi brate i cijenjena sestro u islamu, da je Uzvišeni Allah, Gospodar svih svjetova, stvorio ljude i džine samo iz jednog plemenitog cilja, a to je da budu Njegovi robovi. Tj. da Mu se pokoravaju u Njegovim naredbama i da se klone Njegovih zabrana. Zato je Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, slao poslanike i spuštao knjige kako bi ljudima detaljno pojasnio put koji vodi ka Njegovom oprostu i vje?nom uživanju u džennetu i puteve koji vode ka Njegovoj srdžbi i propasti na dunjaluku i ahiretu.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: "Od Mene ?e vam uputstvo dolaziti, i oni koji uputstvo moje budu slijedili – ni?ega se ne?e bojati i ni za ?im ne?e tugovati. A onima koji ne budu vjerovali i knjige Naše budu poricali – bi?e stanovnici džehennema; u njemu ?e vje?no ostati." (Prijevod zna?enja; El-Bekare, 38-39).

Od puteva koji izazivaju Allahovu srdžbu i prizivaju propast je dolazak u bilo kakav kontakt sa sihrom i sihirbazima. Uzvišeni Allah, dželle še'nuh, najstrožije je zabranio bavljenje sihrom i traženje ikakve pomo?i od sihrbaza, koji su Njegovi jasni i ostvoreni neprijatelji, zato što je šteta prouzrokovana tim odvratnim djelom neprocjenjiva.

Sihr je svaki tajni i nepoznati vid lje?enja ili izazivanja bolesti putem izu?avanja, ?aranja, zapisa, trava i sl. što koristi sihirbaz kako bi na tajnovit na?in pomogao ili naudio odre?enoj osobi. Tako?er, u sihr ulazi i svaki vid magije koja izokre?e stvarnost u o?ima ljudi.

Sihirbaz je onaj koji se bavi sihrom i pravi ga putem saradnje sa šejtanima i pokvarenim džinima, koji mu se pokoravaju i pomažu, ali za uzvrat od njega traže da ?ini neka odvratna i Allahu mrska djela; kao ?injenje sedžde šejtanima, ili bacanje Mushafa u izmet, ili psovanje Allaha, azze ve dželle, i sl.

Neki od znakova pomo?u kojih se mogu prepoznati sihirbazi su:

1.) pisanje talismana, hamajlija, zapisa i sl.,

2.) pita bolesnika o njegovom imenu, imenu njegovog oca ili majke i sl.,

3.) daje bolesniku odre?ene stvari da ih zakopa, odnese na odre?eno mjesto i sl.,

4.) izgovara nerazgovjetne rije?i, brzo i nejasno govori, govori nepoznatim jezikom i sl.,

5.) daje bolesniku odre?ene listove, talismane, preparate i sl. da ih spali i nakada se njihovim dimom,

6.) daje bolesniku krv da se njome maže i sl.,

7.) neurednost, ne?isto?a, odvratan miris, izopa?enost u licu, tama u o?ima i td.

Pravljenje, izu?avanje, podu?avanje i svaki drugi vid bavljenja sihrom je najstrožije zabranjen u islamu i u svim predhodnim nebeskim objavama, koje su derogirane, a na to upu?uje i zdrav razum, kojim je Allah, azze ve dželle, nadario ?ovjeka.

Uzvišeni, dželle še'nuh, rekao je: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici u?e?i ljude sihru i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojice nisu nikoga u?ili dok mu ne bi rekli: 'Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!' I ljudi su od njih dvojice u?ili kako ?e muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. U?ili su ono što ?e im nauditi i od ?ega nikakve koristi ne?e imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada ne?e nikakve sre?e na onom svijetu imati. A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali!" (Prijevod zna?enja, El-Bekare, 102).

Sihr i sihrbaz su osu?eni na totalnu propast, na dunjaluku i ahiretu, i ne?e uspjeti gdje god bili. Uzvišeni Allah, azze ve dželle, na to jasno ukazuje na nekoliko mjesta u Kur'anu.

Allah, dželle še'nuh, rekao je: "I kad sihirbazi do?oše, Musa im re?e: 'Bacite što imate da bacite!' I kad oni baciše, Musa uzviknu: 'Ono što ste priredili je sihr! Allah ?e ga uništiti, jer Allah ne dopušta da djelo pokvaranjaka uspije.' Allah ?e svojim rije?ima istinu utvrditi, makar što ?e to nevjernicima krivo biti!'" (Prijevod zna?enja, Junus, 80-82).

I rekao je: "'Doista, ono što su oni napravili, je samo varka sihirbaza, a sihrbaz ne?e, ma gdje došao, uspjeti.'" (Prijevod zna?enja, Ta-Ha, 69).

Svaki vid bavljenja sihrom, bilo da ga ?ini, ili podu?ava, ili da je zadovoljan njime, je jasno nevjerstvo u Uzvišenog Allaha, dželle dželaluh, i o?ito otpadništvo od vjere islama, kao što se da zaklju?iti iz predhodno spomenutih ajeta.

Isti propis važi i za sve vrste gatara, vra?ara, proricatelja sudbine i njima sli?nih, koji putem džina, šejtana, zvjezda i odre?enih prirodnih pojava obavještavaju o budu?nosti, sudbini, izgubljenim stvarima i sl.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: "Reci: 'Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što ?e se dogoditi'; i oni ne znaju kada ?e oživljeni biti." (Prijevod zna?enja, En-Neml, 65).

Onaj koji odlazi kod sihirbaza, vra?ara, gatara i obra?a im se za pomo? po?inio je veliki grijeh prema Uzvišenom Allahu i od takvog se namaz ne prima ?etrdeset dana i no?i. Ista kazna sljeduje i one koji ?itaju horoskope i prate TV-emisije koje se bave proricanjem sudbine.

Safija, radijallahu anha, prenosi od nekih supruga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je on rekao: "Ko ode proricatelju i pita ga o ne?emu, namaz mu se ne?e primiti ?etrdeset dana." Hadis je zabilježio imam Muslim (2230).

Ovaj propis je, naravno, za onog koji ne povjeruje u ono što kazuju ovi pokvarenjaci. Ako se desi da im povjeruje i potvrdi ono što oni prori?u takav je po?inio još ve?i grijeh i zanevjerovao u sve što je objavljeno Allahovom Poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Ko ode proricatelju ili gataru i povjeruje u ono što mu kaže, taj je zanevjerovao u ono što je objavljeno Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem." Hadis su zabilježili Ahmed (9356), Hakim (15), Bejheki (8/135) i drugi s vjerodostojnim lancem prenosilaca, a u predaji kod Bezzara (1873), Ebu Ja'le (5408) i drugih stoji da je Ibn Med'ud, radijallahu anhu, rekao: "Ko ode gataru ili sihirbazu..."

Šerijatski propis za sihirbaze, vra?are, gatare i proricatelje je da se smrtno kazne radi opasnosti koja vreba od njih po društvo i pojedince. Zato je obaveza na muslimanskim vladarima, koji posjeduju pravo primjene smrtne kazne, i svim drugim vladarima, koji imaju razuma, da pristupe primjeni ovog univerzalnog propisa jer je u njemu korist za cjelokupno ?ovje?anstvo, ne gledaju?i na vjersku i drugu pripadnost.

Vjerodostojno se prenosi od pravednog halife Omera, Hafse i Džunduba, radijallahu anhum, da su naredili da se ubiju sihirbazi. U predajama se ne spominje da se tome suprostavio iko od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što jasno upu?uje da su bili složni na ispravnosti tog propisa.

Onome, koji je iskušan nekim od ovih gnusnih pojava, poru?ujemo da se što prije pokaje Uzvišenom Allahu, dželle še'nuh, i od Njega zatraži oprosta prije nego što bude kasno. Neka pothitno prekine svaki kontakt sa šejtanima i džinima i neka uništi sve što je u mogu?nost od sihra. Ako se desi da mu radi toga naude šejtani, džini ili neko drugi, neka se osloni na Allaha, azze ve dželle, i neka mu uzor budu sihirbazi prokletog faraona.

Uzvišeni, govore?i o njima, kaže: "I Mi naredismo Musau: 'Baci štap svoj!' – i on odjednom proguta sve ono ?ime su oni bili obmanu izveli. I tako istina na vidjelo izbi i pokaza se da je bilo lažno ono što su oni priredili, i tu oni bijahu pobje?eni i ostadoše poniženi, a sihirbazi se licem na tle baciše. 'Mi vjerujemo u Gospodara svjetova' - povikaše, 'Gospodara Musaova i Harunova!' 'Zar da mu povjerujete prije nego što vam ja dozvolim!' – viknu faraon. – 'Ovo je, uistinu, smicalica koju ste u gradu smislili da biste iz njega stanovnike njegove izveli. Zapamti?ete vi! Izosjeca?u vam, sigurno, ruke vaše i noge vaše unakrst, a onda ?e vas sve razapeti!' A oni rekoše: 'Mi ?emo se, doista, Gospodaru našem vratiti! Ti nam zamjeraš samo to što smo u dokaze Gospodara našeg povjerovali kada su nam oni došli. Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i da kao vjernici umremo!'" (Prijevod zna?enja, El-E'araf, 117-126).

Lijek je obaveza tražiti u propisanim i dozvoljenim stvarima, a ne u onome ?ija je šteta, bez imalo sumnje, mnogo ve?a nego prividna korist. Onome, koji bude iskušan nekom od duševnih ili fizi?kih bolesti, propisano je da se lije?i sljede?im stopama:

1.) da ?vrsto vjeruje da su svaka bolest i lijek od Uzvišenog Allaha, azze ve dželle,

2.) da moli Allaha, dželle še'nuh, za ozdravljenje,

3.) da se lije?i Kur'anom i ispravnim - vjerodostojnim dovama,

4.) da traži lijeka u nekim od dozvoljenih uzroka; kao odlazak pouzdanom doktoru, korištenje provjerenih medikamenata i sl.

Allah, azze ve dželle, rekao je: "Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo pove?ava propast." (Prijevod zna?enja, El-Isra, 82).

 

Napisao: Amir Smaji?, prof.

27.05.1432 h.g., Medina

< «		» >