„… Kada u?e, u?init ?e mu se da se Džennet napunio. Pomislit ?e da u Džennetu više nema mjesta za njega, da su ga popunili narodi koji su ga pretekli, da su svi džennetski dvorci ve? zauzeti, da su se sve hurije ve? poudale, pa ?e re?i: ‘Gospodaru moj, šta sad kad su ve? svi nastanili svoje dvore i uzeli ono što ih je sljedovalo?’ Zatim ?e mu se Uzvišeni Allah obratiti: ‘O sine Ademov, šta te može zadovoljiti od Mene? Je li ti dovoljno da imaš onoliko koliko je imao kralj od dunjalu?kih kraljeva?’ ‘Kralj od kraljeva dunjaluka, pomislit ?e rob’, a zatim ?e re?i: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Allah ?e mu na to re?i: ‘Toliko je tvoje, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko… pet puta…’  Nakon petog puta rob ?e re?i: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Zatim ?e Uzvišeni Allah re?i: ‘Sve je to tvoje i još deset puta toliko… i tvoje je sve što ti duša poželi, i sve što ti se oku svidi.’ Allah, azze ve dželle, zatim ?e re?i: ‘Zaželi robe Moj, zaželi, šta još želiš?’ On ?e tražiti govore?i: ‘Gospodaru moj, ho?u to i to…’ Allah ?e mu re?i: ‘To je tvoje…’ Rob ?e nastaviti: ‘Želim to i to…’ Allah ?e re?i: ‘To je tvoje…’ Rob ?e dalje nastaviti: ‘Želim to i to…’, a Allah ?e re?i: ‘To je tvoje..’ Kada izrekne sve želje (kojih se mogao sjetiti), Allah ?e mu re?i: ‘A zar ne želiš to i to?’”

Oni nestrpljivi za Džennetom imaju svoje tajne koje ne poznaje niko drugi osim njihovog Gospodara, a ovo je samo dio onoga što se saznalo o njima i djeli?i njihovih tajni...

U Sahihu imama Muslima, od Abdullaha ibn Mes‘uda i Mugire ibn Šu’beta, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Musa, alejhis-selam, upitao svoga Gospodara: ‘Gospodaru moj, ko je najmanjeg stepena u Džennetu?’ Allah Uzvišeni obavijestio ga je o ?ovjeku koji ?e posljednji u?i u Džennet. To je ?ovjek koji ?e prelaziti preko Sirata pa ?e malo posrnuti... pa ?e ga malo vatra ope?i, pa kada pre?e preko vatre, okrenut ?e se ka njoj i kazati: ‘Uzvišen neka je Onaj koji me spasio od tebe! Zaista me Allah opskrbio ne?im ?ime nije opskrbio nikog od drevnih naroda niti od onih kasnijih.’ Tada ?e sjesti na ivicu Džehennema, a zaista se spasio od njega. Mislit ?e da nikom od ljudi nije data ve?a nagrada od onoga što je njemu dato.

Pa, on se spasio od Vatre! Sjede?i tako, ugledat ?e drvo koje se visoko vinulo. Kada ga ugleda, re?i ?e: ‘Gospodaru moj, stavi me pod ono drvo da se sakrijem u njegov hlad i napijem vode ispod njega...’ Zatim ?e Allah, tebareke ve te‘ala, re?i: ‘O sine Ademov, ako ti to dadnem, ho?eš li mi više išta tražiti?’ Rob re?e: ‘Ne, moj Gospodaru’, pa ?e obe?ati da osim tog drveta ne?e tražiti ništa više... Allah ?e mu dati to što je tražio i staviti ga u hlad pod ono drvo, znaju?i da je vidio ono zbog ?ega se ne može strpjeti. Sjede?i pod tim drvetom, ugledat ?e drvo koje je bolje od prvog drveta, pa ?e re?i: ‘Gospodaru moj, stavi me pod ono drugo drvo da se sakrijem u njegov hlad i napijem vode ispod njega... A, tako mi Tvoje snage i uzvišenosti, ništa Ti više ne?u tražiti poslije toga...’

Potom ?e Allah, azze ve dželle, re?i: ‘O sine Ademov, a zar mi nisi obe?ao da poslije ovog drveta ne?eš više ništa tražiti?’ ?ovjek odgovori: ‘Gospodaru moj, tako mi Tvoje snage i uzvišenosti, nikada ništa više ne?u tražiti...’ Pa ?e mu Allah dozvoliti da traži i opravdati ga, jer On, tebareke ve te‘ala, zna da je to nešto na ?emu se ?ovjek ne može strpjeti, te mu Allah ispuni i drugu želju: stavio ga je pod drugo, ve?e drvo u ?ijem hladu je boravio i ?iju je vodu pio... Sjede?i tako neko vrijeme, ugledao je tre?e drvo, jos ve?e i još ljepše, koje je bilo pored vrata Dženneta. Ovo drvo je bilo bolje od prva dva. Pokušao se ?ovjek strpiti, ali nije izdržao, te je rekao: ‘Gospodaru moj, stavi me pod ono tre?e drvo da se sakrijem u njegov hlad i napijem vode ispod njega... A, tako mi Tvoje snage i uzvišenosti, ništa Ti više ne?u tražiti poslije toga...’ Na to ?e Allah, azze ve dželle, re?i: ‘O sine Ademov, ne?u te iznevjeriti, ali zar Mi nisi obe?ao da ne?eš više ništa tražiti?’

?ovjek ?e re?i: ‘Jesam, Gospodaru moj, ali još ovo, i ništa Ti više ne?u tražiti. Uzvišeni Allah ?e ga opravdati i dati mu ono što je tražio... Sjest ?e ispod ovog drveta kraj Džennetskih vrata... Sada ve? ?uje glasove stanovnika Dženneta i sve blagodati u kojima uživaju, sre?u, zadovoljstvo... Šutjet ?e onoliko koliko je Allah želio da šuti, a zatim, kad više ne bude mogao izdržati, re?i ?e: ‘Gospodaru, Gospodaru, uvedi me u Džennet!’ Allah, azze ?e dželle, Onaj ?ije su riznice nebesa i Zemlje, re?i ?e mu: ‘O robe Moj, u?i u Džennet!’ Kada u?e, u?init ?e mu se da se Džennet napunio. Pomislit ?e da u Džennetu više nema mjesta za njega, da su ga popunili narodi koji su ga pretekli, da su svi džennetski dvorci ve? zauzeti, da su se sve hurije ve? poudale, pa ?e re?i: ‘Gospodaru moj, šta sad kad su ve? svi nastanili svoje dvore i uzeli ono što ih je sljedovalo?’ Zatim ?e mu se Uzvišeni Allah obratiti: ‘O sine Ademov, šta te može zadovoljiti od Mene? Je li ti dovoljno da imaš onoliko koliko je imao kralj od dunjalu?kih kraljeva?’ ‘Kralj od kraljeva dunjaluka, pomislit ?e rob’, a zatim ?e re?i: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’

Allah ?e mu na to re?i: ‘Toliko je tvoje, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko, i još toliko... pet puta...’  Nakon petog puta rob ?e re?i: ‘Zadovoljan sam, Gospodaru!’ Zatim ?e Uzvišeni Allah re?i: ‘Sve je to tvoje i još deset puta toliko... i tvoje je sve što ti duša poželi, i sve što ti se oku svidi.’ Allah, azze ve dželle, zatim ?e re?i: ‘Zaželi robe Moj, zaželi, šta još želiš?’ On ?e tražiti govore?i: ‘Gospodaru moj, ho?u to i to...’ Allah ?e mu re?i: ‘To je tvoje...’ Rob ?e nastaviti: ‘Želim to i to...’ Allah ?e re?i: ‘To je tvoje...’ Rob ?e dalje nastaviti: ‘Želim to i to...’, a Allah ?e re?i: ‘To je tvoje..’ Kada izrekne sve želje (kojih se mogao sjetiti), Allah ?e mu re?i: ‘A zar ne želiš to i to?’”

Pogledaj, brate moj i sestro, kolika je milost Onoga koji je od milostivih Najmilostiviji! Napominje Svoga roba kakvih još ima blagodati kojih se nije sjetio!

“Svevišnji Allah re?i ?e: ‘A zar ne želiš to i to?’ Rob ?e odgovoriti: ‘Želim, Gospodaru moj.’ Allah ?e re?i: ‘Tvoje je!’ Allah ?e zatim re?i: ‘A zar ne želiš ovo? Traži od Mene to i to...’ Pa ?e mu Allah dati sve što zaželi, a zatim mu dozvoliti da u?e u svoje dvorce i ku?e. Kada u?e, do?i ?e mu njegove dvije supruge hurije govore?i mu: ‘Hvala Allahu koji te je oživio za nas i nas oživio za tebe! Gledat ?e rob bogatstvo koje mu je dato, a zatim ?e re?i: ‘Tako mi Allaha, nikom od blagodati nije dato ovoliko koliko je dato meni...’ To je ?ovjek sa najmanjom deredžom u Džennetu!”

Kada je ovo ?uo Musa, a on je pitao Gospodara o ?ovjeku koji ?e imati najmanju deredžu u Džennetu, upitao je: “Gospodaru moj, pa ko je ?ovjek koji ?e biti na najve?em stepenu Dženneta?” Allah, tebareke ve te‘ala, re?e: “Oni, o Musa, ?ija je plemenitost usa?ena Mojom rukom i Ja sam je zape?atio. Nije vidjelo oko, niti je uho ?ulo, niti ?e pomisliti ljudsko srce...” Kaže Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi: “Najplemenitiji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” Neka je slava Allahu Uzvišenom!

Pripremio: Haris He?imovi? (student na univerzitet “Ummul-Kurra” u Mekki)