Subota, 08 JUNE 2013 15:34

Pri?a Crnogorca Mi?ka Kadi?a o prelasku na islam u sebi nosi pouku za sve ljude, podjednako za muslimane i nemuslimane. Mi?ko Kadi? danas se zove Alhadr Islam, �ivi i radi u Londonu. Njegov put u islam po?eo je u Ljubljani, preko Londona, Jerusalema, Crne Gore i na kraju se upotpunio ponovo u Londonu. Alhadr Islam je ispravnu vjeru tra�io u Bibliji i pravoslavnom manastiru u Crnoj Gori gdje se zamona�io, na kraju istinu je na�o u Kur'anu.

Ovo je njegova pri?a o traganju za istinom.� Sve je po?elo sa tim da sam pro?itao jedan ?lanak u novinama, to je bilo negdje oko 2001. godine. Ro?en sam u Sloveniji u Ljubljani, otac mi je bio iz Cetinja, zna?i da sam porijekom iz Crne Gore. U tom ?lanku sam pro?itao kako jedan musliman mo�e da ima ?etiri �ene, i to je bilo prvi put da sam zapazio Islam. U to vrijeme bila je jedna grupa ljudi koja je trenirala zajedno samnom, tako da sam taj ?lanak isjekao iz novina i pokazao ga njima. Taj ?lanak je bio napisan od nemuslimana, ali nije negativno gledao na vi�e�enstvo.

Tamo je , izme?u ostalog, stajalo da �ena muslimanka koja se porodila i ima dijete, a koja ho?e da studira, mo�e da zamoli svoga ?ovjeka da se o�eni jo� jednom �enom kako bi ona mogla da studira. To je ostavilo izuzetno jak utjecaj na nas, jer tada smo kao mladi momci stalno bili u potrazi za djevojkama, a ina?e je poznato ono "�to vi�e �ena ima�, ve?i si dasa-frajer", tako da nam je bilo izuzetno zanimljivo to da ti ne treba� da u?ini� preljubu, a mo�e� da ima� vi�e �ena. To su bili neki moji prvi dodiri sa Islamom, u tim trenucima nisam znao ni�ta o Islamu, niti sam uop�te bio osoba koja je vjerovala u Boga, s obzirom da sam produkt "biv�eg re�ima", tako da sam imao ateisti?ke poglede na svijet".

Od Ljubljane do Londona

Alhadr Islam napu�ta Ljubljanu i seli se u London gdje dobiva priliku da se dru�i sa muslimanima i sazna vi�e informacija o vjerovanju Boga. � 2002 godine sam oti�ao u London, a ljudi su me stalno zapitkivali "Koje si vjere, koje si vjere?" Nisam bio ni kr�ten, ali sam stalno bje�ao od odgovora na to pitanje, iako mi je porodica bila u kr�?anstvu. Prvi put kada su me muslimani pozvali u Islam bilo je u vremenu dok sam radio kao obezbje?enje za sale u kojima su se odr�avale svadbene ceremonije. Na ta mjesta su dolazili Indijci-Hindusi, Englezi, razli?itih vjera i nacija, ali si tu tako?er dolazili i muslimani. Jednom prilikom sam primjetio kako muslimani skidaju cipele i kapute tamo na travnjaku.

U tim momentima je pored mene stajao gazda toga objekta, i ja njemu ka�em "�ta rade ovi ljudi?", a on meni re?e da su to muslimani, i da se mole Bogu. Sje?am se da mi je to ostavilo izuzetno jak utisak, tako da sam nastavio da gledam u njih kako bi vidio �ta to oni ustvari rade i po ?emu se to oni razlikuju od drugih? Tako?er, jedna izuzetno zanimljiva stvar koju sam primjetio jeste ta da kada god su muslimani do�li na svadbe nikada nisam imao problema, s obzirom da nije bilo alkohola, niti gromoglasne muzike, tako da se nisu mogli ni opijati. Obi?no se problemi jave kada treba da se zavr�i ceremonija, i da se ka�e "Nema vi�e alkohola ni muzike, morate i?i". Kad god su muslimani imali svadbe, primjetio sam da bi se sami pokupili i oti�li i prije isteka vremena, ljudi su dolazili i odlazili lijepo i kulturno. Zbog takvih stvari po?eo sam da gledam na muslimane druga?ije. To je bilo prvi put da su mene muslimani pozvali u Islam, a da nisu bili ni svjesni toga. Pozvali su me u Islam tako �to sam ih ja posmatrao i pratio njihovo pona�anje.

Ina?e moj �ef na poslu gdje sam radio je tako?er bio musliman. On me mnogo puta pozivao da ?itam o vjeri, ali ja sam bio izuzetno tvrdoglav tako da sam to odbijao. Jednom me upitao ' Za�to ne pro?ita� neku knjigu? Bibliju, bilo �ta?', a ja sam mu odgovorio "Ne?u da ih ?itam, jer ?e me mo�da te knjiga promjenuti!"

Put u Jerusalem

Iako je odbijao da poslu�a savjet svoga �efa Alhadr Islam je nakon nekog vremena ipak kupio Bibliju.

� 2005. godine sam kupio prvu Bibliju. Tada sam je pro?itao, ali i pored toga �to u njoj ima mnogo kontradikcija i nemoralnih pri?a o poslanicima, me?utim ukoliko to ostavimo po strani, u njoj ima mnogo dobrih rije?i, te se vidi Bo�ija blagodat te knjige. Biblija je tada ostavila jak utjecaj na mene, tako da sam kroz ?itanje Starog zavjeta ve? bio prestao da jedem svinjsko meso, te sam shvatio va�nost posmrtnog �ivota. 2006 godine se u meni rodila �elja da postanem monah, te sam u?inio "kr�?anski had�iluk", a on se sastoji u tome da se posjeti Jerusalem, Betlehem, Svetu Goru gdje je Musa, alejhi selam, primio zapovijesti. Nakon toga sam mislio, a tako mi je bilo i re?eno, da su muslimani kopirali Had� od hri�?ana. Tako sam mislio sve dok kasnije, hvala Allahu, nisam pro?itao suru El-Had� u Kur'anu, dok u Bibliji nema sure ili nekog stiha koji pominje Had�. 2006. godine sam oti�ao u Crnu Goru u manastir kako bih postao monah, i tamo sam proveo �est mjeseci. U tih �est mjeseci sam se uvjerio da samo hri�?anstvo ne prati Isusova u?enja, ve? je to ustvari religija koja je proiza�la iz naroda, tako da se ustvari vjera priklonila narodu, umjesto da se narod prikloni vjeri. Tu sam bio na velikim isku�enjima, tako da mi je bilo mnogo nelogi?nih stvari, da bi mi na kraju rekli ' Ti nisi ovdje da razmi�lja�, vdje si da �uti� i da se moli�!'. To mi se nikako nije svidjelo, jer je Allah svima nama dao inteligenciju kako bi razmi�ljali, a Kur'an je ujedno i jedina vjerska knjiga koja nas podsti?e da razmi�ljamo. Mnogo je ajeta koji nam govore da razmislimo, da gledamo, da otvorimo o?i a to zaista nisam nai�ao ni u manastiru ni u Bibliji. Nakon �to sam napustio ovaj manastir u Crnoj gori, oti�ao sam u d�amiju kako bi kupio svetu knjigu Kur'an. U�ao sam u d�amiji, te sam izvadio eure da platim, a oni su mi rekli ' Ne, ne brate! Uzmi knjigu!' U tom momentu nisam ni shvatio da su oni htjeli dio nagradi ako mene Allah Uzvi�eni uputi".

Kona?no musliman

Nakon dugog traganja Alhadr Islam je kona?no otkrio istinu. ?im je pro?itao prvu suru El �Fatiha shvatio je da je na dobrom tragu. � Sje?am se da sam u�ao u auto i odmah otvorio prvu stranicu Kur'ana da pro?itam. Otvorio sam suru El-Fatiha, pro?itao sam je na glas i ona je ostavila izuzetno jake osje?aje na mene. Moj brat je tako?er bio u autu sa mnom i ?uo je to, te je i njega dirnulo. S obzirom da nisam mogao u autu da pro?itam ?itav Kur'an, otvorio sam zadnju stranicu Kur'ana. Vidio sam �ta se ka�e na po?etku, pa reko da vidim �ta se ka�e i na kraju. Pro?itao sam suru En-Nas, koja je ostavila tako jak utjecaj na mene i na mog brata, da mi je brat odmah rekao "Pozajmi?e� mi tu knjigu" , a ja sam mu rekao "Ne, ova je moja! Ako ho?e� idi i ti uzmi sebi!", nakon tri sedmice brat je tako?er oti�ao po Kur'an, i molim Allaha da i njega uputi u Islam. Tada se ne�to preokrenulo u mom srcu, i znao sam da je Islam pravi put. 2007. godine sam prihvatio islam u centralnoj D�amiji u Londonu.

Moj biv�i gazda me odveo u d�amiju, i tada sam ve? vjerovao u poslanika Muhammeda , sallallahu alejhi ve selleme, i Jedinstvo Boga, ali sam i dalje bio tvrdoglav, �to je i karakteristi?no za nas Balkance. Koristio sam one molitve iz manastira, ali sam iz njih izvadio �irk i ono �to se kosilo sa islamom, tako da je to vi�e nekako li?ilo da pravim svoju vjeru, jer mi je bilo te�ko da promjenim vjeru zbog svoje porodice kojoj bi to te�ko palo. Me?utim ja nisam stvoren da napravim novu religiju, ve? da slijedim jedinu kod Boga priznatu vjeru. Pred mujezinom centralne d�amije u Londonu sam prihvatio Islam, ali ono �to je interesantno jeste da danas mnogi ljudi kada prelaze na Islam probude im se emocije i zapla?u, me?utim kod mene je to stvorilo kontraefekat, ne�to me bilo steglo u grlu i jedva sam izgovorio �ehadet. Trebalo mi je tri dana da se potpuno oporavim, ne znam da li sam mo�da pokupio d�ine dok sam bio u manastiru, ali mi se stalno po glavi provla?ila misao "Ti nisi musliman!" Nakon tri dana to se sve sleglo, progutao sam tu knedlu, i hvala Allahu tada sam shvatio da mi je to najbolja stvar koju sam u?inio u �ivotu".

Nama je data obaveza da �irimo Islam i ne smijemo da se stidimo ove vjere

Muslimani moraju shvati da je Allah Uzvi�eni na strani vjernika! Danas su velike smutnje oko muslimana, ali ipak moramo da se trudimo da islam praktikujemo u najboljem mogu?em obliku. Allah nam govori da su najbolji muslimani oni koji kada ih napadaju nevjernici, oni im uzvra?aju sa rije?ima "SELAM-MIR", na�alost ve?ina nas bi po?ela galamiti, pa ?ak mo�da i psovati. Problem se javlja u tome �to mi to ne radimo zbog Islama, ve? zbog samih sebe. U tim trenucima mi osje?amo da je to samo napad na nas kao jedinku, a ne na cjelokupni Islam, i mi odgovaramo jer je nas povrijedilo i da se mi odu�imo, a ne da se odu�imo za Islam. Jedan izuzetan lijep primjer jeste primjer Alije, Allah bio zadovoljan njime, kada se borio u jednoj bici, te je oborio nevjernika na pod i stavio mu sablju kod vrata tako da je trebao samo malo da je povu?e kako bi ga ubio. U tim trenucima ga je ovaj nevjernik iz mr�nje pljunuo, nakon ?ega je Alija podigao svoju sablju. Taj nevjernik se za?udio i upita ga "Pa za�to me ne ubi, jo� sam te i pljunuo?", na �to mu Alija re?e "Prvi put sam htio da te ubijem radi Allaha, a da sam te ubio kada si me pljunuo ubio bih te iz ljutnje �to si to uradio!"

Ako nas li?no napadaju u tom momentu treba da uzvratimo ljep�im primjerom, ali ako napadnu Allaha i Poslanika onda treba da stanemo ?vrstim stavom. Kod nas je to na�alost obrnuto, kada nas napadaju mi smo ?vrsti, a kada vjeru onda ho?emo ljep�im primjerom da uzvratimo!

Kada su kamenovali Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, u Taifu, i kada je bio sav krvav od toga dolazi mu Melek D�ibril i pita koju ho?e da Allah da kaznu stanovnicima Taifa. A Poslanik uputi dovu da u Taifu budu muslimani, a znamo da u dana�nje vrijeme tamo je mnogo muslimana! �ta bi mi rekli? �ta bi mi uradili u takvoj situaciji?

Kakvi su na�i problemi na putu pozivanja u Islam u pore?enju sa ovim problemima? Treba da �to vi�e u?imo i da onda radimo po tom znanju, pa da ne budemo kao magarci koji nose knjige na le?ima a od njih nikakve koristi da nemaju.

Nama je data obaveza da �irimo Islam, i ne smijemo da se stidimo ove vjere. Mnogo puta se desi da se muslimani stide da ka�u da im je ime muslimansko, pa ?uje� kako Muhammeda zovu "Mo", i stavljaju sebi tamo kojekakve nadimke! Mi moramo da budemo ponosni, mi smo muslimani, to je prelijepo i to je pozitivno! Treba da nemuslimane na najljep�i na?in pozivamo u Islamu, kao �to nam je to i Allah rekao u Kur'anu. U Engleskoj se da'wa-pozivanje u Islam u posljednjih 12 mjeseci jako puno pro�irila, samo u Londonu ima nekih 20 mjesta gdje se dijele besplatne knjige, Kur'ani itd. U Bosni bi se to trebalo �to vi�e raditi, dijeliti Kur'ane i knjige, neka sami pro?itaju, davaju?i im svojim primjerom, pona�anjem do znanja da je ovo prava vjera. Bra?a muslimani trebaju da se organizuju u svim gradovim u BiH, kako bi �irili vjeru Islam? Ne treba da se sekiramo oko toga da li ?e oni to prihvatiti ili ne, na nama je da pozivamo, a Allah je taj koji upu?uje na pravi put!

Razgovarao: Eldar H. Tutni?

Saff br. 341.

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites

< «		» >