Bi?evan zbog odbijanja visokog položaja

Vrijeme u kojem živimo najbolji je pokazatelj šta su sve ljudi spremni da urade kako bi ostvarili neki prolazni dunjalu?ki interes i zadobili odre?enu poziciju i položaj. U historijskoj literaturi se navodi da je imam Ebu Hanife izbjegavao zvani?ne pozicije i visoke položaje koji su mu nu?eni od tadašnjeg vladaju?eg establišmenta. Štaviše, on je, kako se navodi u nekim izvorima, i umro od posljedica bi?evanja po naredbi tadašnjih vlasti koje su od njega tražile da se prihvati funkcije vrhovnog sudije (kadi el-kudah), što je Ebu Hanife uporno odbijao. Ahlak velikana

Ta funkcija predstavljala je, nakon halife, najve?u vjersku vlast i titulu tog vremena. Naravno, Ebu Hanife nije odbijao prihvatiti tu funkciju zbog toga što je on smatrao da je njeno obnašanje nedozvoljeno (haram), jer su neki od njegovih najbližih u?enika i saradnika, poput imama Ebu Jusufa (umro 182.h.798.), bili upravo na tom položaju. Ebu Hanifina suptilna pobožnost i njegov prefinjeni takvaluk nisu mu dozvoljavali da preuzme taj visoki i odgovorni položaj.
Ilustracije radi, navest ?emo jednu od predaja koje je zabilježio istaknuti savremeni šerijatskopravni teoreti?ar iz Egipta, šejh Muhammed Ebu Zehre (umro 1974.), u knjizi posve?enoj životu i djelu imama Ebu Hanife. U toj predaji navodi se da je abbasijski halifa Ebu Dža’fer el-Mensur pokušao privoliti imama Ebu Hanifu da prihvati funkciju vrhovnog sudije (kadi el-kudah):
“Ebu Dža’fer el-Mensur pozvao je Ebu Hanifu da mu ponudi mjesto vrhovnog sudije (kadi el-kudah). Ebu Hanife je odbio. Zbog takvog ?ina bio je kažnjen po halifinoj naredbi. Stavljen je u zatvor i bi?evan. Ebu Hanife je neprihva?anje te funkcije obrazložio time da on nije odgovaraju?a osoba za tu funkciju. Kada ga je halifa Ebu Dža’fer upitao zašto, rekao je: “Vrhovni sudija treba biti tako mo?na i jaka osoba koja ?e mo?i da osudi i tebe, tvoju djecu, tvoje savjetnike i pomaga?e, a ja nisam ta jaka osoba! Ti me pozivaš na nešto što ja nisam sposoban izvršavati!” Halifa je na to ljutito rekao: “Lažeš!” Ebu Hanifa je na to potpuno smiren odgovorio: “Ako sam ja u pravu - stvarno ne mogu biti vrhovni sudija, a ako si ti u pravu - onda pogotovu ne mogu biti, jer lažov ne može biti sudija!”

Da li je Ebu Hanife preferirao kijas i razum nad hadisima?

Na ra?un Ebu Hanife iznesene su brojne pohvale, ali i kritike. Mnoge od tih kritika potekle su od zavidnika punih zlobe, koji su tendenciozno optuživali Ebu Hanifu.
Fasciniraju?a je Ebu Hanifina preciznost, blagost i razboritost u nau?nim raspravama koje vodio sa velikim u?enjacima svoga vremena. Tako se u jednom relevantom izvoru koji govori o nastanku i povijesti mezheba u islamu navodi da je Ebu Hanife, jednom prilikom za vrijeme boravka u Medini, imao raspravu sa velikim autoritetom i nau?nikom tog vremena imamom Muhammedom el-Bakirom (umro 114. po Hidžri).

Naime, Ebu Hanifi su odre?eni krugovi prigovarali da daje prednost analogiji (kijas) nad hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Takve vijesti su dospjele i do imama El-Bakira, koji ga je, susrevši se s njim u Medini, upitao: “Jesi li ti onaj koji je vjeru mog djeda (aludira na Allahovog Poslanika, s.a.v.s.) i njegove hadise zamijenio kijasom (analogijom)?”
Imam Ebu Hanife je na to smireno uzvratio: “Hajde da sjednemo, pa da malo popri?amo.” Kada su sjeli, nastavio je: “Ja ?u te pitati tri pitanja, pa kada mi na njih odgovoriš, onda ti sam prosudi da li je ta?no ono za što me okrivljuju. Molim te, odgovori mi: ko je slabiji, muškarac ili žena?”
“Žena”, odgovorio je imam Muhammed el-Bakir.
“A koliki je udio žene prilikom raspodjele nasljedstva?”, pitao je dalje Ebu Hanife.
“Muškarcu pripada duplo više nego ženi”, uzvratio je imam El-Bakir.
“E, vidiš“, kazao je Ebu Hanife, “to što si sada rekao, to isto je kazao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvoga djeda kijasom (analogijom), onda bi, po kijasu, trebalo da ženi pripadne duplo više nego muškarcu, jer je ona slabija.”
Potom je Ebu Hanife nastavio: “Kaži mi šta je vrednije: namaz ili post?” Imam El-Bakir je odgovorio: “Namaz je vredniji.” Ebu Hanife na to re?e: “To isto je rekao tvoj djed (Muhammed, a.s.), a da sam ja, kojim slu?ajem mijenjao vjeru tvog djeda kijasom, onda bi, po kijasu, žena trebala da, kada se o?isti od mjese?nog pranja, naklanja namaze koji su joj prošli za vrijeme hajza, a ne da napoš?uje dane koje nije postila.”
Nakon toga Ebu Hanife upita: “Šta je ve?i nedžaset (ne?isto?a): mokra?a ili sperma?”
“Mokra?a”, spremno odgovori imam El-Bakir.
“E, ako je tako”, odvrati Ebu Hanife, “onda bih ja, da sam htio da mijenjam vjeru tvoga djeda, s.a.v.s, tražio da se kupa nakon mokrenja, a abdesti nakon izbacivanja sperme. Me?utim, ja tražim uto?ište kod Allaha od toga da mijenjam vjeru tvoga djeda kijasom”. Nakon tih rije?i imam Muhammed el-Bakir ustade, zagrli Ebu Hanifu, poljubi ga i ukaza mu posebnu po?ast.”

Ebu Hanife kao muhaddis

O Ebu Hanifi i hanefijskom mezhebu napisane su brojne studije i knjige. Najviše ih je na arpskom jeziku, a znatan broj je napisan i na drugim jezicima, naro?ito turskom i urdu. Na našem jeziku nema mnogo knjiga o ovom velikanu. Profesor Šefik Kurdi? je ranije objavio dvije knjige o imamu Ebu Hanifi i njegovom mezhebu: Ebu Hanife i namaz u hanefijskom mezhebu (doživjela nekoliko izdanja) i Ramazan i teravih namaz u svjetlu hanefijskog mezheba. Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti je tre?a po redu iz pera ovog cijenjenog bosanskog alima i daije.

U ovoj knjizi, koja se pojavila krajem prošle godine, Kurdi? nakon iznošenja kra?ih crtica iz biografije ovog velikana piše o Ebu Hanifi kao muhaddisu gdje prvo iznosi prigovore koje protivnici upu?uju na ra?un imama Ebu Hanife. Potom slijedi nau?na analiza i pobijanje tih prigovora koji nisu osnovani jer je imam Ebu Hanife, r.a., je bio veoma dobro upu?en u poznavanje hadisa Allahovog Poslanika i o tome postoje brojni dokazi. Jedan od tih dokaza je zbirka hadisa poznata pod imenom Musned Ebu Hanife, u kojoj su navedeni hadisi sa senedima (lancima prenosilaca) koji dosežu do Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hanifini senedi nisu duga?ki s obzirom na ?injenicu da je on živio u prvom i drugom stolje?u po Hidžri.
Me?u dokaze treba ubrojati i svjedo?enja velikana hadiske znanosti poput Ibn ‘Abdulberra, Es-Sujutija i dr., koji su odali priznanje Ebu Hanifi kao dobrom poznavaocu hadisa i hadiskih znanosti.

Ispravno je re?i da Ebu Hanife ne samo da je bio dobar poznavalac hadisa ve? se smatra i jednim od kriti?ara prenosilaca tradicije koji imaju posebno jake kriterije. Imaju?i u vidu velika previranja i politi?ke nestabilnosti tog vremena (Ebu Hanife je živio u dvije islamske države, Umejevi?koj koja je 132. godine po Hidžri doživjela potpuni krah i nestajanje i bila zamijenjena Abbasijskom državom), sasvim je razumljiva Ebu Hanifina vanredna opreznost prilikom primanja hadisa koji se koriste za argumentiranje šerijatskopravnih propisa i odredbi. Dr. Kurdi? u ovoj knjizi sažeto iznosi kriterije imama Ebu Hanife prilikom primanja i prenošenja hadisa, što trebaju imati u vidu svi oni koji stavljaju imamu Ebu Hanifi odre?ene prigovore i primjedbe kada su u pitanju hadis i hadiska znanost. Zato ova knjiga dolazi kao dobar odgovor onima koji i kod nas, i to ve? duži period, pokušavaju proturiti vijesti o tobožnjoj Ebu Hanifinoj neupu?enosti i slabom poznavanju sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s, što je Kurdi? nau?no i argumentovano opovrgao.

Knjiga Ebu Hanife i njegov doprinos hadiskoj znanosti dobro ?e do?i svima: i onima koji optužuju Ebu Hanifu da je slabo koristio hadise – da bi korigovali svoja pogrešna shvatanja, ali i onima koji u hanefijski mezheb žele staviti sve i svašta. Ponekad se dobije dojam da odre?eni krugovi na našim postorima mezheb imama Ebu Hanife tretiraju kao vre?u u koju se pokušava staviti i ono što je polu?ila višestoljetna tradicija življenja muslimana na ovim nemirnim prostorima a što nema veze ne samo samo sa hanefijskim mezhebom ve? sa islamom uop?e. Naravno, takva shvatanja treba korigovati i ne pripisivati hanefijskom mezhebu (odnosno islamu) ono što mu ne pripada. Muslimani ovih prostora trebaju ujediniti sve snage i ne baviti se trivijalnim pitanjima u vremenu kada je njihov opstanak i dalje u opasnosti, pogotovo ako se imaju u vidu sva ova balkanska previranja i neizvjesnosti.
Zbog svega navedenog smatram da je publikovanje Kurdi?eve knjige o imamu Ebu Hanifi kao muhaddisu veoma korisno i zato je najtoplije preporu?ujem našoj ?itala?koj javnosti.

dr. Safvet Halilovi?

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites