Ahmed koji je bio stariji od Jasmine punih osam godina. Dok je punila devetu godinu, divio sam se njenoj ljepoti koju joj je Allah, subhanehu we te'ala podario. Ona i njeni pokreti su me jednostavno odmarali, gledao sam je dok bi obla?ila hidžab, zatim bi uzmila malu sedžadu i klanjala bi namaz. Mnogo je voljela u?enje kratkih kur'anskih sura, nakon škole žurila je ku?i da obavi namaz.
?esto je govorila: "Allah i Kur'an su moji najbolji prijatelji!"
A kako su samo divni Takvi prijatelji!!!

Jedne no?i pred spavanje požalila se na jake bolove u stomaku. Uzeo sam je do hitne gdje su joj dali nešto za smirenje i bol je prestao. Nakon dva dana bolovi se opet pojavili, dali bi joj terapiju za smirenje, bol bi prestao. To se ?esto dešavlo, ali nismo toliko obra?ali pažnju.

Allah je dao da je naša firma otvorila svoje povjereništvo u Americi a mene su izabrali za generalnog direktora. Bio sam sretan, jer je to ipak veliki napredak za mene. Otputovali smo svi zajedno. Proveli smo dva mjeseca u novom gradu i novom okruženju. Tamam smo se smjestili i po?eli navikavati, kad ista bol se opet vratila Jasmini. Otišao sam do najbliže bolnice i doktor nam je rekao da uradimo detaljne nalaze. Rekao mi je da ?e nalazi biti gotovi za sedmicu dana i da nema potrebe da se brinem. Njegove rije?i su ulile u moje srce pouzdanje i neku smirenost.

Tu sedmicu dana proveli smo sa Jasminom u prirodi, parkovima, šetnjama, igrama…dok smo bili u velikom parku, zazvonio mi je telefon, bio je to doktor Stiven, rekao mi je kratko: "Gospodine, dr. Stiven je, Jasminin doktor, da li može sutra da se na?emo?"
Upitao sam drhtavim glasom:"Da li ima nešto zbog ?ega bih se trebao bojati?"
On odgovori:"Ustvari, iskren da budem, ima nekih pojedinosti, ali o tome sutra, važi?"

Ta no? mi je bila najduža no? u životu. Sutra dan smo otišli do bolnice a tamo nas je do?ekao dr. Stiven.
Sjeo je sa Jasminom i rekao joj: "Zdravo Jasmina, kako si mi?" Jasmina mu odgovori:"Dobro sam hvala Allahu, samo me malo stomak boli i osje?am slabost."
Nakon toga, uveo me je u svoj ured i upitao: "Od kada Jasmina se žali na ove bolove u stomaku?"
Rekao sam negdje oko šest mjeseci, davali smo joj terapije za smirenje i ublažavanje bolova."
Doktor re?e: "Takva terapija ovdje ne pomaže, nažalost vaša Jasmina ima karcinom u krvi i on je u završnoj fazi. Komisija koja je pregledala njene nalaze, utvrdila je ono najgore. Po ovim nalazima, njoj je ostalo još nekih šest mjeseci života, slaba je puno.."

Po?eo sam da pla?em, moj pla? je ?ula moja žena i naš stariji sin Ahmed, kad sam im rekao, svi su po?eli da pla?u.
U tom trenutku Ahmed je slu?ajno pred Jasminom rekao: "Kako da naša Jasmina umre?"

Ona ?ude?i se što svi pla?emo, upita: "Ja umrijeti, kako ?u umrijeti?"
Svi smo ušutjeli i ?udili se njenom pitanju.
Doktor Stiven joj re?e: "Tako što ?eš oti?i Bogu, Njemu ?eš otputovati."

Jasmina sko?i od radosti i re?e:"PA ZAR JE ODLAZAK KOD ALLAHA NEŠTO LOŠE I TUŽNO, ZNAŠ LI TI BABO DA JE ALLAH BOLJI OD SVAKOG RODITELJA I SVIH LJUDI NA SVIJETU I OD ?ITAVOG SVIJETA, DA LI TO PLA?EŠ ŠTO ?U JA DA IDEM KOD ALLAHA, TREBA DA BUDETE SRETNI!"

Ove rije?u su kao munja udarile nas ?etvero, doktor nije mogao da vjeruje kako jedna djevoj?ica njenih godina razmišlja.
Doktor joj re?e: "Jasmina, ti sad treba da po?neš uzimati lijekove."
Ona re?e: "Pa ako ?u umrijeti, što ?e mi lijekovi?"
Doktor joj odgovori: "Jasmina draga, i mi koji nismo bolesni, i mi ?emo jednom da umremo, ali da li sad treba da ne jedemo i ne pijemo, svakako da ne."
Jasmina je pristala da joj se daje terapija.

Prošlo je teških šest mjeseci za Jasmininu porodicu, ali veoma šest sretnih mjeseci za malu Jasminu. Radovala se svaki dan susretu sa Allahom, subhanehu we te'ala, za to vrijeme nau?ila je dosta kur'anskih sura.
Jednog dana upitali smo je, zašto ho?e da nau?i što više sura iz Kur'ana napamet.
A ona nam re?e:"ZATO JER ALLAH VOLI KUR'AN, PA HO?U KAD DO?EM KOD NJEGA DA MU KAŽEM KAKO SAM NAU?ILA SURE KOJE ON VOLI!"

Mnogo je klanjala, imala je haman deset godina, kad bi je obuzimala slabost, klanjala je na krevetu, govorila bi nam: "Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: "Radost moje duše je namaz!", pa ja ho?u da radost mog srca bude namaz."

I došao je taj dan, dan njenog odlaska, taj dan je bila posebno sretna. Dok je ležala na krevetu, po?ela je u?iti suru Jasin, ?esto je zamuckivala i zastajala, kad ju je završila, onda je prou?ila sure Fatiha i Ihlas a zatim Ajetul kursiju.
Zatim je rekla: "Hvala Allahu koji je dao da u?im i nau?im dosta od Kur'ana, hvala Njemu koji je podario meni jako tijelo da mogu namaz da obavljam, hvala Njemu koji mi je podario roditelje vjernike koji su bili strpljivi sa mnom, hvala Njemu koji me nije u?io nevjernicom, griješnicom ili onom koja namaz ostavlja…"

Zatim je zatvorila svoje o?i i ispustila svoju plemenitu dušu.