Smrt - da li smo spremni zanju ?


Smrt je uistinu surova i jeziva stvarnost. S njom ?e se suo?iti svako živo bi?e i ne može je niko izbje?i.Ona se dešava svakog trenutka i svi ?e  joj u o?i pogledati, bez izuzetka.

"Svako ?e  živo bi?e  smrt okusiti i Nama ?e  se poslije vratiti." – kaže se u Kur'anu.
Život ima samo jedan kraj, i svi ?e  umrijeti, ali ?e  se nakon toga mjesto povratka razlikovati.
"..Skupina u Džennet, a skupina u Džehennem" (Eš-Šura 7)
U smrti je podsje?anje i upozorenje i ona je dovoljna kao opomena. Rekao je Poslanik s.a.w.s.:
"Smrt je dovoljna kao savjetnik."
Smrt je najjezivija propovjed, najuzasnija stvar, ?aša sa najneukusnijim i najmržim napitkom.Ona je doga?aj koji ruši sve strasti i prekida sve rahatluke i želje.
Ali, na veliku žalost, mi smo smrt zaboravili ili se pravimo da smo je zaboravili. Mrzimo spomen na nju i preziremo susret s njom, iako smo uvjereni da ?e  se neminovno desiti. ?udno je kako ?ovjek, koji pameti ima, udobno živi i ne sprema se za smrt.A gleda kako smrt pobje?uje i savladava njegove prijatelje i komšije.  Onaj ko je zaokupljen dunjalukom, predan njegovim varljivim ?arima, zaljubljenik u njegove prohtjeve, nema sumnje da mu je srce  nemarno prema sje?anju na smrt, a kada se podsjeti na nju, mrzi je i bježi od nje.Onaj ko se danas ne prisje?a smrti i ne sprema se za nju, sutra ?e  ga iznenaditi, dok bude u nemaru prema njoj i zaokupljen ne?im drugim.

Kaže Malik ibn Dinar:
"Kada bi ljudi znali sta ih sutra ?eka, nebi nikada osjetili slast života."
Svaki vjernik koji danas strahuje sutra ?e  biti siguran, zbog prihvatanja pouke i zbog svojih dobrih djela. Ali nazalost, mnogi ljudi uzaludno potrose svoj život u onome zbog ?ega nisu stvoreni, a kada ih smrt iznenadi uzviknu:
"Gospopdaru moj, povrati me!  Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio." (El-mu'minun 99)
O nemarni ?ovje?e , koliko si ti samo daleko od ovoga dana? Zašto ne radiš dok imaš dovoljno vremena i dok uživaš u zdravlju svoga tijela, i dok ti se melek smrti jos nije primakao?
Prizori koje vidimo na mezarjima najve?i su vaz i najve?a pouka. Onaj kolji nosi dženazu danas, sutra ?e  biti nošen, a onaj koji se danas vrati ku?i sa mezarja, sutra ?e  biti onaj od koga se ljudi vra?aju i ostavljaju ga usamljenog i prepuštenog njegovim djelima. Ako budu dobra, dobra ?e  biti i nagrada, a ako budu loša, kazna ?e  biti žestoka. Dok je sam usamljen pod zemljom, ?ovjekov prijatelj u kaburu samo je njegovo dobro djelo. Ali, malo je onih koji pouku uzimaju i rijetki su oni koji su marljivi.
Ko se nada kratkom životu i kome je smrt uvijek na umu,
kao da je gleda, bez sumnje radit ?e  za ahiret i iskoristiti svaki trenutak svoga života u pokornosti Allahu dz.s. Žalit ?e  za svakim trenutkom kojeg je uzalud potrošio bez dobrog djela koje ga je moglo približiti Uzvišenom Allahu dž.š., a bit ?e  sretan zbog djela koja je uradio i veseo zbog prelaska u vje?ni život.
Ovakav, uistinu, zaslužuje da mu se zavidi.

Mudri Lukman govorio je svome sinu:
"O sine, nešto za što ne znaš kada ?e  te zadesiti, spremi se za njega prije nego te iznenadi."
Neki od dobrih predhodnika govorili su:
"Znaj, kada pred ?ovjekom ne bi bilo ni brige ni straha ni kazne, osim smrtnih muka, dovoljno bi bilo da mu zagor?a život i u?ini ga nesretnim, te da odbaci svoj zaborav i nemar."
Ova stvar uistinu zaslužuje da se o njoj dugo razmišlja i da se za nju uveliko sprema, a kako i ne, kada znamo da poslije smrti dolaze kabur i njegove tmine, Sirat i njegova oštrina, obra?un i njegova žestina. Strahote, ?iju veli?inu ne zna niko osim Allaha Uzvišenog.

Kabur je prva stanica ahireta. A mi, šta je s nama, pa smo zaboravili da se pripremimo za njega, a do naše selidbe ostaje samo da kažu:
"Umro je taj i taj."  Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je najstravi?niji od svih prizora koje sam vidio."
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem.:
"Kabur je prva stanica ahireta, pa onaj ko u njemu bude spašen, lakše ?e  mu biti ono sto dolazi poslije. A onome ko ne bude spašen u kaburu, teže ?e  biti ono što dolazi poslije."  Dragi brate, samo jednom razborito razmišljanje o kaburu, tako mi Allaha, da?e  ti pravu sliku dunjaluka . Zar da nakon ponosa i imetka, nakon posluge i pratnje, nakon dvoraca i ku?a, ?ovjekov kraj bude u ovoj tjesnoj i tamnoj rupi.
Dragi brate, pogledaj i razmisli o stanju mrtvih i njihovom bolu. Tako mi Allaha, do?i ?e ti ovaj dan, kao što je i njima došao, i doživjet ?eš ono što su i oni doživjeli, pa zato uzmi pouku i spremi se. Ne budi nemaran i ne zaboravi gdje ?eš se vratiti.
Zamisli sebe na mjestu ukopanog mejta. Tako mi Allaha, uistinu je velika blagodat što ti je Allah pružio priliku da uzmeš pouku od drugih, a tebe nije u?inio poukom drugima. Data ti je prilika da se obra?unaš sa samim sobom i da se pripremiš za taj obra?un, pa hajde, iskoristi ovu priliku dok slobodnog vremena ima.

Prenosi se od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao:  "Kada se dženaza postavi i kada je ljudi ponesu na ramenima, ako bude dobra, re?i ?e : Požurite sa mnom, požurite sa mnom! Ako ne bude dobra, re?i ?e  onima koji je budu nosili: Teško meni, gdje me nosite? Svako ?e  ?uti njen glas, osim ?ovjeka, a kad bi ga ?ovjek ?uo, pao bi u nesvijest."
Allahov robe, zamisli da tebe nose, u kojem od ova dva stanja bi volio da budeš?
Kaže poslanik sallallahu alejhi ve sellem:
"Tako mi Allaha, kada bi znali ono što ja znam, malo bi se smijali, a mnogo bi plakali i ne bi se u postelji sa zenama nasla?ivali, i izašli bi na poljane skrušeno Allaha mole?i i pla?u?i i svoje glave bi zemljom posipali."
Ove rije?i upu?ene su ashabima radijallahu anhum, pa šta je s tobom, nemarni ?ovje?e , koji uzalud vrijeme tra?iš. Zabavljaš se, ?iniš grijehe prema Allahu danju i no?u kao da pred tobom nema ni smrti, ni kabura, ni proživljenja, ni stajanja pred Allahom, i kao da nema Sudnjeg dana. Prenosi se u jednom predanju da ?e  ?ovjeku koji je bio razvratnik i griješnik, kada bude spušten u kabur, zemlja re?i:
"Tako mi Allaha, dok si hodao po meni, bio si mi najmrži insan, a danas si došao u moju utrobu pa ?eš vidjeti šta ?u stobom uraditi."
Zamisli sebe, Allahov robe, u ovom pustom i tamnom kaburu kako slušaš ove rijeci. Tada ti ne?e  koristiti ni kajanje, ni vika, ni pla?, niti jecanje.

Prenosi se u hadisu da ?e mejtu, kada bude spušten u kabur, do?i  dva meleka i pitati ga o njegovom Gospodaru, vjeri i poslaniku. Pa ako bude od onih koji su umrli sa grijesima i nepokornoš?u ne?e  uspjeti dati odgovor. Kabur ?e mu se stijesniti tako da ?e mu se rebra jedna s drugim pomiješati i bit ?e udaren željeznim maljem kojim bi se brdo moglo pretvoriti u prah. Otvorit ?e mu se prozor prema Džehennemu i vidjet ?e svoje mjesto u njemu. Osje?at ?e njegovu vru?inu i njegove žarke vjetrove i ostat ?e u svome kaburu u patnji, u skladu sa svojim djelima. A ako mejt bude od onih koji su Allahu bili pokorni i dobra djela ?inili, Allah ?e ga u?vrstiti i olakšati mu odgovor, u?init ?e njegov kabur svijetlim i prostranim, vidjet ?e svoje mjesto u Džennetu i kabur ?e mu se u?initi kao jedna od Džennetskih baš?a, sve do Sudnjeg dana.
Pa Allahov robe, odaberi mjesto koje želiš? Šta ti je lakše: -Pokornost Allahu ili strahote koje ?ekaju nepokorne???  Tako mi Allaha, pokornost tvome Gospodaru je mnogo lakša.
Dragi brate! Da li ti je na umu trenutak rastanka, kada budeš ispra?ao ovaj dunjaluk posljdnjim pogledom, a do?ekivao ahiret sa svim njegovim strahotama i teško?ama?  I tada, polazak u udobnost, lijepu opskrbu i džennetske blagodati ili u vatru užarenu i vodu klju?alu i oganj prženi?
Zato od sada, dok vremena ima i dok su mogu?nosti, radi djela koja ?e te, uz Allahovo dopuštenje, spasiti dolaze?ih strahota da ovaj dunjaluk napustiš smiren, veseo i radostan zbog susreta sa svojim Gospodarem i vje?nih blagodati koje ti je Allah pripremio.

I za kraj navest ?emo još jedan hadis Posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda a.s a on kaže:
«Do?i ?e zeman kad ?e moj Ummet voljeti petero, a zaboraviti petero
-volje?e Dunjaluk a zaboravi?e Ahiret,
-volje?e bogatstvo, a zaboravi?e na polaganje ra?una
-volje?e ono što je stvoreno, a zaboravi?e Stvoritelja,
-volje?e grijehe, a zaboravi?e na tevbu (pokajanje) i
-volje?e dvorce, lijepe zgrade, a zaboravi?e na kabur."
Vrijeme neumitno te?e i u vje?nosti ?e nam vrijediti samo iskreni uzdasi naših dova upu?enih Gospodaru naših života i svemira cijelog.
Bože nas, primi naše dove! Mi smo griješni, a Tvoj oprost je neizmjeran. Ti si milostiv i voliš one koji se samo Tebi obra?aju.


Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP