Uzvišeni Allah stvorio je ženu i odredio joj vrlo zna?ajnu ulogu kako u porodici tako i u društvu. Isto tako, Uzvišeni je ženu, to Svoje plemenito stvorenje, zadužio odre?enim obavezama, ali i podario joj prava koja mora uživati. Ovakav je status žene u jedinoj ispravnoj vjeri islamu. Me?utim, zavirimo li u historiju, a i današnje vrijeme to zorno svjedo?i, uvjerit ?emo se da su prava žena u neznaboža?kim društvima u velikoj mjeri bila uzurpirana i da je bila izložena konstantnom nasilju, ponižavanju, jednostavno re?eno – smatrana je nižom rasom u odnosu na muškarca.

Me?utim, dolaskom Allahove Poslanice na Zemlju, objavom ?asnih ajeta Njegovom Poslaniku, cijelu Zemlju obasjalo je svjetlo imana koje je sa žene skinulo okove neispravnih vjera i obi?aja, a ona je uzdignuta na pijedestal po?asti i zauzela je veliko i važno mjesto u svim sferama života. Omer b. Hattab, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Tako mi Allaha! U džahilijetu (vrijeme prije dolaska islama) nismo ženu ubrajali ni u šta, niti smo joj pridavali ikakvu važnost, sve dok Uzvišeni Allah nije objavio ajete u pogledu njih i dao im prava koja im pripadaju.” (Buhari i Muslim)

Uzvišeni Allah stvorio je ženu u najljepšem i najskladnijem liku, kao bi?e ravnopravno muškarcu, ukazavši joj tako po?ast i prednost nad ostalim stvorenjima: “A uistinu, ukazali smo ?ast sinovima Ademovim, i nosimo ih kopnom i morem, i opskrbili smo ih dobrim stvarima, i odlikovali ih prednoš?u nad mnogima od onih koje smo stvorili.” (El-Isra, 70) Uvaženi mufessir Sa‘di, Allah mu se smilovao, rekao je: “Ovo je Allahova neprocjenjiva po?ast i dobrota prema Njegovim robovima, koja se ogleda u tome što je sinovima Ademovim ukazao sve vidove po?asti, tako što im je podario znanje, razum, poslao Svoje poslanike i objavio Svoje knjige. Mnoge od njih odabrao je i u?inio ih Svojim šti?enicima i odabranim robovima, obasuvši ih Svojim blagodatima i to u njihovoj spoljašnjosti i unutrašnjosti.” (Tefsir Sa‘di)

Islam je ženi darovao pravo na plemenit i ?astan život, po?asio je ibadetom, znanjem i šerijatskim zaduženjima i obavezama, koje su sa?uvale njenu žensku prirodu i ispravnu akidu, iskristalisale njen moral, prosvijetlile njenu misao i obe?ale joj nagradu na ahiretu: “Ko uradi dobro – bio muškarac ili žena – a bude vjernik, pa sigurno ?emo dati da proživi lijep život, i sigurno ?emo ih nagraditi nagradom boljom nego što su zaslužili.“ (En-Nahl, 97) Islam je ženi zagarantovao sva njena ekonomska i društvena prava, na ?ijem se ?elu nalazi oporuka, kojoj ne nalazimo sli?nu, o dobro?initeljskom postupanju prema ženi kao majci, kojoj je dato ve?e pravo od prava samog oca.

U okrilju imana žena uživa svoja bra?na prava i unosi u brak ljubav, milost, darežljivost, a Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za ženu vjernicu da je ona najbolje dunjalu?ko blago: “Dunjaluk je prepun naslada i užitaka, a najbolji užitak i naslada na njemu jeste žena vjernica.” (Muslim)

Žena muslimanka zauzima zna?ajno mjesto na polju šerijatskog znanja, koje je osnova vjere i iz kojeg se crpe šerijatski propisi i etika. Zbog toga u?estvuje u stjecanju i širenju šerijatskog znanja odazivaju?i se Allahovom imperativu: “?itaj, u ime Gospodara svoga koji stvara, stvara ?ovjeka od zakva?ka. ?itaj! A Gospodar tvoj je Najplemenitiji, Onaj koji pou?ava peru, pou?ava ?ovjeka onome šta ne zna.” (El-‘Alek, 1–5)

Tako?er, Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podsti?e muslimane da podu?avanju svoje k?eri šerijatskom znanju i da ih odgajaju u duhu islamske etike, obe?avaju?i im za tu plemenitu misiju veliku nagradu: “Koji god ?ovjek bude imao ropkinju, pa je lijepo podu?i i odgoji, a potom je oslobodi i oženi, imat ?e dvije nagrade.” (Buhari) 

Uzvišeni Allah po?astio je žene širenjem i dostavljanjem šerijatskog znanja, pa nalazimo da se naš Gospodar obra?a najboljim ženama, suprugama Svoga poslanika i majkama pravovjernih: “I spomenite Allahove ajete i mudrost koji se u?e u vašim ku?ama – Allah je, uistinu, dobar i sve zna.” (El-Ahzab, 34) Uzvišeni Allah naredio im je da ljude obavijeste o Allahovim ajetima i Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, sunnetu koji podrazumijeva sve što je govorio, radio i prešutno odobrio, kako bi postupali u skladu s tim i slijedili svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Majke pravovjernih odazvale su se Allahovom pozivu, a Aiša, Allah bio zadovoljan njome, isticala se u pozivu u Allahovu vjeru i prenošenju šerijatskog znanja, jer je bila naju?enija izme?u majki pravovjernih, i najviše je prenijela hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem –2.212 hadisa. Ebu Musa Eš‘ari, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Kada bismo mi, drugovi Božijeg Poslanika, imali nedoumicu u vezi sa bilo kojim hadisom, a potom upitali Aišu, Allah bio zadovoljan njome, kod nje bismo našli pojašnjenje.” (Tirmizi, predaja je vjerodostojna)

Aiša i druge Poslanikove supruge te uku?ani isticali su se u pogledu ste?enog znanja, do ?ega ih je dovela izražena ljubav prema znanju, duboko ubje?enje i odgovornost, kao i Poslanikovo dopuštenje da slušaju Objavu, da mu postavljaju šerijatskopravna pitanja.

Tako Aiša, Allah bio zadovoljan njome, nije ?ula nešto nepoznato od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da ga nije upitala o tome. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko bude polagao ra?un, bit ?e kažnjen”, a Aiša, Allah bio zadovoljan njome, rekla je: “A zar Allah nije rekao: ‘…a potom ?e lahko polagati ra?un’?” Na to je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “To je izlaganje (prikazivanje djela), a onaj o ?ijem se ra?unu bude diskutovalo, propast ?e.” (Buhari)

Mesruk, Allah bio zadovoljan njime, prenosi da je jednom prilikom sjedio kod Aiše i to naslonjen, pa mu je rekla: “O Ebu Aiša! Ko bude govorio o trima stvari, zaista uveliko iznosi potvoru na Allaha.” Upitao je: “A koje su to stvari?” Ona je rekla: “Ko misli da je Muhammed vidio svoga Gospodara, uveliko iznosi potvoru na Allaha.” Mesruk je rekao: “Bio sam naslonjen, pa sam sam sjeo i rekao: “O majko pravovjernih! Ostavi me malo i ne požuruj me. Zar Allah nije rekao: ‘Zaista ga je vidio na jasnom obzorju’?I, i: ‘Zaista ga je vidio drugi put’?” Ona je odgovorila: “Ja sam prva iz ovog ummeta koja je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome, pa je rekao: ‘To je Džibril.’” (Muslim)   

Ove lijepe i plodonosne nau?ne diskusije jedna su od pritoka znanja na koju nas upu?uje plemeniti Kur’an: “I pitajte u?ene, ako ne znate.” (En-Nahl, 43) Ovi jasni temelji i na?ela doprli su do žena islamskoga ummeta, tako da su žurile da se obrazuju i steknu znanje u vjeri. Poslanikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi dolazili su u grupama kod plemenite ashabijke Esme bint Umejs, Allah bio zadovoljan njome, i pitali je o Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, rije?ima: “Vama koji ste u?inili hidžru na la?ama (u Abesiniju) pripadaju dvije (nagrade) hidžre, a mojim drugovima (koji su samo u?inili hidžru u Medinu) jedna hidžra” (Muslim), jer je upravo ona pitala o tome Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i naravno da su muslimani koji su u?inili hidžru u Abesiniju bili radosni zbog te radosne vijesti i u isto vrijeme bili su dužnici Esmi, jer je ona li?no pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U kolikoj mjeri osoba bude imala duboku ljubav prema vjeri i upornost u izvršavanju šerijatskih propisa i etiku, u tolikoj ?e se mjeri truditi u stjecanju šerijatskog znanja i sa velikom ?e pažnjom izu?avati pitanja vjere i dostavljat ?e ih ljudima primjenjuju?i metodu blagosti.

Supruge ensarija dolazile su u Poslanikovu ku?u kako bi se podu?ile vjeri i vjerskim pitanjima. Aiša, Allah bio zadovoljan njome, rekla je: “Zaista su divne žene ensarija. Stid ih nije sprije?io da se podu?e vjeri.” (Muslim)