Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Umrla osoba ima koristi od sadake koja se udjeli na njeno ime, na ?emu su složni svi muslimani. Od Poslanika s.a.w.s., se bilježi da ga je jedan ?ovjek upitao: „Majka mi je umrla – da li ?e joj biti od koristi sadaka koju ?u udijeliti na njeno ime? Poslanik sallallahu alejhi vesellem., re?e: Da.“ (el-Mu'udžem el-Kebir, Taberani, br.11466.) Umrli ima koristi od hadždža koji se obavlja za njega, od kurbana koji se kolje na ime njega, kao i od osloba?anja roba od ropstva na ime njega. Umrli ima koristi od dove koja se u?i za njega kao i od istigfara – i to bez ikakvog sporenja me?u islamskom ulemom u vezi svega navedenog.

Što se ti?e posta, dobrovoljnog namaza i u?enja Kur'ana – ?iji su sevapi namjenjeni umrloj osobi, islamska ulema ima dva mišljenja po ovom pitanju: (1) umrla osoba ima koristi od tih sevapa – mezheb je imama Ahmeda i Ebu Hanife rhm., jednog dijela šafija i ostalih. (2) umrloj osobi ne stižu ti sevapi – što je mezheb imama Malika i imama Šafije rhm..

Što se ti?e iznajmljivanja radi u?enja Kur'ana i poklanjanje istoga to nije ispravno. U?enjaci se spore oko toga da li je dozvoljeno uzimanje para i naknade radi podu?avanja Kur'ana, u?enja ezana, imameta, bedel-hadždža itd. – jer unajmljena osoba ima odre?enih materijalnih koristi od toga. Ima uleme koji smatraju sve ovo dozvoljenim, kao što je poznato mišljenje kod imama Malika i imama Šafije.

Kaže se i da takvo što nije dozvoljeno, jer se za navedena djela uslovljava da je onaj ko ih ?ini jedan od ehlul-kurbeh – onih koji se Allahu dž.š., približavaju, što je ispravno samo od muslimana za razliku od kafira-nemuslimana. Ova djela nije dozvoljeno ?initi osim radi približavanja Allahu dž.š., pa ako se ona budu ?inila radi nekih drugih stvari – ne?e imati nagradu na ?emu su svi složni. Allah dž.š., prima samo ono što se radi Njegova lica u?i, a ne ono što se radi dunjalu?kih interesa u?i.

Kaže se da je dozvoljeno siromašnoj osobi uzeti naknadu za navedena djela, i da to nije dozvoljeno bogatom ?ovjeku, što je tre?i stav u mezhebu imama Ahmeda rhm., isto onako kako je Allah dž.š., dozvolio staratelju siro?eta da se hrani iz imetka siro?eta ako je siromašan, a u slu?aju da je bogat da ne dira imetak siro?eta.

Ovaj stav je ja?i od ostalih stvaova, pa ako tako bude postupala siromašna osoba, i bude uzimala naknadu za ta djela zbog potrebe za njom, te kako bi se time pomagala u pokornosti Allahu dž.š. – Allah dž.š., ?e je nagraditi zbog takvog dobrog nijjeta, pa ?e se ujedno hraniti halalom a radi?e dobra djela. Ako ?ovjek ne bude u?io Kur'an ni zbog ?ega drugog do zbog dunjalu?kih razloga – od takvog u?enja nema sevapa, a ako u ne?emu ne bude imalo sevapa to zna?i da mejtu ne?e ništa ni sti?i.

Umrloj osobi dolaze sevapi od u?injenih dijela – ne sama djela, pa ako se sadaka i imetak bude dao onome ko ga zaslužuje – to ?e sti?i umrloj osobi, a ako se sadaka udijeli onome ko ?e se pomagati u u?enju Kur'ana i njegovom podu?avanju drugih – takvo što ?e biti još vrijednije i ljepše. Pomagati muslimane životom svojim i imetkom svojim u studiranju Kur'ana, njegovom u?enju i podu?avanju – to je jedno od najvrijednijih djela!

Što se ti?e spravljanja hrane za svjetinu, od strane familije umrlog – takvo što nije propisano i to djelo je novotarija. Džerir b. Abdullah rhm., je rekao: „Okupljanje ljudi u familiji umrlog radi jela i spravljanje hrane za njih smo smatrali jednom vrstom naricanja!“ Mustehabb je da se familiji umrlog spremi hrana onda kada je mejt u ku?u, kao što je Poslanik sallallahu alejhi vesellem, rekao onda kada je ?uo za smrt Dža'afera b. Ebi Taliba r.a.: „Pripremite hranu za dža'aferovu porodicu – stiglo ih je ono što ih je zauzelo!“

Što se ti?e stalnog u?enja Kur'ana na kaburu  - takvo postupanje nije bilo poznato kod Selefa. Ulema se spori u vezi u?enja Kur'ana na kaburu prilikom ukopa mejta – imam Ebu Hanife i Malik smatraju takvo postupanje mekruhom, kao i imam Ahmed rhm., u ve?ini svojih rivajeta, ali je u svojim zadnjim rivajetima dozvolio u?enje Kur'ana na kaburu, prilikom ukopa mejta, shodno predaji koja je došla do njega od Abdullaha b. Omera r.a., koji je ostavio vasijjet da mu se prilikom ukopa prou?i po?etak sure el-Bekare kao i njen kraj. Od nekih Ensarija se bilježi da su ostavljali u oporuku da im se prilikom ukopa prou?i sura el-Bekara. Sve se ovo praktikovalo prilikom ukopa mejta – a što se ti?e kasnijeg u?enja Kur'ana na kaburu – od Selefa se ništa ne bilježi po tom pitanju, pa je zbog toga imam Ahmed rhm., napravio razliku izme?u u?enja Kur'ana prilikom ukopa mejta i kasnijeg stalnog u?enja Kur'ana nakon ukopa mejta – što se smatra novotarijom koja nema nikakvog utemeljenja.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/34.; Džami'ul-Mesa'il, 3/133.)

* * * * *

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o ?ovjeku koji prou?i Kur'an el-'Azim, ili neki njegov dio – da li je vrijednije da sevape od svoga u?enja pokloni roditeljima svojim i umrlim muslimanima ili da sevape od svoga u?enja zadrži za sebe?

Odgovor: „Najvrijedniji ibadeti su oni koji su u skladu sa uputom i sunnetom Allahovog Poslanika sallallahu alejhi vesellem, i njegovih ashaba, kao što je sahih putem potvr?eno od Poslanika sallallahu alejhi vesellem, da je na hutbi govorio: „Najbolji govor je Allahov dž.š., govor, najbolja uputa je Muhammedova uputa. Najgore stvari su izmišljotine; svaka novotarija je zabluda!“

Poslanik sallallahu alejhi vesellem, je rekao: „Najbolja generacija je moja generacija, a zatim oni koji slijede za njima!“

Abdullah ibnu Mes'ud r.a., je rekao: „Ko se od vas želi uputiti za nekim nek' se uputi za onim koji je umro, jer se od živog ?ovjeka nije sigurno da ne?e zapasti u fitnu i iskušenje; oni za kojima se trebamo povoditi su ashabi Allahova Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi vesellem!“

Ako se navedeno shvatilo, tvrdimo da su muslimani prvih pohvaljenih generacija Allahu dž.š., robovali i ibadetili raznovrsnim propisanim ibadetima, farzovima i nafilama, poput namaza, posta, kira'eta Kur'ana, zikra itd.. U?ili su dove za vjernike i vjernice, onako kako je Allah dž.š., naredio, kako za one žive tako i za one umrle, kako prilikom klanjanja dženaza, tako i prilikom posjete mezarjima i u ostalim prilikama.

Od jednog dijela Selefa se bilježi da su govorili da se je kod svake hatme Kur'ana prisutan momenat kada se dova prima, pa ako ?ovjek, nakon hatme Kur'ana, bude dovio za sebe i roditelje svoje, i šejhove svoje, i ostalim vjernicima i vjernicama – to ?e se smatrati utemeljenim i propisanim postupkom. U navedeno ?e spadati i u?enje dove za njih na no?nom namazu, kao i u drugim momentima kada se Allah dž.š., odaziva na dovu. Od Poslanika sallallahu alejhi vesellem, je sahih putem prenešeno i to da je naredio davanje sadake za umrlog, kao i da se isposte dani koje je umrli bio dužan napostiti.

Dakle, sadaka za umrlog je jedno od dobrih dijela, kao i post za njih za što nam Sunnet potvr?uje da je u pitanju propisano djelo. Po osnovu navedenih dokaza, kao i ostalih, jedan dio islamske uleme je na stanovištu da je dozvoljeno poklanjati umrlim muslimanima imovinske i tjelesne ibadete, što je mezheb imama Ahmeda, Ebu Hanife, jednog dijela malikija i šafija.

Dakle, ako se umrlom poklone sevapi od posta ili namaza ili u?enja Kur'ana – takvo postupanje je dozvoljeno. Ve?ina malikija i šafija smatraju da je ovakvo postupanje dozvoljeno samo kada su u pitanju imovinski ibadeti.

I pored navedenog, nije bilo u adet i praksu Selefa da kada klanjaju nafila namaze ili poste ili hadždž obavljaju ili Kur'an u?e – da sevape od svojih dobrih dijela poklanjaju umrlim muslimanima ili samima sebi. Njihova praksa je bila onakva kako smo je malo prije opisali, pa ne treba skre?ati sa puta Selefa jer je on vrijedniji i potpuniji, a Allah dž.š., najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.; Džami'ul-Mesa'il, 4/200.)

* * * * *

Šejhul-islam ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da ko prou?i „la ilahe illallah“ 70.000x, i sevape od tog u?enja pokloni mejtu – da ?e mu to biti zaštita od vatre – da li ovo hadis sahih ili ne? Ako ?ovjek bude izgovarao „la ilahe illallah“, i sevape tog u?enja pokloni mejtu – da li do njega stižu sevapi od tog u?enja ili ne?

Odgovor: Ako ?ovjek bude izgovorio „la ilahe illallah“ – 70.000x, ili manje ili više od toga, i mejtu budu poklonjeni sevapi od tog u?enja – umrla osoba ?e imati koristi od toga, a navedeno u pitanju nije nikako hadis, niti sahih niti da'if, a Allah najbolje zna.“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

* * * * *

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li umrloj osobi stižu sevapi od u?enja Kur'ana, i zikrullaha u vidu tesbiha, tahmida, tehlila i tekbira – ako mu se poklone, ili ne?

Odgovor: U?enje Kur'ana, od strane familije umrlog, kao i njihov tesbih i tekbir i ostali zikrovi, stižu do mejta, ako mu se poklone, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

* * * * *

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., je bio upitan o tome da li po mezhebu imama Šafije rhm., u?enje Kur'ana, od strane njegova djeteta, stiže do umrlog ili ne?

Odgovor: Što se ti?e poklanjanja sevapa od tjelesnih ibadeta, poput u?enja kur'ana, namaza i posta, umrlim osobama, imam Ahmed, imam Ebu Hanife, jedan dio malikija i šafija, smatraju da sevapi od tjelesnih ibadeta dopiru do umrle osobe, dok, za razliku od njih, ve?ina malikija i šafija smatraju da sevapi od tih djela ne dopiru do umrlih, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: el-Fetava el-Kubra, 3/38.)

* * * * *

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sevape od imovinskih ibadeta (el-'ibadat el-malijje), je dozvoljeno poklanjati umrlima bez ikakvog sporenja me?u islamskom ulemom, ali što se ti?e tjelesnih ibadeta (el-'ibadat el-bedenijje), poput namaza, posta, u?enja Kur'ana - me?u islamskom ulemom postoje dva ?uvena stava po ovom pitanju: (1) Nije dozvoljeno umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – ve?ina malikija i šafija. (2) Dozvoljeno je umrlima poklanjati sevape od tjelesnih ibadeta – hanbelije, hanefije i jedan dio malikija.“ (Pogledaj: Ikametul-Delil 'ala Ibtalil-Tahlil, 3/357.)

Priredio: Sead ef. Jasavi?, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG

< «		» >