Od ranog jutra grupe u?enika su stajale u �kolskom dvori�tu ?ekaju?i da autobus do?e i da krenu u pravu avanturu. Zejd re?e: ''Jako sam sretan �to ?emo svi zajedno i?i u �umu. Nikad ranije nisam i�ao.'' ''I ja sam sretan. Nadam se da ?emo sva�ta korisno danas nau?iti'', re?e Abdullah. Djeca su nosila ruksake sa hranom i pi?em, a u?iteljica je nosila dodatnu hranu i vodu u slu?aju da djeca nakon ru?ka opet ogladne. 

Autobusom su se odvezli do livade kroz koju je put vodio u obli�nju �umu. Kad autobus stade, djeca iza?o�e i jurnu�e na sve strane. ''Nemojte se udaljavati i izdvajati iz grupe!'', dovikivala je u?iteljica. U koloni, jedno po jedno iza u?iteljice, �etala su djeca uskom �umskom stazom. Zastajali kod svake nove biljke pored koje su nai�li, tra�ili gljive i insekte. U?iteljica im je usput govorila koje �ivotinje �ive u kojim �umama i u kojim dijelovima �ume, koje sve vrste gljiva se mogu na?i u �umi i tako redom. ''Vidite �to sam na�ao!'', uzviknu Halid. Djeca potr?a�e prema njemu.

''�ta je to?'', upita Zejd. ''To je mala gusjenica zarobljena u mre�i!'', uzviknu Alija. U?iteljica pri?e da pogleda na �ta su to djeca nai�la. ''To je gusjenica u ?ahuri'', re?e u?iteljica. ''Pa ko je nju tu zarobio? Hajde da joj pomognemo i oslobodimo je!'', predlo�i Abdullah. U?iteljica se nasmija: ''Hajde, sjednite da se odmorimo. Izvadite iz torbi ne�to da pojedete ili popijete, a ja ?u vam ispri?ati za�to gusjenica sjedi u ?ahuri.'' Djeca sjedo�e i iz ruksaka izvadi�e sendvi?e, vodu i slatki�e koje su ponijeli za jelo i pi?e. U?iteljica nastavi: ''Ova mala gusjenica nije zarobljena. Ona ?e tako, ustvari, postati pravi �areni leptir.''

Djeca su gledala za?u?eno. ''Lijepi �areni leptir? Al' ta gusjenica je dlakava i pomalo ru�na!�, za?udio se Abdullah. ''Da, da. Upravo od ovakve ru�njikave gusjenice razvijaju se prelijepi leptiri �arenih boja. Leptiri se razvijaju iz jaja kao male larve, a kasnije te larve izrastaju u gusjenice. A jedna od faza koje leptiri pro?u u svom razvoju jeste upravo ova � da su zarobljeni u ?ahuri iz koje kasnije izlaze sa krilima. Boja njihovih krila razlikuje se od mjesta na kojem su nastanjeni. Tako imamo leptire svijetlih boja koji �ive po livadama, pa�njacima i zelenim poljima. Drugi leptiri koji imaju tamniju boju krila �ive u �umama. Tako se oni prilago?avaju svom mjestu stani�ta�, obja�njavala je u?iteljica. ''Hajde da pomognemo leptiru da �to prije po?ne letjeti'', predlo�i Alija. ''Ne, to ne trebamo nikako raditi. Boravak gusjenice u ?ahuri je period kad se krila razvijaju i spremaju za letenje. Ako bismo o�tetili ?ahuru, o�tetili bismo i krila leptiru i on ne bi mogao vi�e letjeti. To je jedan prirodni proces koji se de�ava u razvoju leptira.

A tako i kod nas, ljudi. Nekada moramo pro?i i kroz te�i period �ivota da bismo kasnije uspjeli i mogli u�ivati'', re?e u?iteljica. ''Sssst... Tihooo! Pogledajte iza vas!'', �aputala je u?iteljica. Na brijegu iza djece �etali su ze?evi. ''Haj'mo ih uhvatiti!'', predlo�i Halid. Djeca poskaka�e i jurnu�e za ze?evima. U?iteljica se smijala. Znala je da su ze?evi jako brzi i da ih je te�ko sti?i. Djeca su tr?ala na sve strane jure?i ze?eve koji su skakutali tra�e?i zaklon. Abdullah opazi jednog malog zeku koji je stajao uspravljene glave, dugih u�iju i oslu�kivao smijeh djece koja su tr?ala. Abdullah potr?a za njim. Tr?ao je brzo, a zeko je tr?ao jo� br�e. Abdullah je preskakao �bunje, granje i tr?ao �to je najbr�e mogao. Zec je tr?ao ?as lijevo, ?as desno poku�avaju?i da zavara svoj trag. Abdullah ga je pratio i nije primijetio koliko se udaljio od svojih drugova i u?iteljice. Abullah stade, okrenu se i vidje da je sasvim 

sam u �umi, nigdje nema njegovih drugara, niti ih vi�e mo�e ?uti. Ni zeca vi�e nije bilo. Stajao je sam sa pola sendvi?a u ruci koji je jeo. Srce mu je jako lupalo od umora i od straha �to je ostao sam. I�ao je na jednu stranu, pa na drugu. Dozivao je drugove, u?iteljicu, ali odgovora nije bilo. U�asavala ga je pomisao da je sam i da ?e uskoro i mrak pasti a njega mo�da ne?e na?i. Mo�da ne?e ni primijetiti da njega nema u grupi. Abdullah po?e plakati. Sjede na obli�nji kamen i po?e jako plakati. U rukama je jo� dr�ao pola sendvi?a i htjede ga pojesti, al' se zamisli: ''Ako ostanem ovdje cijelu no? ne?u imati ni�ta drugo za jelo. Moj ruksak je ostao kod mojih drugara, a ja ovdje nemam ni�ta drugo osim ovo pola sendvi?a. Bolje da ga ostavim za kasnije. I stavi sendvi? u d�ep.� To ga jo� vi�e rastu�i i po?e glasnije plakati.

Samo nekoliko trenutaka kasnije za?u: ''Eno ga tamo!� Abdullah sko?i, okrenu se i ugleda svoje drugare kako tr?e prema njemu. Za njima je i�la i u?iteljica koja je nosila Abdullahov ruksak. Abdullah obrisa suze i potr?a u zagrljaj drugarima i u?iteljici. ''A ja sam pomislio da niste ni primijetili da sam se ja izgubio!'', re?e Abdullah smije�e?i se, sav sretan �to je ponovo sa svojim drugarima. ''Zar bismo mogli tebe zaboraviti?! Hajde, umij se i popij malo vode'', re?e u?iteljica. ''A moram i jesti. Jako sam ogladnio'', re?e Abdullah i izvadi pola sendvi?a iz d�epa. ''Pa za�to nisi pojeo sendvi? kad ti je bio u d�epu?'' upita ga Halid. ''Bojao sam se da ?e me i no? zate?i samog u �umi pa sam ostavio pola sendvi?a za kasnije. Sjetio sam se pri?e o Sulejmanu, alejhis-selam i mravu, pa sam i ja, kao i mrav, mislio �ta ?e biti ako ostanem du�e ovdje sam'', re?e Abdullah.

Djeca su se nasmijala, a i u?iteljica se nasmijala i rekla: ''Hajde, sjednite da od Abdullaha ?ujemo tu pri?u o Sulejmanu, alejhis-selam, i mravu'', re?e u?iteljica. Abdullah po?e pri?ati: ''Sulejman, alejhis-selam,  upitao je mrava: �Koliko jede� godi�nje?� Mrav odgovori: �Za godinu pojedem tri zrna.� Onda ga Sulejman zatvori u jednu kutiju i stavi mu tri zrna. Kada je pro�la godina dana, Sulejman otvori kutiju i bi iznena?en. Vidio je da je mrav pojeo samo zrno i po. Ljutito ga je upitao: �Kako to, rekao si mi da su ti potrebna tri zrna godi�nje, a vidim da si pojeo samo zrno i po.� Mrav mu re?e: �Kada sam bio na slobodi, znao sam da me Allah ne?e zaboraviti s opskrbom, a sad kad si me zatvorio u kutiju, nisam bio siguran da me ne?e� zaboraviti, pa sam u�tedio jo� za jednu godinu.�

U?iteljica i djeca po?e�e se smijati sa  Abdullahom. Smijali su se mudrosti mrava i Abdullahu koji se, isto kao i mrav, bojao da su ga ostali zaboravili

.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites