Hidabu moj... blagodati moja... sje?am se onog jela koje sam spremala, zagorjelo je, jer sam tada zaboravila u kojem prostoru i vremenu se nalazim. I sje?am se, mili moj platu istine, kada mi rekoe da ?e me smatrati zaostalom na fakultetu. Ali nisu, vjeruj mi, samo su me jo vie potovali. Allah me u?ini sebebom da se mnoge sestre pokriju, a dvije islam primie... Subhanallahil-azim!!! I sve to vrijeme, mi smo zajedno i dopunjavamo se. Moja zaljubljenost u nauku i tvoja skromnost dok te nosim, u?inie me voljenom i potovanom. U?ini me Allah mudahidom... Slava Njemu Velikome... Hidabu moj... spoznaju?i tvoju vrijednost, shvatih da ima jednu malecku manu. Moje stidno lice ne pokriva. I zato ja zaeljeh... zaeljeh nikab staviti... Allah mi je dao razum, da mogu razmiljati, a slobodnu volju i sudbinu ne mijenja nita osim dove i dobro?instva roditeljima. Pokrivena tvojom njeno?u, hidabu moj, dovim tiho da svoje lice pokrijem trae?i Allahovo zadovoljstvo. Nisam ja tobom nezadovoljna, nego je Allah mnogo mudar. Gospodar, Jedan Jedini, koji sudruga nema, daje snagu nejakome i daje Svojim robovima ono to je najbolje za njih. Sada mi govore da ne?u mo?i dobiti diplomu i posao. Moje mjesto u Dennetu meni je vrednije od svega dunjalu?kog i ja ?u se opet strpjeti. Sada znam i sada razumijem smisao kunje.
Ne znam vie ni kako je sve to po?elo. Kao zaljubljenica u knjievnost puno sam ?itala. Misli su mi lutale naukom, poput jesenjih vjetrova. Na ivici tog lutanja i matanja, zavoljela sam te... Nekako ?udno i nesvakidanje, osvojio si me... Svaki put srce mi je kucalo bre i bre kad god bih vidjela sestre pokrivene hidabom. Nisam uop?e shvatala sutinu sve te skrivenosti ispod raznobojnih platova, ali sam uvidjela da su takve djevojke i ene mnogo potovanije od ostalih...
Prelistavam potrgane stranice svojih uspomena i pokuavam da uvidim kako sam te spoznala. Kako sam spoznala tvoju vrijednost i tvoju ljepotu. Koliko suza je zapisano u vremenu iza nas. Sje?am se svojih prvih namaza, svojih prvih zikrova, pa svog nonalantnog vezanja hidaba oko vrata... a zatim svog intenzivnijeg okretanja vjeri i ibadetu. Bila sam u srednjoj koli kada prvi put iskazah roditeljima svoju elju za hidabom. Odmah sam naila na jak otpor sa njihove strane. Jo sam mlada i pokajat ?u se, rekoe, a zatim zatvorie svaku diskusiju o tome.
Hidabu moj... koliko sam samo plakala tih dana... pa narednu godinu i jo mjesecima tako... Subhanallah, moja je sre?a bila sakrivena tamo gdje nisam ja, pod platom koji se imenom tvojim zvao. Kada bih pustila suru Jasin na kaseti, brat bi putao muziku iz inata, sve dok ne bismo nadvikali jedno drugo, a onda bi se umijeao otac koji je odlu?ivao u korist pjesama. Gorke sam jecaje gutala, oslonjena na Allaha. Lagano sam gubila nadu i iman, ionako slab, opadao je svakim danom. Nisam shvatala mudrost iskuenja kojim sam bila pomognuta, a koje me usmjerilo na razmiljanje i dove. Ustvari, kada sam mislila da mi iman najvie opada, mnogo sam dovila i mnogo sam zikrila. Moj iman je rastao, a ja toga nisam bila svjesna. Allahu ekber!!!
Hidabu moj... voljeno platno ?ednosti i mira... elja za tvojom blizinom rasla je u meni iz dana u dan. Nije se gasila iako su svi drugi sumnjali u moju odluku da se tobom ogrnem. Jedne ve?eri dok sam spremala jelo na poretu, oh, sje?am se odli?no, moj dragi otac re?e mi da mogu staviti hidab. Subhanallahi ve bi hamdihi!!! Ja sam mnogo dovila tokom svih tih dugih mjeseci, a on nije poputao i njegov stav se znao hidab ne moe! I odjednom, ja Rabbi, ja Rahman... moj otac
meni postavi uvjete da ako stavim tebe, platno milo, moram nositi pantalone, kouljice i moderne arene mahrame. O Gospodaru!!! Ja pristanem, naravno... cijelu no? o?ekujem sabahski vakat da klanjam i pokrijem svoju glavu i tijelo zauvijek. Sve mi se ?inilo da ?e otac u?i u sobu i re?i da se predomislio... Hvala Svemogu?em, to se nije dogodilo i ja sam se pokrila rano ujutru, u mjesecu februaru. Koliko god da je bilo hladno, mene je grijala toplina tvoja...
Hidabu moj, dvije godine je prolo od kada smo zajedno, ti i ja... Moj hidab moj ponos i ja, sakrivena poput morskih bisera. Nasmijana i sre?na, ogrnuta velom islama. Slava Allahu Uzvienom!!! I sad mi je oko srca toplo, dok ti ovo piem. Ne volim da ti govorim o suzama i iskuenjima. To su dani koji se pamte i pakuju u kofer prolosti. Sad sam daijka, jer ti uliva kod drugih povjerenje i potenje o meni, kad me sa punim potovanjem selame dok prolaze pored mene.
Hidabu moj... blagodati moja... sje?am se onog jela koje sam spremala, zagorjelo je, jer sam tada zaboravila u kojem prostoru i vremenu se nalazim. I sje?am se, mili moj platu istine, kada mi rekoe da ?e me smatrati zaostalom na fakultetu. Ali nisu, vjeruj mi, samo su me jo vie potovali. Allah me u?ini sebebom da se mnoge sestre pokriju, a dvije islam primie... Subhanallahil-azim!!! I sve to vrijeme, mi smo zajedno i dopunjavamo se. Moja zaljubljenost u nauku i tvoja skromnost dok te nosim, u?inie me voljenom i potovanom. U?ini me Allah mudahidom... Slava Njemu Velikome...
Hidabu moj... spoznaju?i tvoju vrijednost, shvatih da ima jednu malecku manu. Moje stidno lice ne pokriva. I zato ja zaeljeh... zaeljeh nikab staviti... Allah mi je dao razum, da mogu razmiljati, a slobodnu volju i sudbinu ne mijenja nita osim dove i dobro?instva roditeljima. Pokrivena tvojom njeno?u, hidabu moj, dovim tiho da svoje lice pokrijem trae?i Allahovo zadovoljstvo. Nisam ja tobom nezadovoljna, nego je Allah mnogo mudar. Gospodar, Jedan Jedini, koji sudruga nema, daje snagu nejakome i daje Svojim robovima ono to je najbolje za njih. Sada mi govore da ne?u mo?i dobiti diplomu i posao. Moje mjesto u Dennetu meni je vrednije od svega dunjalu?kog i ja ?u se opet strpjeti. Sada znam i sada razumijem smisao kunje.
Hidabu moj... elim da bude opomena i smiraj ostalim mojim sestrama. elim da bude mojim sestrama ono to si i meni. elim da bude najmilija blagodat i kruna na glavi svake ene i djevojke. Kao to si mene kraljicom u?inio...
(Napomena: Autorica ovog teksta je iz li?nih razloga eljela ostati anonimna)
< « | » > |
---|