Bilo je to jednog �kolskog dana. Sva djeca su ve? sjedila u �kolskim klupama i vrijedno radila svoje zadatke. Abdullah je kri�om pogledao vani i radovao se snijegu koji je lagano prekrivao zemlju. I ostala djeca su gledala kroz prozor, radosna �to ?e uskoro pauza pa ?e tr?ati i igrati se na prvom snje�nom pokriva?u. U razred ponovo u?e u?iteljica. Za njom je i�ao jedan dje?ak. U?iteljica se obrati djeci u razredu: �Draga djeco, ovo je Ahmed. On ?e od danas biti u na�em razredu. Vjerujem da ?ete ga lijepo prihvatiti i pomo?i mu u izvr�avanju zadataka. A ti, Ahmede, evo mo�e� sjesti pored Zejda.�

U?iteljica otprati Ahmeda do njegovog mjesta. Sva djeca su se okretala i gledala u Ahmeda. Bio je to obi?an dje?ak, ba� kao i svi ostali u razredu, ali ipak, druga?iji: ne�to manjeg rasta od ostale djece, na sebi je imao plavu jaknu, o?igledno dva broja ve?u od one koja bi njemu odgovarala, plave hla?e i patike, vidno no�ene i na nekoliko mjesta poderane. Abdullah se okretao i gledao Ahmeda. Posmatrao je i ostalu djecu u razredu. Neka su nastavila raditi svoj zadatak, neka su se, isto kao i Abdullah, okretala i gledala Ahmeda. Kad se za?u zvono, djeca po�uri�e vani. Vrijeme je za odmor. Kona?no ?e mo?i da se igraju na snijegu.

Nakon pauze djeca su se vra?ala u u?ionicu. Svako je bilo pomalo mokar od igre na snijegu. Abdullah primijeti da Ahmed i dalje sjedi u svojoj klupi. Kad malo bolje pogleda, vidje da je Ahmed samo u ?arapama. �?udan li je ovaj Ahmed!�, pomisli Abdullah. Nedugo zatim ugleda Ahmedove patike pored radijatora. �Njegove patike su mokre. Mo�da zato �to su pocijepane, propu�taju vodu. Zbog toga on nije i�ao napolje�, pomisli Abdullah.

Kad su za vrijeme ve?ere Abdullah i Amina pri?ali kako im je pro�ao dan u �koli, Abdullah zapo?e pri?u o novom u?eniku, Ahmedu. �Danas je kod nas u razred do�ao novi ?ak, zove se Ahmed. U?iteljica je rekla da treba da mu pomognemo zato �to je novi u razredu.� �Ba� lijepo �to ste dobili novog u?enika. Trebate mu pomo?i oko zadataka, a i lijepo ga prihvatiti da se sa vama igra kako mu ne bi bilo neugodno �to je novi u razredu�, re?e otac Abdullahu. �Ali ja ne �elim da se sa njim igram. On je tako ?udan. Samo sjedi u svojoj klupi i �uti. Ni sa Zejdom ne pri?a iako sjedi pored njega. A nosi neku veliku plavu jaknu, sigurno od svoga brata. Danas nije htio i?i ni na pauzu, ni igrati se, ve? je skinuo svoje poderane patike i grijao ih pored radijatora�, odgovori Abdullah. Abdullahova majka i otac se pogleda�e. �Nije lijepo da tako govori� o dje?aku�, re?e majka. �To �to neko nosi plavu ili zelenu jaknu, veliku ili malu, i �to nosi poderane patike ne zna?i da je ?udan.� �Halali mi, majko, pogrije�io sam. Htio sam re?i da je Ahmed druga?iji�, odgovori Abdullah. Otac se obrati Abdullahu: �Dragi moj sin?i?u, Allah Uzvi�eni stavlja Svoje robove na razna isku�enja. Nekome dadne bolest, neko bude isku�an tako �to nema dovoljno imetka za svoje potrebe, nekom pak, dadne dovoljno imetka da vidi kako ?e taj imetak tro�iti. Mi, hvala Allahu dragom, imamo dovoljno za na�e potrebe i ne oskudijevamo ni u ?emu. A ima onih koji nemaju dovoljno hrane, odje?e ili obu?e, mo�da ba� kao taj tvoj novi drug u razredu. Zato je na�a du�nost da od onoga �to 

mi imamo udjeljujemo sadaku i da pomognemo onima kojima pomo? treba. Za�to ti i tvoja sestra ne biste od svojih stvari odvojili ne�to da udijelimo djeci, va�im vr�njacima, kojima su odje?a i obu?a potrebni?�, upita otac. �Ma�allah. Ideja va�eg babe mi se jako svi?a�, dodade majka. �I meni se dopada tvoj prijedlog, babo�, re?e Amina, �odmah ?u odvojiti ne�to od stvari koje sam nosila. Imam puno stvari koje mi se vi�e ne svi?aju i koje ?u rado dati nekom drugom.� �Drago moje dijete�, re?e otac, �nije cilj sadake u tome da udijeli� ne�to staro, �to ti se ne svi?a i �to treba� baciti. Tome nas ne u?e Allah dragi, a ni Njegov Poslanik, alejhis-selam.  Allah, d�elle �anuhu, u Kur�anu ka�e: �O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stje?ete i od onoga �to vam Mi iz zemlje dajemo, ne izdvajajte ono �to ne vrijedi da biste to udijelili � kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih o?iju. I znajte da Allah nije ni o kome ovisan i da je hvale dostojan� (prijevod zna?enja El-Bekare, 267). Zna?i, ono �to ne biste uzeli za sebe, nemojte ni drugima udjeljivati, djeco moja draga�, zavr�i otac.  �A Poslanik, alejhis-selam, nas u?i da ono �to udijelimo kao sadaku ne?e umanjiti na� imetak�, dodade majka.

Nakon ve?ere dje?ica zajedno sa majkom odvoji�e odje?u i obu?u koju �ele udijeliti kao sadaku, u ime Allaha. Amina odvoji i svoju �kolsku torbu: ��elim da obradujem neku svoju sestru u islamu, in�allah. Ja ve? imam ovu drugu koju stalno nosim u �kolu.� Abdullah dohvati sa vrha police kutiju sa ?izmama koje je dobio kao poklon za Bajram. �Ja �elim pokloniti ove ?izme, u ime Allaha, nekome kome su jako potrebne ove zime.� Majka se nasmija, pokupi stvari koje su njena djeca namijenila udijeliti kao sadaku i poljubi dje?icu: �Molim Allaha dragog da vas nagradi za dobro djelo koje ?inite u Njegovo ime, i molim Njega Uzvi�enog da vam podari jo� stvari koje ?ete isto tako rado drugima podijeliti.�

Ni Abdullah ni Amina nisu znali kome je ta?no njihova majka ponijela stvari. Jedino �to je Abdullah saznao jeste da je Allah Uzvi�eni usli�ao njegovu dovu i da je ?izme dobio neko kome su zaista bile jako potrebne. Vidio je Ahmeda kako se radosno igra na snijegu s drugom djecom u svojim novim ?izmama.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites