Nikada u �ivotu nisam bio na �te�oj� d�enazi. Ne postoje rije?i koje ova tipkovnica mo�e napisati, a kako bih vam do?arao sve ono �to sam danas vidio u Crnoj Rijeci. Mno�tvo prijatelja, poznanika, kom�ija, rodbine, �kolskih i radnih kolega danas je do�lo kako bi ispratilo Havu �ljivi?-Dovad�ija na vje?ni po?inak.

Ulazim u naselje i ve? me obuzima strah, jeza, oblio me hladan znoj. Ne znam! Havu nisam poznavao, ali poznajem njenog Amara, njenog mu�a, oca dvoje malodobne djece. S Amarom sam i�ao u �kolu, Amara poznajem kao uzoritog oca, kao ?ovjeka ?vrstog karaktera.

 Upravo u tu ?vrsto?u sam se uvjerio kada sam pri�ao do ?ovjeka koji je izgubio svoju suprugu. Znate ono kada se postidite zbog ne?ega �to u?ine drugi ljudi, a vi niste u?inili. Postidio sam se zbog toga �to se sa Amarom, nakon mno�tva godina, vi?am tek sada, pod ovakvim okolnostima. Ovo je tekst kojim ?emo se prisje?ati samo rahmetli Have i svega onoga �to je uradila i ostavila iza sebe. �ao mi je �to sam ba� danas, u ovom danu, morao da zagrlim Amara Dovad�iju i da ga pitam kako je. �ao mi je �to se to moralo desiti ovako, na ovaj na?in. �ao mi je �to ga nisam zagrlio kao prijatelj prijatelja jer se dugo prije toga nismo vidjeli, a ne ovako. Ne ovako!

 D�enaza je krenula. Ljudi �ute, poneki su se zabavili o svojim svakida�njim temama, ja sam tik uz automobil koji je prevozio tabut u kojem se nalazi rahmetli Hava. Amar je pored nje, pored svoje voljene supruge koju ispra?a na vje?iti po?inak. Ne postoje rije?i, to je to! To je granica razuma, ispod je ogromna provalija, nema shva?anja, nema razmi�ljanja, filozofiranja, obja�njenja. Gledam ?ovjeka kako miluje tabut u kojem se nalazi njegova supruga. Gledam i vri�tim u sebi. Mislim na onu dje?icu, mislim na Havine i Amarove roditelje, gledam u Amara. Smiren. Stalo�en. Spokojan. �alje svoju suprugu na bolje mjesto. Miluje i dalje tabut.

 Sti�emo do mjesta gdje ?e biti klanjana d�enaza. Uspio sam zabilje�iti nekoliko fotografija koje sam ovdje podijelio sa vama. Havu spu�taju na kamen kako bi se klanjala d�enaza, a onda imam, koji je �vodio� d�enazu, pri?a sve ono �to je rahmetli Hava �ljivi?-Dovad�ija u?inila za svog �ivota na ovom svijetu;

 - Hava je bila osoba koja je zadu�ila mnoge na ovom svijetu. �ena je bila fakultetski obrazovana na jednom od najve?ih univerziteta svijeta, ?uvenom kairskom Al Azharu. Podu?avala je mnoge ljude arapskim jezikom i arapskim pismom. Podu?avala je djecu u?enjem Kur�ana ?asnoga. Vidjeli ste ?esmu u d�amiji, vodu. Hava je bila jedan od povoda da na�a d�amija dobije tu vodu, preko donacije koja je stigla iz Kuvajta. Iza sebe je ostavila dvije prekrasne k?erke, jednu od pet godina, a drugu od ?etiri mjeseca. Poznavao sam Havu, a poznajem i Amara, njih dvoje su �ivjeli skladno i bili su jedna jako sretna porodica, kroz suze govori imam.

 Potom, Amar kao imam predvodi d�enazu, ispra?a svoju suprugu na jedno sasvim bolje mjesto, kod njenog Gospodara. A nakon klanjanja d�enaze-namaza jo� nekoliko metara nas dijeli do spu�tanja tabuta u zemlju. Gledam Amara i stidim se ponovo, gledam i ne mogu da vjerujem kakvu snagu ?ovjek ima, ?itam mu pogled koji ka�e: �Vidjet ?emo se mi draga moja na nekom boljem mjestu, ponovo�.

 D�enaza je zavr�ila, a jedan od imama pri?a okupljenima san kojeg je prije dvije no?i usnila njegova supruga. Prije toga nisu znali da je Hava poginula.

- Pri?a mi supruga kako je sanjala skup �ena, koje su sjajne, blje�tave, koje odi�u svjetlom. Me?u njima se isti?e jedna djevojka, sa krunom na glavi, obu?ena je u bijelo, najljep�a od svih ostalih djevojaka. Sve ostale �ene koje su se na�le pored nje donose joj razne poklone, a ona je nekako najsjajnija od svih. Poslije ?u tek shvatiti da je rahmetli Hava bila potpuno obu?ena u bijelo kada je preselila na Ahiret, ispri?ao je san svoje supruge (koja je ujedno poznavala Havu) jedan od imama.

 Hava �ljivi?-Dovad�ija je ro?ena u Tuzli 1987. godine. Zavr�ila je studije na univerzitetu Al Azhar u Kairu, a radila je kao nastavnik arapskog jezika i pisma pod okriljem Ambasade Kraljevine Saudijske Arabije. Iza sebe je ostavila dvije k?erkice, od pet godina i jednu od samo ?etiri mjeseca.

 Neka joj je vje?iti rahmet, a Amaru Dovad�iji i njegovim najbli�im jo� jednom izra�avamo sau?e�?e uz �elju da mu Uzvi�eni Gospodar podari snage da prebrodi ovo veliko isku�enje.

 H.A.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites