Desilo se to prije ta?no tri godine, 28. aprila 2012. Par dana prije toga, otac je svu svoju vi�egodi�nju u�te?evinu dao kako bi meni kupio auto kao poklon za najboljeg studenta u generaciji. Taman su se nekako zavr�avala predavanja, i dok su se studenti borili da (ne) kupe kartu u javnom prijevozu, mene Allah po?asti (isku�a) sa autom od 10 hiljada! Koliko god se insan borio, trunci one neke uzdignutosti se zalijepe za srce.

U startu sam namirisao isku�enje; skido�e mi ratkape sa njega prvi dan, kaznu mu zalijepi�e drugi dan, tre?i dan ga odnese pauk, u petak me Allah sa?uvao od musibeta, a onda dolazi ovaj gore spomenuti datum. Subota. Jedan moj dobar ahbab se �enio, putovali smo u oba pravca preko 350 km, ma lijep hal ?itav dan bio, sa moja tri ahbaba u autu. U povratku po?inje jedna velika lekcija i ibret meni i drugima.

Oko 21 h, na samom ulazu u Sarajevo, u Vogo�?i, dok sam planirao da se uklju?im na put, osjetismo sna�an udarac u zadnji dio mog auta: ?itav ti se �ivot izlista za pola sekunde! Mora da je i�ao 100 km/h, stra�an udarac je bio! Sre?a nikoga nije bilo na putu ispred nas, pa nije do�lo do ve?e nesre?e! Samo primijetih sa prijateljem da je to bio neki crveni d�ip, koji nas u toj silnoj brzini stru?no zaobi?e i nastavi svoj put dalje!

Koji bezobrazluk, subhanallah! "Jesi dobro, jesi dobro? Elhamdulillah, elhamdulillah! (Iako je bol u vratu neizdr�iv bio) Zovi policiju!" Pola sata pred ulaz u Sarajevo, dva ahbaba koji su nazad sjedili zatra�i�e da put nastave sa nekim drugim prijateljima, jer im je nagodnije tako bilo. Tako i bi. Sre?a da bi tako, jer je �teta bila totalna, Allah zna �ta bi bilo sa njima da su ostali sa nama! To je prvi hajr u belaju bio! Drugi hajr je bio �to se desilo u mom gradu, a ne 300 km dalje, pa sam odmah mogao da se organiziram oko pomo?i na svom terenu!

Dok sam ?ekao policiju razmi�ljao sam o babi i njegovim ulo�enim parama u to auto koje sada razvaljeno stoji preda mnom; �alim njegov znoj i trud godinama ulagan, sada sve pretvoreno u prah, jer krivac je pobjegao, a no? bila da zapamtim broj tablica. A onda izustih, onako iz srca, re?enicu: "?uva Allah roba svog!", i to onda kada mi policajci reko�e da je njegova tablica ostala zalijepljena za moj gepek! Allah je najve?i! Odmah mi se nada vratila. Saznao sam sutradan ko je ?ovjek, mjesecima ga preko suda gonio, naplatio svoj novac i rekao babi: "Babo, ovo je tvoje, hvala ti na svemu �to si za mene u?inio, ali meni je Allah 'rekao' da ja kupim �ta skromnije!" I kupim golfa dvojku. A nau?im brojne lekcije.
Prvo, kada god se u tvom srcu pojavi ne�to �to ?e te udaljiti od Allaha i Njegove nagrade, znaj da ?e ti to Allah oduzeti, jer te voli! Ne vrijedi auto i uzdignutost me?u ljudima da izgubi ?ovjek D�ennet!
Drugo, kakav god da ti se belaj desi, znaj da je u tome puno vi�e dobra nego �to misli�, samo treba� gledati o?ima srca, a ne o?ima materije!
Tre?e, stvari u �ivotu idu postepeno. Ne mo�e� odmah o?ekivati da bude� bogata�, direktor, gigant i sl. Allah nebesa i zemlju stvorio u �est etapa da ljude nau?i da za velike stvari treba proces i vrijeme. Omladina se danas grca u groznici brzih rezultata.
?etvrto, nema ljep�eg osje?aja na dunjaluku od osje?aja: "?uva Allaha roba svog!" Molim Allaha da ovo bude lekcija i meni i onima koji �ele da pouku shvate.

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites