Velid je po�ao sa svojim babom na pijacu da kupe vo?a i povr?a. Velidu je 12. godina i ve? poma�e babi u mnogim ku?nim poslovima. Velidov babo je svratio na pijaci kod svog prijatelja kod kojeg uvijek kupuje vo?e i povr?e. Kraj Velida je nai�ao ?ovjek sa �takama koji je puno �epao. Velid se po?eo smijati tom ?ovjeku i upirati prstom u njega, rugaju?i mu se kako hoda. Malo zatim Velid je vidjeo dje?aka sa rukom u gipsu, povezanom oko vrata. Velid je zaklju?io da je dje?akova ruka slomljena. "Vjerovatno se negdje zapetljao i pao", pomisli Velid. Potom se po?eo rugati dje?aku, naglas se smijati i pokazivati na njega rukom. Dijete je osje?alo nemo? i slabost. Puno ga je pogodilo Velidovo ruganje, te je po?eo plakati. Kad su se vratili ku?i Velid je opona�ao �epavi hod hromog ?ovjeka. Babo ga je ukorio zbog toga i zaprijetio mu da to vi�e ne radi. Sljede?eg dana je Velid u �koli vidio Sulejmana sa otvorenom ranom na ruci. Pribli�io se i htjede ga udariti po rani ali se Sulejman uspio izmaknuti i pobje?i od Velida. Nekoliko u?enika je ukorilo Velida zbog njegovog pona�anja. U razredu, dok je Velid stajao sa u?enicima, po?eo je pred njima opet da izigrava ?ovjeka koji je �epao. Jedan u?enik re?e: "Velide za�to tako hoda�, kada ti je Allah dao zdrave noge". Velid na to nije imao �ta da odgovori. Znao je da je to samo ru�no opona�anje i izrugivanje. U�utio je. Osjetio je da je ru�no postupio. Za vrijeme ljetnog raspusta Velidov babo je izveo porodicu na izlet. Velid je bio puno radostan. Tr?ao je u�ivaju?i u ljepoti cvije?a, zelenila i prirode. U tom ?asu je ugledao konja i njezino mladun?e kako se igraju na jednom proplanku. Kada se konji? udaljilo od majke Velid je uzeo veliki �tap i po?eo mahati pred konji?em. Izazivao ga je, uznemiravao i po koji put udario �tapom. Velid je u jednom momentu konji?a udario tako jako da ga je zaboljelo. Konji? se uznemirio od Velidovih postupaka, malo je trpio, a onda mu je nestalo sabura, naglo se okrenuo i ljutito velikom brzinom nasrnuo na Velida, kako bi mu uzvratio na njegov napad. Velid se upla�io, bacio �tap i po?eo da tr?i prema babi.

Onda je naletio na jedan kamen, spotakao se i pao. Konji? se iznenadio Velidovom padu te se brzo vratilo svojoj majci. Velidova ruka, kojom je pao na zemlju je po?ela oticati, a i noga mu se iskrivila. Velid je jecao od bola. Zapamagao je: "U pomo?, u pomo?"! Babo je ?uo Velidov glas i pojurio u pravcu sinovog glasa. Babo je ponio Velida, jer on nije mogao da hoda. Porodi?na radost bila je zamijenjena tugom i �alo�?u. Velidov babo je zaustavio jedno auto te su po�urili u pravcu bolnice. U bolnici su ljekari pregledali Velida i ustanovili da se ne radi o lomu nego samo otoku od pada i udara. Ali je kako ruku tako i nogu trebalo povezati zbog �to br�eg ozdravljenja. Velid je ostatak rapusta proveo u postelji. Velid je ubrzo prohodao ali je izvjesno vrijeme morao hodati pomo?u �take. Hramlju?i su uputio ka �koli. Kada su ga ?aci vidjeli pitali su ga: "Velide, zar opet imitira� nekog hromog ?ovjeka? Zar ti nije dosta da se izruguje� povrije?enima". Velidu su ove rije?i te�ko pale. Shvatio je da je lo�e ono �to je prije radio. Oborio je glavu i sa suzama u o?ima ispri?ao �ta mu se desilo. Velidov prijatelj Omer je htio da od tog slu?aja Velidu bude pouka, pitao ga je: "Da li sada Velide mo�e� da imitira� normalno hodanje zdravog ?ovjeka". Velid se udaljio od drugova. Shvatio je da je pogrije�io: hrom ?ovjek ne mo�e hodati kao zdrav ?ovjek. Bolestan ?ovjek hoda hromaju?i jer ne mo�e hodati druga?ije. Kad je Velid ozdravio, odlu?io je da se vi�e nikada nikome ne ruga. Zahvaljivao je Allahu �to ga je u?inio zdravim.

Zaklju?ak: Izrugivanje i ismijavanje drugih ne prili?i jednom muslimanu i nije dozvoljeno po islamkom u?enju. Allah, d�elle �anuhu, ka�e: "O vjernici, neka se mu�karci jedni drugima ne rugaju, mo�da su oni (drugi) od njih bolji. A ni �ene �enama drugim, mo�da su one (druge) bolje od njih. I ne kleve?ite jedni druge, niti se ru�nim nadimcima zovite". (Prijevod zna?enja Hud�urat, 11.)

�

�

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites