U to vrijeme bio sam predava? u halki Kur'ana u obli�njoj d�amiji. Tog mladi?a sam vi?ao poslije ak�ama i moglo se pretpostaviti da je imao petnaestak godina. Dr�ao bi svoje d�epno izdanje Kur'ana, sjedio sam i u?io ga, ali, zapravo, nije u?io nego se trudio da to tako izgleda. Povremeno bi bacao stidljivi pogled ka nama znati�eljno motriv�i �ta radimo, a ponekad bi se trudio i ?uti o ?emu govorimo. Kada bi nam se pogledi slu?ajno susreli, on bi se brzo okrenuo praviv�i se da nije ni imao namjeru gledati u nas.

�

Kur'anska dru�ina

Dani su prolazili a mladi? je sjedio na istom mjestu i "u?io" iz svog mushafa. Kona?no, jedne ve?eri nakon jacije odlu?io sam mu pri?i: "Es-selamu alejkum! Ja sam Selman. Vodim halku Kur'ana u d�amiji", rekao sam. "Ja sam Halid", odgovorio je mladi? tako brzo kao da je dugo vremena ?ekao da podijelimo tu informaciju. "�ta studira�, Halide?", upitao sam. "Engleski, ali jako volim Kur'an", rekao je kao da se pravda. "Jesi li slobodan poslije ak�ama? Bilo bi nam drago da se pridru�i� na�oj halki", rekao sam mu prigu�enim glasom.

� "Sta?

Kur'an? Va�a halka? Pa da. Do?i ?u", odgovori mladi? ?ije se lice naglo ozari.

Te no?i sam mislio samo o njemu i izrazu njegovog lica kada je ?uo moju po nudu. San mi naprosto nije htio na o?i. Poku�avao sam dose?i do zna?enja njcgovog odgovora, ali badava.Glavom su mi se motali stihovi: "Vrijeme ?e tajnu otkriti, istina ?e nenadano bahnuti." Vremenom je Halid postao redovan ?lan na�e halke� sa vrlo� energi?nim pristupom i jako dobrom memorijom. Brzo se sprijateljio i postao omiIjen�� medu�� nama.�� Te�ko ste� ga� mogli� vidjeti� bez Kur'ana u rukama, a namaz je obavljao uglavnom u prvom saffu. Sve je kod tog mladi?a bilo na svom mjestu izuzev toga �to mu se ponekad bilo jako te�ko skoncentrirati. Bilo je perioda kada bi njegov skamenjeni pogled odisao krupnim mislima koje bi mu se motale po glavi.

Tada bismo svi bili svjesni toga da je njegovo tijelo s nama, a da mu je du�a otplovila u neki sasvim drugi svijet. Ponekad bih ga upozorio, ali sve �to je bio u stanju kazati je to da priznaje da je mislima negdje odlutao. Jedne ve?eri nakon zajedni?ke halke oti�ao sam sa njim do morske obale nadaju?i se kako bi kona?no njegova velika tajna mogla iza?i na vidjelo i osloboditi ga tegobe i boli koju je osje?ao. Stajali smo na obali i posmatrali valove. Mjesec je bio pun. ?udan prizor. Tminu mora i no?i dijelila je tek mjese?eva svjetlost. Obojica smo stajali �ute?i. I onda se desilo.

�Kao da je mladi? pritisnuo neko dugme te se sve raspalo i sru?ilo na zemlju. Odlu?io sam ne prekidati Halidovo emocionalno oslobodenje nadaju?i se da ?e mu suze pomo?i da se donekle ispu�e i rije�i stresa. Nakon nekoliko momenata promucao je kroz suze: "Ja volim sve vas... Volim Kur'an... i one koji ga u?e. Volim svakog ?estitog brata. Ali, moj otac.moj otac..." "Tvoj otac? Sta je sa njim, Halide?" "Stalno mi govori da se ne dru�im s vama. Boji se. Mrzi vas i nastoji me ubijediti da vas i ja trebam mrziti. Koristi svaku priliku koja mu se uka�e da mi to doka�e pri?aju?i kojekakve pri?e i bajke. Ali, kada sam vas ugledao u halki kako u?ite Kur'an, osjetio sam ne�to posebno. Vidio sam svjetlost na va�im licima, odje?i i rije?ima.

�Cak i kada biste �utjeli, vidio sam nekakvu svjetlost na vama. Ne vjerujem o?evim bajkama pa sam zato i dolazio poslije ak�ama i pretvarao se da sam dio va�eg dru�tva ne bih li donekle s vama u�ivao u djeli?u svjetlosti.

�Ja... sje?am se kada ste mi pristupili poslije jacije. Taj trenutak sam tako dugo ?ekao. Kada sam po?eo dolaziti na ?asove, moja du�a je u�la u svijet ljepote u kome su i va�e du�e. U�ao sam u halku i bio uporan. Skoro da nisam ni spavao, a moje no?i i dani bili su Kur'an.

�

Tajna morske obale

Otac je primijetio promjenu na meni. Saznao je da sam se pridru�io halki i da se dru�im sa 'teroristima'. I, onda, jedne mra?ne no?i... ?ekali smo da otac do?e ku?i iz kafi?a u koji je ritualno i�ao, kako bismo zajedno ve?erali. U�ao je namrgoden ljutito mlatnuv�i vratima. Sjedili smo za kuhinjskim stolom. Nad nas se nadvila uobi?ajena ti�ina jer smo se svi bojali govoriti u njegovom prisustvu. Ti�inu je prekinuo on, viknuv�i: 'Cuo sam da se dru�i� sa fundamentalistima!' Pocrvenio sam. Jezik mi se zapetljao. Imao sam kazati bezbroj rije?i, ali on nije ni ?ekao da mu odgovorim. Zgrabio je ?ajnik i zlobno mi ga bacio u lice. Soba �se zavrtjela, a pred licem mi se stvori bezbroj boja. Nisam vi�e znao ni gdje je plafon, zidovi, ni pod. Pao sam. Majka me podigla. Vla�na maramica na ?elu mi tek donekle otkri gdje sam. Otac se izderao na majku: 'Pusti ga ili ?e i tebe isto sna?i!' Istrgnuo sam se iz maj?inog zagrljaja i potr?ao prema svojoj sobi. Slijedio me je kroz hodnik obasipaju?i me najpogrdnijim psovkama. Nije bilo dana a da me na neki na?in nije zlostavljao.

�

�Psovke, udarci, bacanje na mene bilo ?ega �to mu se nade pri ruci... Tijelo mi je drhtalo od straha i poprimilo razli?ite boje. Mrzio sam ga." Mladi? je nastavio svoju ispovijest, a ja sam i dalje �utio. "Dok smo jedne no?i ve?erali, on mi re?e: 'Ustani! Ne?e� s nama jesti!' Prije negoli sam uspio ustati, udario me je u leda tako jako da sam pao na posude.

�

�Dok sam tako le�ao, zami�ljao sam da sam ve?i od njega i da mu mogu uzvratiti udarac. 'Jednog dana ?e� mi platiti za sve. I ja ?u tebe istu?i kao �to ti mene tu?e� i vikat ?u na tebe kao �to i ti radi�. I ja ?u porasti i postati sna�an, a ti ?e� ostarjeti i oronuti. A onda... onda ?u se prema tebi odnositi kao i ti sada prema meni...', mislio sam u sebi.

Nakon toga sam oti�ao od ku?e. Nije bilo va�no gdje, nego sam jednostavno oti�ao. Smiraj sam prona�ao na ovoj obali koja mi je pomogla da odagnam nagomilanu tugu. Imao sam svoje d�epno izdanje Kur'ana te sam ga po?eo u?iti sve dok me pla? nije potpuno obuzeo." Tada se niz njegov obraz skotrlja�e suze koje su na mjese?ini blistale poput bisera pod svjetlo�?u lampe. Nisam mogao re?i ni�ta. Mladi?eva pri?a me zanijemila. Da li me ova zvijer od oca, koja ne zna ni�ta o milosti, trebala prestraviti? Ili, da li bih trebao biti zadivljen strpljenjem ovog mladog insana koga je Allah uputio i nadannuo vjerom?

Ili, da li bih trebao biti �okiran obojicom, odnosno njihovim odnosom koji se pretvorio u odnos lava i tigra ili vuka i lisice? Uzeo sam ga za ruku i obrisao mu suze. Molio sam se za njega i poku�ao ga uvjeriti da i dalje treba ostati poslu�an svome ocu.

�

Neugodnosti na putu istine

Tra�io sam od njega da se strpi te da zna da nije sam. Uz to sam mu obe?ao da ?u se sastati sa njegovim ocem, porazgovarati s njim i poku�ati u njemu probuditi usnulu milost. Taj doga?aj mi je nakon toga stalno bio u mislima. Razmi�ljao sam kako pristupiti njegovom rje�avanju. Kako razgovarati sa Halidovim ocem? Da li ?u biti uvjerljiv? Da li da, kao i obi?no, budem direktan i jednostavno pokucam na vrata. Kona?no sam se odva�io, skovao plan i odlu?io da se su?eljavanje... sastanak... sa Halidovim ocem desi tog dana u pet sati. Krenuo sam ka Halidovoj ku?i pun ideja i pitanja koja sam imao u d�epu. Pozvonio sam. Prsti mi zadrhta�e, a u koljenima osjetih neku nelagodu.

�

�Vrata su se otvorila. To je bio on. Stajao je sastavljenih usana, a na venama mu se o?itavao bijes. Poku�ao sam po?eti sa u?tivim osmijehom. Mo�da ?e to donekle smek�ati situaciju prije negoli potekne razgovor. On me uzeo za kragnu i povukao k sebi: "Jesi li ti onaj fundamentalista �to Halida u?i Kur'anu u d�amiji?" "Pa... da... jesam." "Tako mi Boga, vidim li te jo� jednom sa njim, slomit ?u ti noge. Halid vi�e ne?e dolaziti u tu tvoju halku." Potom je sabrao svu pljuva?ku po svojim ustima i sru?io mi je u lice te zalupio vratima. Izvadio sam maramicu iz d�epa, obrisao sa lica ono ?ime me po?astio te krenuo nazad niz stepenice tje�e?i se time da je Allahov PosJanik, sallahu alejhi ve sellem., pre�ivljavao i gore neugodnosti. Nazivali su ga la�ovom, psovali mu, ga?ali ga kamenjem i podmetali mu trnje od koga bi mu stopala krvarila. Izbili su mu zub, na leda mu prosipali izmet i istjerali ga iz Mekke.

�

Prolazili su dani i mjeseci a Halidu nije bilo ni traga. Otac mu je zabranio da izlazi iz ku?e ?ak i na d�umu. Zabranio je i nama da ga vidamo. Molili smo se za njega. Vremenom smo ga i zabo-ravili. Nakon toga pro�lo je nekoliko godina.

Zaka�njela roditeljska briga

Jedne ve?eri nakon jacije neko mi je pri�ao i stavio ruku na moje rame. Istu onu ruku koja me je �?epala prije nekoliko godina. Isto ono lice, iste bore, ista usta koja me po?asti�e onim �to nisam zaslu�io. Ali, ne�to se promijenilo. Onaj divlja?ki izgled lica nekako je druga?iji. Jarke vene su splasnule i utihle. Tijelo mu je bilo iznureno od boli i onemo?alo od tuge. "Kako si?", upitao sam ga poljubiv�i mu ?elo i izraziv�i mu dobrodo�licu. Oti�li smo do ?o�ka d�amije. Pao mi je u krilo i po?eo �estoko plakati.

�

�Nikad nisam ni pomislio da takav lav mo�e spasti na nivo obi?nog ma?eta. "Pri?aj! �ta nije u redu? Kako je Halid?" "Halid!" To ime bilo je poput strijele koja mu se zariva u srce i polahko ga kida. Glava mu je klonula. "Halid vi�e nije onaj mladi? koga si poznavao. Halid vi�e nije plemenit i tih de?ko. Nakon �to je napustio halku, sprijateljio se sa lo�im dru�tvom. Uhvatili su ga u periodu u kome mladi ljudi �ele napustiti ku?u.

Po?eo je sa cigaretama pa sam mu psovao i tukao ga. Vremenom je oja?ao pa mu je tijelo sviklo na batine, a u�i oglu�ile na psovke i pogrdne rije?i. Brzo je rastao. Po?eo je ostajati napolju po cijelu no?, a ku?i bi dolazio tek pred zoru. Izba?en je iz �kole. Znao bi se vratiti kasno u no? pricajuci potpuno nerazumljive stvari. Lice bi mu izgledalo beznade�no, jezik zapleten, a ruke drhtave. To jako, puna?no i nje�no tijelo po?elo je kopniti. Ostala je samo prazna figura. Cisto i zacakljeno lice se promijenilo. Pjena zablude i grijeha sve vi�e se lijepila za njega. Njegove stidljive i jednostavne o?i su se promijenile. Sada su dobile nekakvu crvenu boju, a on, �ta god bi pogledao ili dotakao, do�ivljavao bi to kao neku vrstu kazne.

�

Grubost i nepo�tivanje zamijenili su mu stid i boja�ljivost koje je nekada imao. Mlado, nje�no srce je nestalo. Umjesto njega, sada u prsima ima ne�to tvrdo poput kamena, ako ne i tvr?e. Rijetko bi pro�ao dan bez nekog incidenta. Ili bi mi psovao i vi na mene, ili bi me udario. Zar moj rodeni sin. Otac sam mu a me opet udari." Nakon �to je svi ispri?ao, pogledao me je suznim i ma i dodao:� "Molim te, Selman posjeti Halida. Povedi ga sa sobom. Ima� moj blagoslov, a na�a vrata ti otvorena. Provedi sa njim neko vrijeme. On tebe voli. Upi�i ga u halku �Kur'ana. Mogao bi s vama i?i i izlete. Ja se ne protivim. Naprotiv voljan sam mu dopustiti da �ivi kod tebe. Najva�nije je, Selmane... naj va�nije je da se moj Halid vrati na pravi put.� Molim te.� Ljubit ?u ti ruke, ljubit ?u ti stopala. Molim te preklinjem te..." Sru�io se mole? preklinju?i. Pustio sam ga da zavr �i. Kada se primirio, rekao sam mu "Uprkos svemu �to je bilo, ja ?u poku�ati. Brate, sam si ovo posijao. Ovo je tvoja �etva."

�izvor:SAFF

�

�

�

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites