Moj kolega je, za razliku od mene, znao znakove smrti, koji su na ovj dvojici bili o?iti, tako da nije prestao da ih nagovara da izgovore �ehadet. Ja sam sve to posmatrao bez glasa, ne vjeruju?i svojim o?ima. �ivio sam sa roditeljima u vremenu kada sam poha?ao osnovnu �kolu. Odrastao sam u zdravoj okolini sa dovama majke kada god bih se vra?ao kasno ku?i. Moje u�i su ve? navikle na glas oca dok bi dugo klanjao no?ni namaz. Uvijek sam se ?udio du�ini njegova namaza, a posebno dok bi ga obavljao u dugim i hladnim zimskim no?ima.

Govorio bih u sebi ?ude?i se:

"�ta mu daje strpljenje? Svaki dan ovako! Zaista ?udno!" U to vrijeme nisam znao da je no?ni namaz odmor za mu'mina i da je to namaz odabranih, koji ostavljaju svoje postelje kako bi se molili svome Gospodaru. Nakon vojne �kole, koju sam zavr�io, ve? sam ra?unao da sam odrastao ?ovjek. Sa mojim odrastanjem, rasla je i moja udaljenost od Allaha, d�.�., uprkos svim savjetima koje sam do tada stalno slu�ao. Postavljen sam u slu�bu u drugom gradu, koji je bio dosta udaljen od moga, ali poznanstvo sa kolegama, koji su se �kolovali sa mnom, a sada i radili, umanjilo je osje?aj usamljenosti u meni. Vi�e nisam slu�ao u?enje Kur'ana, niti glas majke kako me budi na namaz. Postao sam usamljenik koji �ivi daleko od porodi?nog okru�enja na koje sam navikao.

Moj posao je bio u okviru slu�be za nadzor puteva i periferije grada. Radio sam na odr�avanju sigurnosti i nadzora na putevima, a posao je obuhvatao i pru�anje pomo?i onima koji je trebaju. Posao nije bio jednoli?an, tako da sam ga obavljao sa ozbiljno�?u i poletom. Me?utim, to razdoblje moga �ivota je bilo veoma uzburkano zbog mnogo slobodnog vremena, a malo znanja o vjeri, koje bi me spre?avalo da radim stvari nepojmljive za vjernika. Nisam nalazio nikoga da me pomogne u mojoj vjeri, tako da su ?ak i stvari suprotne vjeri za mene bile ispravne. Tome nisu pomagali ni prizori koje sam ?esto vi?ao kao posljedice saobra?ajnih nesre?a, sa mno�tvom ranjenih i poginulih.

Me?utim, jedan dan je bio poseban. U toku rutinskog obilaska, moj kolega i ja stali smo na parkingu auto-puta. Odjednom smo ?uli sna�an zvuk sudara. Okrenusmo se i vidjesmo dvije izobli?ene gomile lima, koje su do maloprije bili automobili. Sudar je bio veoma te�ak, jer su automobili do�li iz suprotnih smjerova. Potr?ali smo na mjesto nesre?e, kako bismo izvukli povrije?ene. Sudar je bio toliko stra�an da nema rije?i koje bi ga opisale. U jednom automobilu smo prona�li dva mu�karca u te�kom stanju. Izvukli smo ih iz automobila i polo�ili smo ih na zemlju. Po�urili smo do drugog automobila, ali je ve? bilo kasno, jer je voza? umro prije na�eg dolaska. Vratismo se do ove dvojice, koji su bili na rubu smrti. Moj kolega ih po?e nagovarati da ka�u �ehadet: "Recite: "La ilahe illallah... La ilahe illallah...", me?utim, oni po?e�e da pjevaju. Stao sam zaprepa�ten od prizora koji sam posmatrao. Moj kolega je, za razliku od mene, znao znakove smrti, koji su na ovoj dvojici bili o?iti, tako da nije prestao da ih nagovara da izgovore �ehadet. Ja sam sve to posmatrao bez glasa, ne vjeruju?i svojim o?ima. Nikada u �ivotu nisam vidio sli?an prizor, niti sam vidio ljude da umiru na ovakav na?in. Moj kolega je i dalje poku�avao da ih nagovori da ka�u �ehadet, ali su oni uprkos njemu nastavili da pjevaju. Njegov trud je bio uzalud. Polahko su se glasovi sti�avali. Ubrzo umuknu jedan, a nedugo zatim i drugi.

Potpuna ti�ina. Napustili su dunjaluk. Ponijeli smo ih do na�eg automobila. Neko vrijeme smo se vozili u potpunoj ti�ini. Moj kolega prekinu ti�inu, spominju?i mi smrt i napu�tanje ovog svijeta. ?ovjekov �ivot se zavr�ava ili sa dobrom ili sa zlom, i taj kraj ukazuje na djela koja je ?ovjek ve?inom ?inio na dunjaluku. Spomenuo mi je mnoge pri?e koje se prenose u islamskim knjigama, a sve to je upotpunjavala ?injenica da iza nas le�e mrtvaci. Pobojao sam se smrti, uzimaju?i pouku iz njegova govora. I tog dana sam klanjao namaz sa srcem punim straha. Me?utim, kako su dani prolazili, postepeno sam zaboravljao taj prizor. Po?eo sam se vra?ati u svoje prija�nje stanje i kao da nikada nisam vidio ona dva ?ovjeka, niti ono �ta se desilo sa njima, ali i pored moga zaborava, po?eo sam zazirati od muzike i pjesama, ne poklanjaju?i im pa�nju kao prije. Ipak je ostalo nekog traga od moga slu�anja ta dva umiru?a ?ovjeka kako pjevaju.

***

Nakon vi�e od �est mjeseci poslije tog doga?aja, desila se neobi?na saobra?ajna nesre?a. ?ovjek je vozio svoj automobil normalno, ali odjednom mu je pukla guma. To se desilo u jednom tunelu na domaku grada. Iza�ao je iz automobila i oti�ao do prtlja�nika, kako bi uzeo rezervnu gumu i popravio kvar. U tom trenutku, neo?ekivano se pojavi drugi automobil i udari ga. ?ovjek pade ozbiljno povrije?en. Moj novi kolega i ja pritr?asmo i ponesosmo ga prema na�em automobilu. Bio je to vrlo mlad ?ovjek. Iz njegovog izgleda se moglo zaklju?iti da je vjernik. Dok smo ga nosili, ?uli smo ga kako ne�to mrmlja, ali po�to smo �urili nose?i ga, nismo mogli razabrati njegove rije?i. Me?utim, kada smo ga polo�ili u automobil i krenuli, ?uli smo jasan glas. U?io je Kur'an, divnim glasom. Subhanallah! Niko ne bi rekao da je ovaj ?ovjek povrije?en. Odje?a mu je natopljena krvlju, kosti su mu polomljene i nalazio se na rubu smrti, me?utim, i pred svega toga, on nastavlja u?iti Kur'an prelijepim glasom. U �ivotu nisam ?uo u?enje poput toga. Dok smo ga nosili, govorio sam sebi da ?u ga poku�ati nagovoriti da izgovori �ehadet, jer sam vidio u kakvom je stanju, ali sada, ja i moj kolega prepusti�mo se tom milom glasu, ne govore?i ni rije?i. Osje?ao sam kako mi se ko�a je�i od miline njegova u?enja. Odjednom nastade ti�ina. Okrenuh se nazad i vidjeh ga kako je podigao ka�iprst, svjedo?e?i da nema boga osim Allaha, a zatim mu glava klonu na prsa. Sko?io sam do njega i dodirnuo mu ruku... srce... dah... ni�ta. Du�a mu je napustila tijelo.

Gledaju?i u njega, suza mi skliznu iz oka. Okrenuo sam se kolegi i poku�avaju?i da sakrijem svoje suze, obavijestih ga da je mladi? umro. Moj kolega zaplaka, a i ja vi�e nisam mogao zaustaviti suze. Atmosfera u automobilu posta veoma tu�na.

Kada smo do�li u bolnicu, svakome koga bi sreli ispri?ali smo mladi?evu pri?u. Uticaj te pri?e je bio o?it, �to se vidjelo u o?ima mnogih. Jedan ?ovjek je, nakon �to je ?uo �ta se desilo, oti�ao do mladi?a i poljubio ga u ?elo. Mnogi su odlu?ili da sa?ekaju, kako bi saznali kada ?e se klanjati d�enaza, kako bi mogli da prisustvuju. Jedan bolni?ki slu�benik je nazvao ku?u preminulog. Sa druge strane se javi njegov brat. Rekao je o njemu: "Svakog ponedjeljka je i�ao u posjetu svojoj nani na selo... Pomagao je udovice, jetime i siromahe... ?itavo selo ga je poznavalo, jer im je donosio islamske knjige i kasete... Njegov automobil je uvijek bio pun ri�e i �e?era, koje je dijelio potrebnima... Nije zaboravljao ni slatki�e, kojim bi razveseljavao djecu, mnogi su ga odgovarali od toga, spominju?i daljinu puta... Ali on bi im odgovarao da se od dugog puta okoristi u?enjem i ponavljanjem Kur'ana, slu�anjem kaseta sa islamskim predavanjima, a i da za svaki korak koji na?ini, o?ekuje nagradu kod Allaha.�

Sutradan je mesd�id bio prepun. Klanjao sam mu d�enazu sa ostalim muslimanima. Nakon d�enaze, prenesosmo ga na ramenima do mezarja i spustismo ga u kabur. Okrenuli su njegovo lice Kibli... U ime Allaha i u miletu Allahova Poslanika. Po?eli smo bacati na njega zemlju. Imam re?e: "Tra�ite u?vr�?enje za svoga brata, jer ga sada ispituju... Suo?io se sa prvim danom Ahireta.� A ja, kao da sam se suo?io sa prvim danom dunjaluka. Pokajao sam se za ono �to sam prije ?inio i nadam se da ?e mi Allah oprostiti ono �to je bilo. Molim Ga da me u?vrsti na pokornosti i da moj �ivot zavr�i dobrim. Molim Ga da u?ini moj kabur, kao i kabur svakog muslimana, ba�tom od d�ennetskih ba�?i.

Ka�e Ai�a, r.a.: "Poslanik, s.a.v.s., bi ?esto govorio: "O Ti Koji okre?e� srca, u?vrsti moje srce u pokornosti Tebi." (A u rivajetu: "U?vrsti moje srce u Tvojoj vjeri.")

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites